Uprava za indirektno oporezivanje

PREDMET OPOREZIVANJA

Članom 3. Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 9/05, 35/05 i 100/08) propisano ja da se PDV, u skladu s odredbama ovog zakona, plaća na promet dobara i usluga koje porezni obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na teritoriji Bosne i Hercegovine uz naknadu, te na uvoz dobara u Bosnu i Hercegovinu.

Članom 2. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“,br. 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08) propisano je da je predmet oporezivanja PDV-om svaka isporuka dobara i usluga obavljena na teritoriji BiH uz naknadu, vlastita potošnja, unos dobara u carinsko područje BiH, te isporuka dobara i usluga što se obavi uz naknadu, bez naknade ili uz povoljnije uvjete poreznim obveznicima i njihovim zastupnicima, kao i drugim primaocima, ako su ispunjeni ostali Zakonom propisani uvjeti.

Shodno navedenom, novčana sredstva koja se Sportskom centru doznačavaju iz budžeta lokalne oopćine, kao bespovratna sredstva (donacije) za podsticaj i razvoj sporta, nisu predmet oporezivanja porezom na dodatu vrijednost.
(Povratak na pitanja)

Članom 3. Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 9/05, 35/05 i 100/08) propisano ja da se PDV, u skladu s odredbama ovog zakona, plaća na promet dobara i usluga koje porezni obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na teritoriji Bosne i Hercegovine uz naknadu, te na uvoz dobara u Bosnu i Hercegovinu.

Uvoz dobara, u smislu člana 37. stav 1. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08), je svaki unos dobara u carinsko područje BiH.

S obzirom da su u slučaju iz predmetnog akta dobra kupljena u inostranstvu (Austriji) i odmah prodata, također, u inostranstvo (Njemačku), bez unosa dobara u carinsko područje BiH, to nije došlo do prometa na teritoriji Bosne i Hercegovine, niti do uvoza dobara u Bosnu i Hercegovinu i ista ne podliježu oporezivanju porezom na dodatu vrijednost u Bosni i Hercegovini.

(Povratak na pitanja)

Članom 3. stav 1. tačka 1. Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 9/05, 35/05 i 100/08) propisano je da se porez na dodatu vrijednost, u skladu s odredbama ovog zakona, plaća na promet dobara i usluga koje porezni obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na teritoriji Bosne i Hercegovine uz naknadu.

Shodno navedenom, donirana novčana sredstva, koja poduzeću doniraju druga lica (klijenti) na ime otplate kredita preminulog radnika kome je poduzeće bilo žirant, nisu predmet oporezivanja porezom na dodatu vrijednost, pod uvjetom da ista ne predstavljaju naknadu za promet dobara ili usluga i da ista nisu neposredno povezana sa cijenom dobara ili usluga.

(Povratak na pitanja)

Porez na dodatu vrijednost se, shodno članu 3. stav 1. tačka 1. Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 9/05, 35/05 i 100/08), plaća na promet dobara i usluga koje porezni obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na teritoriji Bosne i Hercegovine uz naknadu.

U skladu sa članom 57. stav 1. Zakona svako lice čiji oporezivi promet dobrima ili uslugama i promet dobrima oslobođenim uz kredit u prethodnoj godini prelazi ili je vjerovatno da će preći prag od 50.000 KM dužno je da se registrira prema ovom zakonu kao porezni obveznik. Kad je riječ o tome da li je ili nije pređen prag od 50.000 KM, uzima se u obzir i promet povezanih firmi i ostalih subjekata koji su kroz posjedovanje dionica, ili na bilo koji drugi način, pod zajedničkom neposrednom ili posrednom kontrolom.

U smislu člana 57. stav 9. Zakona sva lica koja prvi put postaju ili mogu da postanu obveznici dužna su da UIO podnesu zahtjev za registraciju najkasnije do 20-og u kalendarskom mjesecu po isteku mjeseca u kojem su ostvarila ili je vjerovatno da će ostvariti promet dobara ili usluga u iznosu koji je veći od iznosa propisanog u stavu 1. ovog člana.

U skladu sa članom 55. stav 1. Zakona obveznik je dužan da klijentu izda fakturu ili drugi dokument koji služi kao faktura za svaki promet dobara i usluga, izuzev za onaj promet koji je oslobođen u svrhe PDV-a u smislu člana 24. i 25. ovog zakona.

Članom 55. stav 7. Zakona propisano je da lica koja nisu registrirana kao obveznici, kao i registrirani obveznici koji vrše promet dobara i usluga koji je oslobođen od PDV-a, ne mogu na fakturi iskazati iznos PDV-a ili na bilo koji drugi način naznačiti da je u fakturi sadržan iznos PDV-a.

Shodno navedenom, ukoliko oporezivi promet od predmetnih usluga nije prešao iznos od 50.000 KM, te samim tim advokat nije bio u obavezi da se registrira kao obveznik PDV-a, u vrijeme kad je usluge vršio nije mogao obračunati PDV.

Naplata potraživanja iz perioda prije registracije za PDV, nije predmet oporezivanja PDV-om, shodno članu 3. Zakona.

(Povratak na pitanja)

Članom 3. stav 1. Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj: 9/05, 35/05 i 100/08) propisano je da se PDV, u skladu s odredbama ovog zakona, plaća na promet dobara i usluga koje porezni obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na teritoriji Bosne i Hercegovine uz naknadu i na uvoz dobara u Bosnu i Hercegovinu.

Predmet oporezivanja bliže se propisuje članom 2. tačka 1. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, broj: 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08), prema kojem predmet oporezivanja porezom na dodatu vrijednost je svaka isporuka dobara i usluga obavljena na teritoriji BiH uz naknadu, vlastita potrošnja, unos dobara u carinsko područje BiH, te isporuka dobara i usluga što se obavi uz naknadu, bez naknade, ili uz povoljnije uvjete poreznim obveznicima i njihovim zastupnicima, kao i drugim primaocima, ako su ispunjeni ostali Zakonom propisani uvjeti.

Članom 4. Zakona propisano je da je promet dobara, u smislu ovog zakona, prijenos prava raspolaganja na stvarima (dobrima) licu koje tim dobrima može raspolagati kao vlasnik. Dobrima se smatraju i voda, električna energija, gas, toplotna energija ili slično. Prometom dobara, u smislu Zakona, smatra se i:
1. prijenos prava raspolaganja na dobrima uz naknadu na osnovu odluke državnog organa, organa lokalne samouprave ili na osnovu zakona,
2. isporuka dobara po ugovoru na osnovu kojeg se plaća provizija pri prodaji ili kupovini dobara,
3. isporuka dobara na osnovu ugovora o iznajmljivanju na određeni period na osnovu kupoprodajnog ugovora s odgođenim plaćanjem kojim je predviđeno da se pravo vlasništva prenosi najkasnije otplatom posljednje rate,
4. prijenos prava raspolaganja na novosagrađenim građevinskim objektima ili ekonomski djeljivim cjelinama u okviru tih objekata,
5. prijenos poslovne imovine poreznog obveznika od strane ovlaštenog lica, uključujući likvidatore, stečajne upravnike i nadzornike, osim slučajeva iz stava 2. člana 7. Zakona,
6. upotreba dobara poreznog obveznika u vanposlovne svrhe,
7. razmjena dobara za druga dobra ili usluge.
S obzirom da je krađa dobara prijavljena Ministarstvu unutarnjih poslova, te da je o istoj sačinjen zapisnik, to, u skladu s naprijed navedenim, nije došlo do prometa dobara, odnosno krađa se ne smatra prometom u smislu Zakona, te stoga ne podliježe obračunavanju PDV-a.

Članom 32. stav. 2. Zakona propisano je da obveznik ima pravo da odbije PDV koji je obavezan da plati ili ga je platio prilikom kupovine dobara ili usluga od drugog obveznika ili prilikom uvoza dobara, pod uvjetom da ta dobra, odnosno usluge koristi za promet dobara i usluga koji podliježe plaćanju PDV-a.

Prema tome, ukoliko je obveznik koristio pravo na odbitak ulaznog poreza na dobra koja su ukradena, dužan je da izvrši ispravku odbitka ulaznog poreza, iz razloga što navedena dobra nisu korištena za promet koji podliježe plaćanju PDV-a.

Članom 11. stav 3. Pravilnika propisano je da manjak dobara koji se može pravdati višom silom ne podliježe oporezivanju.

Stavom 6. istog člana Pravilnika propisano je da se pod višom silom podrazumijeva manjak dobara nastao usljed elementarnih nepogoda (poplava, požar, zemljotres, ratna razaranja i slično), na osnovu akta nadležnog organa. Shodno navedenom, krađa se ne smatra višom silom.

(Povratak na pitanja)

Članom 3. Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, broj: 9/05, 35/05 i 100/08) propisano je da se PDV plaća na promet dobara i usluga koje porezni obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na teritoriju Bosne i Hercegovine uz naknadu i uvoz dobara u Bosnu i Hercegovinu.

Predmet oporezivanja bliže se propisuje članom 2. tačka 1. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br: 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08), prema kojem predmet oporezivanja porezom na dodatu vrijednost je svaka isporuka dobara i usluga obavljena na teritoriji BiH uz naknadu, vlastita potrošnja, unos dobara u carinsko područje BiH, te isporuka dobara i usluga što se obavi uz naknadu, bez naknade, ili uz povoljnije uvjete poreznim obveznicima i njihovim zastupnicima, kao i drugim primateljima, ako su ispunjeni ostali Zakonom propisani uvjeti.

Prema navedenom, a obzirom da je promet usluga izvršen prije stupanja na snagu Zakona o PDV-u, sama naplata utuženih potraživanja iz dužničko vjerovničkog odnosa nije predmet oporezivanja u skladu sa članom 3. Zakona.

(Povratak na pitanja)

Članom 3. stav 1. tačka 1. Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, broj: 9/05, 35/05 i 100/08) propisano je da se PDV plaća na promet dobara i usluga koje porezni obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na teritoriji Bosne i Hercegovine uz naknadu.

Odredbama člana 4. stav 3. tačka 4. Zakona propisano je da se prometom dobara, u smislu ovog zakona, smatra prijenos prava raspolaganja na novosagrađenim građevinskim objektima ili ekonomski djeljivim cjelinama u okviru tih objekata, a odredbama člana 8. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, broj:93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08) propisano je da se novosagrađenim građevinskim objektima, u smislu člana 4. stav 3. tačka 4. Zakona, smatraju objekti koji još nisu upotrebljavani, a ekonomski djeljivim cjelinama (stan, poslovni prostor, garaža itd.) smatraju se dijelovi novosagrađenih građevinskih objekata, kojima se prometuje kao posebnim cjelinama i za koje se plaća posebna naknada.

Članom 25. stav 1. tačka 2. Zakona propisano je da se oslobađa od plaćanja PDV-a promet nepokretne imovine, izuzev prvog prijenosa prava svojine ili prava raspolaganja novoizgrađenom nepokretnom imovinom.

Prema tome, objekat koji nije sagrađen, odnosno objekat koji je u izgradnji se ne smatra novosagrađenim građevinskim objektom, te je promet istog, u smislu člana 25. stav 1. tačka 2. Zakona, oslobođen od oporezivanja porezom na dodatu vrijednost.

(Povratak na pitanja)

Članom 3. Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, broj: 9/05, 35/05 i 100/08) propisano je da se PDV plaća na promet dobara i usluga koje porezni obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na teritoriju Bosne i Hercegovine uz naknadu i uvoz dobara u Bosnu i Hercegovinu.

Članom 120. stav (3) Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost (″Službeni glasnik BiH″, broj: 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08) propisano je da se knjigovodstvo poreznih obveznika, knjige izlaznih i ulaznih faktura i druge evidencije moraju voditi prema Međunarodnim računovodstvenim načelima i računovostvenim standardima i prema Zakonu o računovodstvu i reviziji Bosne i Hercegovine.

Ako se u konkretnom slučaju radi o „tranzitu robe“, tj. kada dobra nisu unesena u carinsko područje Bosne i Hercegovine, takav promet dobara se, shodno članu 3. Zakona, ne oporezuje PDV-om u Bosni i Hercegovini. U tom slučaju dužni ste, kao osnov za neobračunavanje PDV-a, naznačiti član 3. Zakona.

U navedenom slučaju porezni obveznik svoje knjigovodstvo, kao i knjige izlaznih i ulaznih faktura i druge evidencije mora voditi prema Međunarodnim računovodstvenim načelima i računovostvenim standardima i prema Zakonu o računovodstvu i reviziji Bosne i Hercegovine.

(Povratak na pitanja)

POREZNI OBVEZNIK

Članom 3. Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 9/05, 35/05 i 100/08) propisano je da se porez na dodatu vrijednost, u skladu s odredbama ovog zakona, plaća na promet dobara i usluga koje porezni obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na teritoriji Bosne i Hercegovine uz naknadu, te na uvoz dobara u Bosnu i Hercegovinu.

U smislu člana 12. stav 1. Zakona, porezni obveznik je svako lice koje samostalno obavlja privrednu djelatnost, a pod pojmom djelatnosti u smislu stava 2. i 3. istog člana Zakona, podrаzumijeva se djelatnost proizvođača, trgovca ili pružaoca usluga koja se vrši u cilju ostvarivanja prihoda, uključujući djelatnosti eksploatacije prirodnih bogatstava, poljoprivrede, šumarstva i profesionalnih djelatnosti, te iskorištavanje imovine i imovinskih prava u svrhu ostvarivanja prihoda.

Odredbama člana 57. stav 1. Zakona propisano je da je svako lice čiji oporezivi promet dobrima ili uslugama i promet dobrima oslobođenim uz kredit u prethodnoj godini prelazi ili je vjerovatno da će preći prag od 50.000,00 KM dužno da se registrira prema ovom zakonu kao porezni obveznik.

Sva lica koja prvi put postaju ili mogu da postanu obveznici dužna su da, u smislu člana 57. stav 9. Zakona, UIO podnesu zahtjev za registraciju najkasnije do 20-og u kalendarskom mjesecu po isteku mjeseca u kojem su ostvarila ili je vjerovatno da će ostvariti promet dobara ili usluga u iznosu koji je veći od 50.000,00 KM.

Iz navedenih zakonskih odredbi proizilazi da je fizičko lice koje u okviru samostalnog obavljanja privredne djelatnosti prodaje dobra, čijom prodajom je ostvarilo, ili je vjerovatno da će ostvariti, oporezivi promet veći od 50.000,00 KM dužno da se registrira za porez na dodatu vrijednost kod Uprave za indirektno oporezivanje.

Međutim, ukoliko se radi o fizičkom licu - građaninu koje dobra iz svoje imovine prodaje jednokratno, a ne u okviru samostalnog obavljanja djelatnosti, isto nije dužno da se registrira kao obveznik poreza na dodatu vrijednost, bez obzira na iznos ostvaren prodajom.

(Povratak na pitanja)

Porez na dodatu vrijednost se, u skladu sa članom 3. Zakona o porezu na dodatu vrijednost (″Službeni glasnik BiH″, br. 9/05, 35/05 i 100/08), plaća na promet dobara i usluga koje porezni obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na teritoriji Bosne i Hercegovine uz naknadu.

Članom 57. stav 1. Zakona propisano je da svako lice čiji oporezivi promet dobrima ili uslugama i promet dobrima oslobođenim uz kredit u prethodnoj godini prelazi, ili je vjerovatno da će preći, prag od 50.000 KM dužno je da se registrira prema ovom zakonu kao porezni obveznik.

S obzirom da predstavništvo u Bosni i Hercegovini ne vrši oporezivi promet dobrima i uslugama, već je isto osnovano s ciljem istraživanja tržišta, to se, u smislu naprijed navedenog, predstavništvo ne treba registrovati kao obveznik poreza na dodatu vrijednost kod Uprave za indirektno oporezivanje.

(Povratak na pitanja)

Članom 24. stav 1. tačka 8. Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 9/05, 35/05 i 100/08) propisano ja da se oslobađa od plaćanja PDV-a promet dobara i usluga koje su direktno povezane sa uslugama koje pružaju političke, sindikalne, humanitarne, dobrotvorne, invalidske i slične organizacije svojim članovima za članarinu, u skladu s propisima kojima su regulirane te djelatnosti, pod uvjetom da takva oslobađanja ne dovode do poremećaja konkurencije na tržištu.

Shodno navedenom, da bi usluge obuke kandidata i obavljanja ispita iz oblasti prve pomoći za vozače motornih vozila u okviru polaganja vozačkog ispita, koje vrši Crveni krst kao dobrotvorna humanitarna organizacija građana, bile oslobođene od oporezivanja PDV-om neophodno je da budu kumulativno ispunjeni uvjeti: da su te usluge direktno povezane s uslugama koje pružaju dobrotvorne humanitarne organizacije svojim članovima za članarinu, da se iste obavljaju u skladu s propisima kojima su regulirane te oblasti, te da takva oslobađanja ne dovode do poremećaja konkurencije na tržištu.

Ukoliko nisu ispunjeni svi uvjeti, navedene usluge, u smislu člana 24.stav 1. tačka 8. Zakona, ne mogu biti oslobođene od oporezivanja PDV-om, odnosno iste podliježu oporezivanju PDV-om, shodno članu 3. Zakona.

U tom slučaju, ukoliko se pretpostavlja da će oporezivi promet preći prag od 50.000 KM, Crveni krst je u obavezi da se, u smislu člana 57. Zakona, registrira kao obveznik PDV-a.

(Povratak na pitanja)

Porez na dodatu vrijednost se, shodno članu 3. stav 1. tačka 1. Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 9/05, 35/05 i 100/08), plaća na promet dobara i usluga koje porezni obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na teritoriji Bosne i Hercegovine uz naknadu.

Članom 24. stav 1. tačka 4. Zakona propisano je da su oslobođene od plaćanja poreza na dodatu vrijednost usluge obrazovanja (predškolsko, osnovno, srednje, više i visoko), kao i s njima neposredno povezani promet dobara i usluga, pod uvjetom da se vrše u skladu s propisima kojima je regulirana ta oblast.

Porezno oslobađanje iz naprijed navedenog člana Zakona, odnosi se na usluge smještaja i ishrane učenika i studenata u školskim i studentskim domovima ili sličnim ustanovama, kao i sa njima neposredno povezani promet dobara i usluga od strane lica registriranih za obavljanje tih djelatnosti, shodno članu 27. stav 1. tačka b) Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08).

Svi ostali prometi dobara i usluga koji nisu navedeni u članu 27. stav 1. tačka b) Pravilnika, a koje vrši studentski centar (promet dobara u kafe slastičarnama, restoranima otvorenog tipa, promet pića u bifeima, organiziranje studentskih manifestacija i dr. ), u smislu člana 3. Zakona, podliježu oporezivanju porezom na dodatu vrijednost, te ukoliko centar od obavljanja istih ostvari promet u iznosu većem od 50.000,00 KM, u obavezi je da se, u smislu člana 57. Zakona, registrira kao obveznik poreza na dodatu vrijednost.

(Povratak na pitanja)

Članom 32. stav 1. Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, broj: 9/05, 35/05 i 100/08) propisano je da je ulazni porez, u vezi s poreznim obveznikom, iznos PDV-a koji mu je obračunat na promet dobara ili usluga i PDV koji plati ili treba da plati prilikom uvoza dobara, gdje se (u oba slučaja) radi o dobrima ili uslugama koje koristi ili treba da koristi u svrhu poslovanja koje vrši.

U stavu 2. istog člana Zakona propisano je da obveznik ima pravo da odbije PDV koji je obavezan da plati ili ga je platio prilikom kupovine dobara ili usluga od drugog obveznika ili prilikom uvoza dobara, pod uvjetom da ta dobra, odnosno usluge koristi za promet dobara i usluga koji podliježe plaćanju PDV-a.

Suglasno članu 63. stav (1) Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, broj: 93/05, 21/06, 60/06, 6/07 i 35/08), porezni obveznici koji obavljaju oporezive isporuke dobara i usluga imaju pravo na odbitak ulaznog poreza ako su ispunjeni slijedeći uvjeti:

a) da je na fakturi za primljena dobra ili obavljene usluge iskazan PDV u skladu sa članom 55. Zakona,

b) da je isporuka dobara ili usluga primljena od drugog PDV obveznika,

c) da za primljene isporuke prema članu 32. Zakona, nije isključeno pravo na odbitak ulaznog poreza, te

d) da je isporuka obavljena poreznom obvezniku u poslovne svrhe.

Članom 68. stav (1) Pravilnika propisano je da privredna ili druga preduzetnička oporeziva djelatnost započinje s pripremnim radnjama koje se preduzimaju radi početka obavljanja te djelatnosti. Ulazni porez sadržan u primljenim isporukama za početak rada može se odbiti ako su ispunjeni svi ostali uvjeti za odbitak ulaznog poreza. Ne može se ostvariti pravo na odbitak ulaznog poreza koji je zaračunat na primljene isporuke kao što su privatno motivirana ulaganja, pripremna ulaganja i slično koje ne dovode do preduzetniočkog statusa i preduzetničkog poslovanja.

Članom 17. stav 1. Pravilnika propisano je da sve isporuke koje se vrše u okviru obavljanja djelatnosti, koje se ne smatraju isporučenim dobrima, smatraju se prometom usluga i podliježu obračunavanju PDV-a, osim u slučajevima koji su posebno propisani članovima 24. do 30. Zakona. Stavom 5. istog člana Pravilnika propisano je da ako pri prometu usluga naknada nije novčana, već u isporuci dobra ili usluge, radi se o razmjeni, a stavom 6. istog člana Pravilnika propisano je da pri razmjeni, isporuka podliježe oporezivanju na obje strane, odnosno kod svakog isporučioca.

Za svaki promet dobara i usluga, izuzev za onaj promet koji je oslobođen u svrhe PDV-a u smislu člana 24. i 25. Zakona, obveznik je, u smislu člana 55. stav 1. Zakona, dužan klijentu izdati fakturu ili drugi dokument koji služi kao faktura.

Članom 20 stav 4. Zakona propisano je da se pri razmjeni dobara i usluga, osnovicom smatra vrijednost dobara ili usluga koje su predmet razmjene.

U skladu sa članom 17. stav 1. tačka 1. Zakona porezna obaveza nastaje, između ostalog, i u momentu isporuke dobara ili vršenja usluga.

Prema tome, u slučaju kada obveznik izvrši ulaganje u poslovni prostor koji se nalazi pod zakupom, te time poveća vrijednost zakupodavčeve imovine, smatra se da je isti izvršio promet usluga koji podliježe oporezivanju. U tom slučaju je u obavezi na takav promet ispostaviti fakturu s obračunatim PDV-om zakupodavcu, na iznos izvršenog ulaganja.

Na tako izvršen promet obveznik bi imao pravo na odbitak ulaznog poreza obračunatog od strane izvođača radova za usluge izvršene na imovini zakupodavca.

Uzimajući u obzir da je porezna obaveza za poreznog obveznika nastala u februaru, kada su radovi i izvršeni, a obaveza obračunavanja PDV-a, nastala 01.03. isti nije bio dužan obračunati PDV na navedeno ulaganje, ali isto tako ne može odbiti PDV obračunat od strane izvođača radova u smislu člana 68. Pravilnika, jer je po toj nabavci već izvršio daljnji promet zakupodavcu.

Kada su u pitanju nabavke kancelarijskog namještaja i opreme, u smislu člana 68. Pravilnika obveznik ima pravo na odbitak ulaznog poreza, uz ispunjenje ostalih uvjeta propisanih članom 63. Pravilnika.

(Povratak na pitanja)

PPROMET DOBARA

Članom 3. Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 9/05, 35/05 i 100/08) propisano je da se PDV, u skladu s odredbama ovog zakona, plaća na promet dobara i usluga koje porezni obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na teritoriji Bosne i Hercegovine uz naknadu, kao i na uvoz dobara u Bosnu i Hercegovinu.

Članom 4. stav 3. tačka 4. Zakona propisano je da se prometom dobara, u smislu ovog zakona, smatra se i prijenos prava raspolaganja na novosagrađenim građevinskim objektima ili ekonomski djeljivim cjelinama u okviru tih objekata.

Članom 8. stav (1) Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08) propisano je da se novosagrađenom nepokretnom imovinom smatraju objekti koji još nisu upotrebljavani.

Ekonomski djeljivim cjelinama (stan, poslovni prostor, garaža itd), u smislu stava (2) istog člana Pravilnika, smatraju se dijelovi novosagrađenih građevinskih objekata iz stava 1. ovog člana, kojima se prometuje kao posebnim cjelinama i za koje se ugovara posebna naknada.

Od plaćanja PDV-a, u smislu člana 25. stav 1. tačka 2. Zakona, oslobođen je promet nepokretne imovine, izuzev prvog prijenosa prava raspolaganja novoizgrađenom nepokretnom imovinom.

Oslobađanje plaćanja poreza iz člana 25. stav (1) tačka 2. Zakona odnosi se na svaki promet nepokretne imovine, izuzev prvog prijenosa prava vlasništva nad novosagrađenom nepokretnom imovinom ili ekonomski djeljivim cjelinama u sklopu novosagrađene nepokretne imovine, shodno članu 33. stav (1) Pravilnika.

Shodno naprijed navedenom, promet nepokretnosti koja je upotrebljavana je oslobođen od oporezivanja porezom na dodatu vrijednost.

Stoga, obveznik prilikom prometa iste, bez obzira ko je kupac predmetne nepokretnosti, ne obračunava porez na dodatu vrijednost.

(Povratak na pitanja)

Prema odredbama člana 3. Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH”, br. 9/05, 35/05 i 100/08) PDV se plaća na promet dobara i usluga koje porezni obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na teritoriji Bosne i Hercegovine uz naknadu i uvoz dobara u Bosnu i Hercegovinu.

Dobrima se, u smislu stava 2. člana 4. Zakona, smatraju i voda, električna energija, gas, toplotna energija ili slično.

Prema tome, kada porezni obveznik kupi i proda električnu energiju u inostranstvu pri čemu se ta električna energija od prodavca do kupca dalekovodima prenosi kroz BiH, radi se o tranzitu električne energije, te porezni obveznik iz BiH za taj promet električne energije, u smislu citiranih odredaba, ne podliježe plaćanju PDV-a.

S obzirom da se u slučaju tranzita električna energija ne pušta u slobodan promet, odnosno ne upotrebljava se u BiH, porezni obveznik iz BiH prilikom fakturiranja naknade za isporučenu električnu energiju nije dužan izvršiti obračun PDV-a.

U slučaju da se navedena električna energija na bilo koji način koristi u BiH, kao npr. da se izvrši naturalna razmjena električne energije i sl. tada ista podliježe obračunu i uplati PDV-a.

(Povratak na pitanja)

Članom 3. Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, broj:9/05, 35/05 i 100/08) propisano je da se PDV, u skladu s odredbama ovog zakona, plaća na promet dobara i usluga koje porezni obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na teritoriji Bosne i Hercegovine uz naknadu, kao i na uvoz dobara u Bosnu i Hercegovinu.

Članom 4. stav 3. tačka 4. Zakona propisano je da se prometom dobara, u smislu ovog zakona, smatra se i prijenos prava raspolaganja na novosagrađenim građevinskim objektima ili ekonomski djeljivim cjelinama u okviru tih objekata.

Članom 8. stav (1) Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, broj:93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08) propisano je da se novosagrađenom nepokretnom imovinom smatraju objekti koji još nisu upotrebljavani.

Ekonomski djeljivim cjelinama (stan, poslovni prostor, garaža itd), u smislu stava (2) istog člana Pravilnika, smatraju se dijelovi novosagrađenih građevinskih objekata iz stava 1. ovog člana, kojima se prometuje kao posebnim cjelinama i za koje se ugovara posebna naknada.

Od plaćanja PDV-a, u smislu člana 25. stav 1. tačka 2. Zakona, oslobođen je promet nepokretne imovine, izuzev prvog prijenosa prava raspolaganja novoizgrađenom nepokretnom imovinom.

Oslobađanje plaćanja poreza iz člana 25. stav (1) tačka 2. Zakona odnosi se na svaki promet nepokretne imovine, izuzev prvog prijenosa prava vlasništva nad novosagrađenom nepokretnom imovinom ili ekonomski djeljivim cjelinama u sklopu novosagrađene nepokretne imovine, shodno članu 33. stav (1) Pravilnika.

Oslobađanje plaćanja poreza iz člana 25. stav 1. tačka 2. Zakona odnosi se na svaki promet zemljištem, osim zemljišta na kome se nalazi sagrađeni nepokretni objekat i zemljišta koje pripada objektu i služi njegovoj funkciji, osim poljoprivrednog i šumskog zemljišta. Promet takvim zemljištem oslobođen je plaćanja poreza samo ukoliko je promet tog objekta oslobođen, shodno članu 33. stav (2) Pravilnika.

Shodno navedenom, zemljište na kome je sagrađen objekat, kao i zemljište koje pripada objektu i služi funkciji objekta, koji se, u smislu člana 8. Pravilnika, smatra novosagrađenim i čiji promet, u smislu člana 25. stav 1. tačka 2. Zakona, nije oslobođen od oporezivanja, ulazi u osnovicu za oporezivanje porezom na dodatu vrijednost.

Naime, prilikom prometa novosagrađenog objekta porezna osnovica se utvrđuje u skladu sa članom 20. Zakona, a čini je oporezivi iznos naknade koju obveznik primi ili treba da primi za isporučena dobra, pri čemu se iz porezne osnovice ne isključuje vrijednost zemljišta na kojem se objekat gradi i koje pripada objektu i služi njegovoj funkciji, jer isto čini dio prodajne cijene nepokretnosti.

Prema tome, prilikom ispostavljanja fakture za navedeni promet, obveznik je dužan da u poreznu osnovicu, pored vrijednosti nepokretnosti, uključi i vrijednost zemljišta na kome se nalazi sagrađeni objekat i zemljišta koje pripada objektu i služi njegovoj funkciji.

(Povratak na pitanja)

Članom 3. stav 1. Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, broj: 9/05, 35/05 i 100/08) propisano je da se PDV plaća na promet dobara i usluga koje porezni obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na teritoriju Bosne i Hercegovine uz naknadu i uvoz dobara u Bosnu i Hercegovinu.

Prema članu 4. stav 3. tačka 4. Zakona propisano je da se prometom dobara, u smislu ovog zakona, smatra i prijenos prava raspolaganja na novosagrađenim građevinskim objektima ili ekonomski djeljivim cjelinama u okviru tih objekata.

Člаnom 8. stav (1) Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, broj: 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08) propisano je da se novosagrađenom nepokretnom imovinom smatraju objekti koji još nisu upotrebljavani.

Ekonomski djeljivim cjelinama (stan, poslovni prostor, garaža itd) u smislu stava (2) istog člana Pravilnika, smatraju se dijelovi novosagrađenih građevinskih objekata iz stava 1. ovog člana, kojima se prometuje kao posebnim cjelinama i za koje se ugovara posebna nakanada.

S obzirom da su apartmani u ovom slučaju već upotrebljavani, to se isti u smislu naprijed navedenog, ne smatraju novosagrađenim, te je promet istih oslobođen od oporezivanja PDV-om.

Ukoliko je obveznik koristio pravo na odbitak ulaznog poreza pri izgradnji apartmana koje je upotrebljavao, te čiji promet je, u smislu naprijed navedenog, oslobođen od oporezivanja PDV-om, dužan je da, u smislu člana 36. Zakona, izvrši ispravku odbitka ulaznog poreza.

Naime, ispravka prvobitnog odbitka ulaznog poreza, u smislu člana 76. stav 3. Pravilnika, se vrši kada dođe do naknadne promjene upotrebe kapitalnih dobara čija je posljedica pravo poreznog obveznika da odbije niži ili viši iznos. Pod kapitalnim dobrima podrazumijeva se oprema i nepokretna imovina. Ispravka na godišnjem nivou PDV-a obračunatog na kapitalna dobra vrši se samo na jednoj desetini za nepokretnu imovinu i na jednoj petini za druge vrste kapitalnih dobara. Ispravka se vrši na osnovu promjena u pravu na odbitak u narednim godinama u odnosu na pravo na odbitak u trenutku kada su kapitalna dobra stečena. Nije potrebno da porezni obveznik izvrši ispravku odbitka ukoliko se srazmjerni dio PDV-a koji se može odbiti promjenio za manje od 5% u odnosu na pravo odbitka u trenutku kada su ta kapitalna dobra stečena. Ispravka za svaku kalendarsku godinu vrši se najkasnije putem porezne prijave za mjesec mart u narednoj kalendarskoj godini.

Shodno naprijed navedenom, obveznik koji je izgradio apartmane u 2008. godini i iste koristio u svrhu obavljanja oporezive djelatnosti, a koje je prometovao u 2009. godini, dužan je da izvrši ispravku odbitka ulaznog poreza ostvarenog pri izgradnji istih, ali za preostali dio koji iznosi osam desetina (80%) iskazanog ulaznog poreza.

(Povratak na pitanja)

Članom 5. stav 1. Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, broj: 9/05, 35/05 i 100/08) propisano je da kada dobra koja čine dio njegove poslovne imovine porezni obveznik koristi u privatne svrhe ili u privatne svrhe svojih zaposlenika, odnosno kada dobrima raspolaže besplatno ili uz smanjenu naknadu, ili koristi robu u svrhe koje nisu povezane s njegovim poslovnim djelatnostima, te ako se PDV na dobra koja su u pitanju ili njihove sastavne dijelove može u potpunosti ili djelimično odbiti, takva upotreba ili raspolaganje smatra se prometom dobara izvršenim uz naknadu.

Članom 11. stav 1. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost (″Službeni glasnik BiH ″, broj: 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08), propisano je da pored upotrebe dobara u vanposlovne svrhe navedenih u članu 5. stav 1. Zakona, upotrebom dobara u vanposlovne svrhe smatra se i manjak dobara.

Manjak dobara za koji se ne tereti odgovorno lice smatra se vlastitom potrošnjom u vanposlovne svrhe poreznog obveznika i podliježe oporezivanju kako je to propisano članom 11. stav 2. Pravilnika.

Izuzetno nastali rashod po osnovu kala, rastura, kvara i loma do propisanog iznosa i manjak dobara koji se može pravdati višom silom ne podliježe oporezivanju shodno stavu (3) člana 11. Pravilnika.

Odredbom člana 11. stav 4. Pravilnika propisano je da je visina dopuštenog rashoda po osnovu kala, rastura, kvara i loma utvrđena Normativom za utvrđivanje rashoda na koji se ne plaća PDV, a koji je sastavni dio ovog Pravilnika.

Članom 11. stav 7. Pravilnika propisano je da obveznik PDV-a utvrđuje rashod neposredno pošto je određeni rashod nastao, ili redovnim ili vanrednim popisom robe u skladištu, stovarištu, magacinu, prodavnici ili drugom sličnom objektu.

Stavom 8. istog člana Pravilnika propisano je da utvrđivanje rashoda vrši ovlašteno lice ili popisna komisija obveznika, a o izvršenom popisu obavezno se sastavlja zapisnik i popisna lista.

Članom 109. stav 1. Pravilnika propisano je da se za korištenje dobara i usluga u vanposlovne svrhe izdaje interna faktura, pod uvjetom da se na navedena dobra i usluge može odbiti PDV u potpunosti ili djelimično.

Shodno navedenom, kada porezni obveznik koristi dobra isključivo u svoje poslovne svrhe, takva upotreba dobara ne smatra se prometom dobara izvršenom uz naknadu, shodno članu 5. stav 1. Zakona, te isti nije u obavezi da za takvu upotrebu dobara izda internu fakturu propisanu članom 109. Pravilnika.

U suprotnom, ako bi ta dobra porezni obveznik koristio u vanposlovne svrhe, takav promet dobara smatrao bi se prometom dobara izvršenim uz naknadu, te bi u tom slučaju isti bio dužan izdati internu fakturu i na istoj obračunati PDV.

Obzirom da je porezni obveznik predmetna dobra „uzeo iz vlastite veleprodaje“, proizilazi da se u konkretnom slučaju ne radi o manjku dobara koji je nastao kao posljedica kala, rastura, kvara i loma, te se u navedenom slučaju ne primjenjuju odredbe člana 11. Pravilnika.

(Povratak na pitanja)

Članom 7. stav 1. Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH”, br. 9/05, 35/05 i 100/08) propisano je da prijenosom dobara uz naknadu smatra se i prijenos cjelokupne ili dijela imovine poreznog obveznika, ako je ulazni porez moguće u cjelosti ili djelimično odbiti, kada je ta imovina kupljena, proizvedena ili na drugi način stečena.

Članom 7. stav 2. Zakona propisano je da se ne smatra prometom dobara uz naknadu prijenos cjelokupne ili dijela imovine poreznog obveznika, koji tvori zaseban poslovni subjekt, sa ili bez naknade, ili kao ulog, ako je sticalac porezni obveznik ili tim sticanjem postane porezni obveznik i ako produži da obavlja istu privrednu djelatnost, pod uvjetom da kupac ima mogućnost dobiti istu stopu za odbijanje ulaznog poreza kao prodavac.

Članom 15. stav 1. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08) propisano je da se prijenos cjelokupne ili dijela imovine poreznog obveznika, u skladu sa članom 7. stav 2. Zakona, ne smatra prometom dobara, ukoliko su kumulativno ispunjeni sljedeći uvjeti:
1. da ona čini zaseban poslovni subjekt,
2. da je sticalac porezni obveznik ili tim sticanjem postane porezni obveznik,
3. da nastavlja obavljanje iste djelatnosti i
4. da kupac ima, ili će dobiti, istu stopu za odbitak ulaznog poreza koju je imao prodavac.
Stavom 2. istog člana Pravilnika propisano je da se pod zasebnim poslovnim subjektom iz člana 7. stav 2. Zakona podrazumijeva imovina ili dio imovine koja samostalno može funkcionirati i koja je kao takva evidentirana u poslovnim knjigama poreznog obveznika.

Stavom 3. istog člana Pravilnika je propisano da kod prijenosa cjelokupne ili dijela imovine iz stava 1. ovog člana smatra se da sticalac iste je nasljednik (stupa na mjesto prenosioca).

Obveznik koji je ostvario pravo na odbitak ulaznog poreza pri nabavci opreme i objekata za vršenje svoje poslovne djelatnosti, dužan je da izvršiti ispravku odbitka ulaznog poreza ako prestane ispunjavati uvjete za ostvarivanje ovog prava i to u roku od 5 godina od kalendarske godine u kojoj je počela upotreba opreme, a u slučaju nepokretne imovine deset godina od momenta početka upotrebe objekata, u skladu sa članom 36. stav 2. Zakona.

Prema stavu 3. istog člana Zakona momenat početka upotrebe opreme i objekata iz stava 2. ovog člana smatra se poreznim periodom u kojem je izvršen odbitak ulaznog poreza.

Opremom iz stava 2. ovog člana smatraju se stalna sredstva koja podliježu amortizaciji čija nabavna cijena prelazi iznos od 10.000,00 KM, a koja se prema propisima u računovodstvu, klasificiraju kao stalna materijalna aktiva obveznika, u skladu sa stavom 4. istog člana Zakona.

Prema članu 76. stav 4. podtačka c) Pravilnika, ukoliko do prometa kapitalnim dobrima dođe tokom razdoblja za ispravak i ukoliko se taj promet, suglasno članu 7. Zakona, ne smatra prometom dobara uz naknadu, smatra se da se predmetna kapitalna dobra upotrebljavaju za neoporezive svrhe tokom preostalog perioda za ispravke. Međutim, porezni obveznik se može osloboditi obaveze vršenja ispravke ukoliko primalac prihvati da preuzme obavezu vršenja ispravke ulaznog PDV-a koji je isporučilac odbio na tu imovinu. Uvjet je da primalac ima ili stekne najmanje istu stopu odbitka ulaznog poreza koju je isporučilac imao u trenutku nabavke tih kapitalnih dobara. Također, uvjet je da se obaveza isporučioca da izvrši ispravku obračuna za svako kapitalno dobro prenese na primaoca i da primalac izjavi da će preuzeti obavezu vršenja ispravke za preostali period za ispravku. Isporučilac se oslobađa obaveze vršenja ispravke kada se izjava, sa konkretno navedenim obavezama vršenja ispravke i s potpisom primaoca da on preuzima obaveze vršenja ispravke, dostavi UIO. UIO može odlučiti da se u tu svrhu koristi poseban obrazac.

Shodno navedenom, ukoliko dio poslovne imovine („kamioni, mašine, putnički autobili i dr.“), koja se prenose na drugo lice, tvori zaseban poslovni subjekt i ukoliko su ispunjeni svi ostali uvjeti iz člana 15. stav 1. Pravilnika, prilikom prijenosa nema obaveze obračunavanja PDV.

Dio imovine koja se prenosi na drugo lice smatrat će se zasebnim poslovnim subjektom ukoliko taj dio čini neovisnu privrednu cjelinu, koja može samostalno funkcionirati u odnosu na druge subjekte Društva i koja je kao takva evidentiran u poslovnim knjigama Društva, u skladu sa članom 15. stav 2. Pravilnika.

U tom slučaju javlja se obaveza ispravke odbitka ulaznog poreza ili se ta obaveza prenosi na lice na koje je prenesena imovina, u skladu sa članom 36. Zakona i članom 76. tačka 4. podtačka c) Pravilnika.

Međutim, ukoliko taj dio imovine ne tvori zaseban poslovni subjekt, prijenos dijela imovine za koji je odbijen ulazni porez podliježe oporezivanju PDV-om, dok prijenos dijela imovine za koju prilikom nabavke nije odbijen ulazni porez ne podliježe oporezivanju PDV-om, shodno članu 7. stav 1. Zakona.

(Povratak na pitanja)

Porez na dodatu vrijednost se, shodno članu 3. stavu 1. tački 1. Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, broj: 9/05, 35/05 i 100/08), plaća na promet dobara i usluga koje porezni obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na teritoriji Bosne i Hercegovine uz naknadu.

Članom 26. stav 1. tačka 5. podtačka a) Zakona propisano je da se oslobađaju od plaćanja PDV-a uvezena dobra koja su oslobođena od plaćanja carine, a namijenjena za službene potrebe diplomatskih ili konzularnih predstavnika akreditovanih od strane Bosne i Hercegovine.

U skladu sa podtačkom c) istog stava člana 26. Zakona oslobađaju se od plaćanja PDV-a uvezena dobra koja su oslobođena od plaćanja carine, a namijenjena za lične potrebe stranih lica diplomatskih i konzularnih predstavnika akreditovanih od strane Bosne i Hercegovine, uključujući i članove njihovih porodica.

U smislu člana 29. stav 1. tačka 1. Zakona snabdijevanje dobrima i uslugama diplomatskih i konzularnih predstavništava podliježe povratu plaćenog PDV-a.

U skladu sa članom 52. stav 1. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, broj: 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08) lica registrirana za PDV u BiH koja isporučuju dobra i usluge, diplomatskim i konzularnim misijama, međunarodnim organizacijama i članovima tih misija i organizacija i u okviru međunarodnih projekata pružanja pomoći, će obračunavati PDV na promet u skladu s uobičajenim odredbama Zakona o PDV-u.

U smislu stava 2. istog člana Pravilnika pod osobljem diplomatskih i konzularnih predstavništava, članovima međunarodnih organizacija i članovima njihovih porodica u smislu Zakona smatraju se lica kao i članovi njihovih porodica koji sa njima žive u zajedničkom domaćinstvu ako nisu državljani Bosne i Hercegovine, a to su osobe koje su akreditovane od strane Ministarstva vanjskih poslova na bazi uzajamnosti.

U skladu s prethodno navedenim, uvoz za potrebe konzularnih predstavništava ili njihovog osoblja oslobođen je od plaćanja PDV-a ukoliko je oslobođen i od carine, pod uvjetom da se dobra uvoze za njihove potrebe i pod uvjetom da ne dolazi do prometa dobara na teritoriji BiH od strane poreznog obveznika iz BiH.

Uzimajući u obzir gore navedeno, ukoliko se kao uvoznik predmetnih dobara u BiH na carinskoj dokumentaciji pojavljuje porezni obveznik „A“ iz BiH, te ako nakon izvršenog uvoza vrši daljnji promet na teritoriji BiH uz naknadu prema licu koje se tretira kao osoblje konzularnog predstavništva, na taj način vrši promet koji podliježe plaćanju PDV-a.

U tom slučaju, porezni obveznik iz BiH može ostvariti pravo na povrat plaćenog PDV-a u smislu odredbi člana 53-57. Pravilnika.

Međutim, ukoliko porezni obveznik iz BiH, posreduje u uvozu dobara za potrebe osoblja konzularnog predstavništva, te ne vrši direktan promet (prodaju) dobara na teritoriji BiH uz naknadu, može se smatrati da su ispunjeni uvjeti za primjenu člana 26. stav 1. tačka 5. podtačka a) i c) Zakona, te su ista oslobođena od plaćanja PDV-a iz razloga što se u tom slučaju porezni obveznik pojavljuje kao posrednik, a ne uvoznik.

(Povratak na pitanja)

PROMET USLUGA

Prema odredbi člana 15. stav 2. tačka 4. podtačka b) Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br.9/05 i 35/05), smatra se da je mjesto gdje se vrši promet usluga u Bosni i Hercegovini gdje primalac usluge obavlja djelatnost, ima stalno sjedište, ispostavu, stalnu adresu ili uobičajeno prebivalište, ako se radi o uslugama reklamiranja.

Ako usluge reklamiranja pruža obveznik koji ima sjedište ili prebivalište u Bosni i Hercegovini za primaoca usluga koji nema svoje sjedište ili prebivalište u Bosni i Hercegovini, mjestom pružanja usluga, u smislu člana 15. stav 2. tačka 5. Zakona, smatra se mjesto gdje primalac usluge ima sjedište svoje firme ili prebivalište.

Shodno navedenom, ukoliko usluge reklamiranja pruža lice sa sjedištem u Bosni i Hercegovini licu sa sjedištem u inostranstvu, mjestom pružanja usluga smatra se mjesto gdje primalac ima sjedište, odnosno inostranstvo.

U tom slučaju, poduzeće iz Bosne i Hercegovine, kao davalac usluge, u svrhu dokazivanja da se usluga vrši stranom državljaninu, a u cilju sticanja uvjeta za oslobađanje od obaveze obračunavanja PDV-a, dužan je od primaoca usluge uzeti ime i prezime, adresu i broj pasoša za fizičko lice, a za pravno lice potvrdu o registraciji poreznog obveznika, shodno članu 21. stav (9) Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08).

Također, poduzeće iz Bosne i Hercegovine je, u smislu člana 107. stav (2) Pravilnika, u obavezi da prilikom ispostavljanja fakture za izvršene usluge naznači član Zakona po kome se obračun PDV-a ne vrši.

Članom 16. Zakona propisana mogućnost da UIO, radi izbjegavanja duplog oporezivanja ili neoporezivanja, može u preciziranim slučajevima odrediti mjesto pružanja usluga za usluge iz člana 15. stav 2. tačka 4. Zakona, kao i za usluge iznajmljivanja prijevoznih sredstava.

Stoga je članom 21. stav (7) naprijed navedenog pravilnika propisano da radi izbjegavanja duplog oporezivanja ili neoporezivanja iz člana 16. Zakona, mjesto prometa za usluge iz člana 15. stav 2. tačka 4. Zakona i usluge iznajmljivanja prijevoznih sredstava jeste mjesto gdje se usluga faktički koristi ili uživa kada isporučilac i/ili primalac ima sjedište poduzeća ili prebivalište izvan BiH.

Ukoliko se usluga na koju se odnosi stav (7) koristi ili uživa i unutar i izvan BiH, mjesto prometa je mjesto gdje se usluga pretežno koristi ili uživa, shodno članu 21. stav (8) istog pravilnika.

Znači, odredbe člana 21. stav (7) i (8) navedenog pravilnika se primjenjuju jedino u slučaju postojanja duplog oporezivanja ili neoporezivanja navedenih usluga, a u cilju njegovog izbjegavanja. Navedeno znači da bi se za usluge reklamiranja koje je poduzeće iz Bosne i Hercegovine obavilo za primaoca iz inostranstva član 21. stav (7) i (8) Pravilnika mogao primijeniti samo u slučaju kada iste ne bi podlijegale oporezivanju porezom na dodatu vrijednost u zemlji primaoca u inostranstvu, a sve u cilju da se izbjegne neoporezivanje istih.

Međutim, u slučaju kada usluge reklamiranja koje ne podliježu oporezivanju u Bosni i Hercegovini, podliježu oporezivanju porezom na dodatu vrijednost u zemlji primaoca u inostranstvu, pri čemu ne dolazi do neoporezivanja, niti do dvostrukog oporezivanja, na iste se ne primjenjuje član 21. stav (7) i (8) Pravilnika.

(Povratak na pitanja)

Članom 15. stav 2. tačka 1. Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 9/05, 35/05 i 100/08) propisano je da mjestom gdje se vrši promet usluga smatra se da se nalazi u Bosni i Hercegovini kada se radi o mjestu gdje se nalazi nepokretna imovina, ako se radi o pružanju usluge koja je neposredno povezana s tom nepokretnom imovinom, uključujući djelatnost posredovanja i procjene vrijednosti u vezi s tom nepokretnom imovinom, kao i projektovanje, pripremu i izvođenje građevinskih radova i nadzor nad njima.

Usluge u vezi s nekretninama, u smislu člana 21. stav (3) podtačka b) Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost (“Službeni glasnik BiH”, br. 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08), obuhvataju usluge koje se obavljaju na nekretnini a iste obuhvataju usluge koje služe neposredno uređivanju nekretnine (npr.geodetski radovi), usluge koje služe za pripremu građevinskih radova (npr. usluge arhitekata, građevinskih inženjera, statičara), obavljanje građevinskih radova, vještačenja na nekretninama, inženjering usluge.

Prema tome, usluga izrade projekta vezanog za nepokretnost koja se nalazi u inostranstvu ne podliježe oporezivanju porezom na dodatu vrijednost u Bosni i Hercegovini.

(Povratak na pitanja)

Članom 3. Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 9/05, 35/05 i 100/08) propisano je da se porez na dodatu vrijednost, u skladu s odredbama ovog zakona, plaća na promet dobara i usluga koje porezni obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na teritoriji Bosne i Hercegovine uz naknadu, te na uvoz dobara u Bosnu i Hercegovinu.

Prometom dobara, u smislu člana 4. stav 3. tačka 2. Zakona, smatra se isporuka dobara po ugovoru na osnovu kojeg se plaća provizija pri kupovini ili prodaji dobara.

S obzirom da je u konkretnom slučaju riječ o pružanju usluga posredovanja u prodaji usluga ili pružanju usluga po ugovoru na osnovu kojeg se plaća provizija, proizilazi da ne postoji osnov po kojem bi se ovakve usluge posredovanja mogle tretirati prometom dobara.

Članom 8. stav 1. Zakona propisano je da se prometom usluga, u smislu ovog zakona, smatraju svi poslovi i radnje izvršene u okviru obavljanja privredne djelatnosti, a koji ne čine promet dobara iz člana 4-7 ovog zakona.

U konkretnom slučaju, isporuka parking kartica od strane Direkcije za izgradnju i razvoj grada posredniku (pravnom licu) nema obilježje prometa dobara, već Direkcija samo daje ovlaštenje posredniku da prodaje parking kartice krajnjim korisnicima parking prostora.

Dakle, riječ je o klasičnom obliku posredovanja, odnosno pružanja usluga posredovanja Direkciji od strane posrednika (pravnog lica) gdje posrednik nastupa u tuđe ime i za tuđi račun, uz posredničku proviziju.

S obzirom da Zakon o porezu na dodatu vrijednost poslove posredovanja tretira prometom usluga, posrednik (pravno lice) je u obavezi da na iznos ugovorene naknade – provizije, u smislu člana 55. stav 1. Zakona, Direkciji izda fakturu ili drugi dokument koji služi kao faktura, na kojoj će, pored ostalih elemenata propisanih članom 107. Pravilnika, iskazati iznos poreza na dodatu vrijednost.

(Povratak na pitanja)

Ako se radi o uslugama iz oblasti kulture, umjetnosti, obrazovanja i nauke, sporta, zabavno estradnim i sličnim uslugama, uključujući usluge organiziranja manifestacija, kao i sa njima povezane usluge, mjestom gdje se vrši promet usluga, u smislu člana 15. stav 2. tačka 3. podtačka b) Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 9/05, 35/05 i 100/08), smatra se da se nalazi u Bosni i Hercegovini kada se radi o mjestu gdje je usluga stvarno izvršena.

Mjesto obavljanja usluga je Bosna i Hercegovina ako je to mjesto gdje je usluga stvarno obavljena, i to: kod umjetničkih (npr. operskih, glumačkih, pjevačkih), naučnih (npr. naučna predavanja i davanja mišljenja, ali ne i savjetovanja naručioca), nastavnih (npr. usluge obuke, organiziranja kurseva), sportskih (npr. tenis, ronjenje), zabavnih ili sličnih usluga (npr. filmske predstave, plesne priredbe) i usluge njihovog organiziranja, shodno članu 21. stav (5) tačka a) Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 93/05, 21/06, 60/06,6/07, 100/07 i 35/08).

Shodno naprijed navedenom, usluga obuke koja je izvršena u Mađarskoj za radnike uposlene u poduzeću u Bosni i Hercegovini, ne podliježe oporezivanju u Bosni i Hercegovini.

Stoga, poduzeće iz Bosne i Hercegovine nije u obavezi da nakon zaprimanja fakture iz Mađarske obračuna porez na dodatu vrijednost.

(Povratak na pitanja)

PDV se, u skladu s odredbama ovog zakona, plaća na promet dobara i usluga koje porezni obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na teritoriji Bosne i Hercegovine uz naknadu, shodno članu 3. stav 1. tačka 1. Zakona o porezu na dodatu vrijednost (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, br. 9/05, 35/05 i 100/08).

Članom 20. stav 1. Zakona propisano je da je porezna osnovica prometa dobara i usluga oporezivi iznos naknade (u novcu, stvarima ili uslugama) koju obveznik primi ili treba da primi za isporučena dobra ili pružene usluge, uključujući subvencije koje su neposredno povezane s cijenom tih dobara ili usluga, u koju nije uključen PDV, ako Zakonom nije drugačije propisano.

Prema tome, u slučaju kada suvlasnici učestvuju u troškovima plate, doprinosa i poreza za uposlene radnike u zamjenu za usluge koje jedno poduzeće pruža (čišćenje, održavanje i obezbjeđenje) radi se o prometu usluga koje podliježu obračunu PDV-a i isti je u obavezi za taj promet izdati poreznu fakturu sa obračunatim PDV-om.

(Povratak na pitanja)

Članom 3. Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, broj:9/05, 35/05 i 100/08) propisano je da se PDV, u skladu s odredbama ovog zakona, plaća na promet dobara i usluga koje porezni obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na teritoriji Bosne i Hercegovine uz naknadu, kao i na uvoz dobara u Bosnu i Hercegovinu.

Članom 24. stav 1. tačka 4. Zakona propisano je da su oslobođene od plaćanja poreza na dodatu vrijednost usluge obrazovanja (predškolsko, osnovno, srednje, više i visoko), kao i s njima neposredno povezani promet dobra i usluga, pod uvjetom da se vrše u skladu s propisima kojima je regulirana ta oblast.

Prema tome, usluge obrazovanja odraslih i ostalog obrazovanja nisu oslobođene od plaćanja poreza na dodatu vrijednost, jer iste, shodno propisima kojima je uređena klasifikacija djelatnosti, nisu razvrstane u predškolsko, osnovno, srednje, više, niti visoko obrazovanje.

(Povratak na pitanja)

Prema odredbi člana 15. stav 2. tačka 4. podtačka b) i c) Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, broj: 9/05, 35/05 i 100/08), smatra se da je mjesto gdje se vrši promet usluga u Bosni i Hercegovini gdje primalac usluge obavlja djelatnost, ima stalno sjedište, ispostavu, stalnu adresu ili uobičajeno prebivalište, ako se radi o uslugama reklamiranja, te uslugama savjetnika, inženjera, advokata, revizora, računovođa, tumača, obrade podataka i davanja podataka.

Ako usluge navedene u prethodnom stavu pruža obveznik koji ima sjedište ili prebivalište u Bosni i Hercegovini za primaoca usluga koji nema svoje sjedište ili prebivalište u Bosni i Hercegovini, mjestom pružanja usluga, u smislu člana 15. stav 2. tačka 5. Zakona, smatra se mjesto gdje primalac usluge ima sjedište svoje firme ili prebivalište.

Shodno navedenom, ukoliko naprijed navedene usluge pruža lice sa sjedištem u Bosni i Hercegovini licu sa sjedištem u inostranstvu (Srbiji), mjestom pružanja usluga smatra se mjesto gdje primalac ima sjedište, odnosno, u konkretnom slučaju, Srbija.

U tom slučaju, poduzeće iz Bosne i Hercegovine, kao davalac predmetnih usluga, u svrhu dokazivanja da se usluga vrši stranom državljaninu, a u cilju sticanja uvjeta za oslobađanje od obaveze obračunavanja PDV-a, dužan je od primaoca usluge uzeti ime i prezime, adresu i broj pasoša za fizičko lice, a za pravno lice potvrdu o registraciji poreznog obveznika, shodno članu 21. stav 9. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, broj: 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08).

(Povratak na pitanja)

Članom 15. stav (2) tačka 4. podtačka c) Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 9/05, 35/05, 100/08.) propisano je da se mjestom prometa usluga smatra mjesto gdje primalac usluge obavlja djelatnost, ima stalno sjedište, ispostavu, stalnu adresu ili uobičajeno prebivalište, ako se radi o uslugama savjetnika, inženjera, advokata, revizora, računovođa, tumača, obrade podataka i davanja podataka.

Ako usluge iz tačke 4. Zakona pruža porezni obveznik koji ima sjedište ili prebivalište u BiH za primaoca usluga koji nema sjedište ili prebivalište u BiH, mjestom pružanja usluga smatra se mjesto gdje primalac usluge ima sjedište svoje firme ili prebivalište kako je propisano članom 15. stav 2. tačka 5. Zakona.

Pema tome mjesto prometa usluga je određeno prema primaocu, odnosno prema mjestu njegovog sjedišta ili prebivališta. Da bi porezni obveznik iz BiH bio oslobođen obračunavanja PDV-a, mora da pribavi ime i prezime, adresu i broj pasoša za fizičko lice, a za pravno lice potvrdu registraciji poreznog obveznika, kako je propisano članom 21. stav (9) Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 93/5, 21/06, 60/06, 6/07, 100/7 i 35/08).

Prilikom fakturisanja za navedene usluge porezni obveznik nije u obavezi da obračuna PDV, ali isti ima obavezu da se pozove na član Zakona po kome se obračun PDV-a ne vrši, shodno članu 107. stav (2) Pravilnika.

Međutim članom 16. Zakona propisano je da UIO, radi izbjegavanja duplog oporezivanja ili neoporezivanja, može u preciziranim slučajevima odrediti mjesto pružanja usluga iz člana 15. stav (2) tačka 4., kao i za usluge iznajmljivanja prijevoznih sredstava.

Stoga je članom 21. stav (7) pravilnika propisano da radi izbjegavanja duplog oporezivanja ili neoporezivanja iz člana 16. Zakona, mjesto prometa za usluge iz člana 15. stav (2) tačka 4. Zakona i usluge iznajmljivanja prijevoznih sredstava jeste mjesto gdje se usluga faktički koristi ili uživa kada isporučilac i/ili primalac ima sjedište poduzeća ili prebivalište izvan BiH.

Ukoliko se usluga na koju se odnosi stav (7) koristi ili uživa i unutar i izvan BiH, mjesto prometa je mjesto gdje se usluga pretežno koristi ili uživa, shodno članu 21. stav (8) istog Pravilnika. Odredbe iz člana 21. stav (7) i (8) navedenog Pravilnika se koriste jedino u slučaju postojanja duplog oporezivanja ili neoporezivanja usluga iz člana 15. stav (2) tačka 4. Zakona i usluga iznajmljivanja prijevoznih sredstava, a u cilju njegovog izbjegavanja. U slučaju kada usluge iz člana 15. stav (2) tačka 4. Zakona, koje ne podliježu oporezivanju u BiH, podliježu oporezivanju porezom na dodatu vrijednost u zemlji primaoca tj. u inostranstvu, pri čemu ne dolazi do neoporezivanja, niti do duplog oporezivanja, na iste se ne primjenjuje član 21. stav (7) i (8) Pravilnika.

Navedenim propisima nije propisano šta može poslužiti kao dokaz da se predmetne usluge oporezuju u inostranstvu, kao dokaz npr., može poslužiti orginal/kopija porezne fakture koju je obveznik iz BiH izdao licu u inostranstvu, a na kojoj je lice iz inostranstva obračunalo PDV ili bilo koji dokument iz kojeg se vidi da te usluge podliježu oporezivanju u inostranstvu.

(Povratak na pitanja)

Član 15. stav 2. tačka 4. podtačka a) Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, broj: 9/05, 35/05 i 100/08) određuje da mjestom gdje se obavlja takav promet usluga smatra se da se nalazi u BiH kada se radi o mjestu gdje primalac usluge obavlja djelatnost, ima stalno sjedište, ispostavu, stalnu adresu ili uobičajeno prebivalište, ako se radi o uslugama prijenosa, ustupanja, propuštanja i stavljanje na raspolaganje imovinskih prava, autorskih prava, prava na patente, licence, zaštitnih znakova i drugih prava intelektualne svojine.

Pošto se radi o uslugama koje je porezni obveznik iz BiH primio od lica koje nema sjedište u BiH, a iste su navedene kao usluge iz člana 15. stav 2. tačka 4. Zakona, u tom slučaju mjestom prometa usluga smatra se mjesto primaoca usluge, te u tom slučaju porezni obveznik iz BiH je dužan na zaprimljenoj fakturi izvršiti obračun PDV-a.

Primalac usluge u konkretnom slučaju, dužan je postupiti u skladu sa članom 70. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost (″Službeni glasnik BiH ″, broj: 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08), i Instrukcijom o postupanju pri podnošenju PDV prijava primaoca usluga od lica koje nema sjedište u BiH i lica u Posebnoj šemi u građevinarstvu („Službeni glasnik BiH”, broj 24/07).

Članom 5. stav (1) navedene Instrukcije propisano je da primalac usluga u knjizi izlaznih faktura (KIF) evidentira samo iznos obračunatog PDV-a, s pozivom na broj fakture u poreznom periodu kada je ista zaprimljena.

U knjizi ulaznih faktura (KUF) primalac usluga evidentira osnovicu koja je iskazana na fakturi pružaoca usluge iz inostranstva, te iznos obračunatog PDV-a na fakturi koji je primalac sam obračunao. Ovako iskazani ulazni porez može se odbiti pod pretpostavkom da su ispunjeni uvjeti iz člana 70. stav (1) Pravilnika, odnosno člana 6. navedene Instrukcije.

(Povratak na pitanja)

Članom 15. stav 2. tačka 1. Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, broj: 9/05, 35/05 i 100/08) propisano je da se mjestom gdje se vrši takav promet usluga smatra se da se nalazi u BiH kada se radi o mjestu gdje nalazi nepokretna imovina, ako se radi o pružanju usluge koja je neposredno povezana s tom nepokretnom imovinom, uključujući djelatnost posredovanja i procjene vrijednosti u vezi s tom nepokretnom imovinom, kao i projektovanje, pripremu i izvođenje građevinskih radova i nadzor nad njima.

Shodno navedenom, za mjesto prometa usluge iznajmljivanja nepokretne imovine koja se nalazi van BiH smatra se mjesto gdje se ta nepokretna imovina nalazi tj. u inostranstvu, te shodno tome porezni obveznik iz BiH nije u obavezi da obračuna PDV na ispostavljenoj fakturi za zakup te imovine. U tom slučaju porezni obveznik, shodno odredbi člana 107. stav 2. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost (″Službeni glasnik BiH″, broj: 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08), je dužan da se pozove na član Zakona po kome se obračun PDV-a ne vrši (u ovom slučaju član 15. stav 2. tačka 1. Zakona).

(Povratak na pitanja)

OSLOBAĐANJA OD PLAĆANJA PDV-a

Članom 24. stav 1. tačka 4. Zakona o porezu na dodatu vrijednost (“Službeni glasnik BiH”, br. 9/05, 35/05 i 100/08) propisano je da su usluge obrazovanja (predškolsko, osnovno, više i visoko), kao i sa njima neposredno povezani promet dobara i usluga, pod uvjetom da se vrše u skladu s propisima kojima je regulirana ta oblast, oslobođene od plaćanja poreza na dodatu vrijednost.

Navedeno porezno oslobađanje, u smislu člana 27. stav (1) Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08), odnosi se na usluge:
a) obrazovanja (predškolskog, osnovnog, višeg i visokog) i profesionalne prekvalifikacije, koje pružaju lica registrirana za obavljanje tih djelatnosti u skladu s propisima koji uređuju tu oblast,
b) smještaja i ishrane učenika i studenata u školskim i studentskim domovima ili sličnim ustanovama, kao i sa njima neposredno povezani promet dobara i usluga od strane lica registriranih za obavljanje tih djelatnosti.

Shodno navedenom, predmetne usluge su oslobođene od plaćanja poreza na dodatu vrijednost, te naknada koju fakultet naplaćuje od polaznika specijalističkog studija ne podliježe oporezivanju porezom na dodatu vrijednost.

(Povratak na pitanja)

Članom 3. Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, broj:9/05, 35/05 i 100/08) propisano je da se PDV, u skladu sa odredbama ovog zakona, plaća na promet dobara i usluga koje porezni obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na teritoriji Bosne i Hercegovine uz naknadu, kao i na uvoz dobara u Bosnu i Hercegovinu.

Članom 4. stav 3. tačka 4. Zakona propisano je da se prometom dobara, u smislu ovog zakona, smatra se i prijenos prava raspolaganja na novosagrađenim građevinskim objektima ili ekonomski djeljivim cjelinama u okviru tih objekata.

Članom 8. stav (1) Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08) propisano je da se novosagrađenom nepokretnom imovinom smatraju objekti koji još nisu upotrebljavani.

Ekonomski djeljivim cjelinama (stan, poslovni prostor, garaža itd), u smislu stava (2) istog člana Pravilnika, smatraju se dijelovi novosagrađenih građevinskih objekata iz stava 1. ovog člana, kojima se prometuje kao posebnim cjelinama i za koje se ugovara posebna naknada.

Od plaćanja PDV-a, u smislu člana 25. stav 1. tačka 2. Zakona, oslobođen je promet nepokretne imovine, izuzev prvog prijenosa prava raspolaganja novoizgrađenom nepokretnom imovinom.

Oslobađanje plaćanja poreza iz člana 25. stav (1) tačka 2. Zakona odnosi se na svaki promet nepokretne imovine, izuzev prvog prijenosa prava vlasništva nad novosagrađenom nepokretnom imovinom ili ekonomski djeljivim cjelinama u sklopu novosagrađene nepokretne imovine, shodno članu 33. stav (1) Pravilnika.

Shodno naprijed navedenom, promet nepokretnosti koja je upotrebljavana je oslobođen od oporezivanja porezom na dodatu vrijednost.

Stoga, obveznik prilikom prometa iste, bez obzira ko je kupac predmetne nepokretnosti, ne obračunava porez na dodatu vrijednost.

(Povratak na pitanja)

Članom 25. stav 1. tačka 3. Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 9/05, 35/05 i 100/08) propisano je da su oslobođene od plaćanja PDV-a usluge izdavanja pod zakup i podzakup kuća za stanovanje, stanova i stambenih objekata na period duži od 60 dana, kao i usluge izdavanja pod zakup poljoprivrednog i šumskog zemljišta registriranog u zemljišnim knjigama.

Oslobađanje iz naprijed navedenog člana 25. stav 1. tačka 3. Zakona odnosi se samo na izdavanje u zakup nepokretne imovine i dijelova nepokretne imovine za stanovanje i na izdavanje u zakup poljoprivrednog i šumskog zemljišta, shodno članu 34. stav (1) Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost (“Službeni glasnik BiH”, br. 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08).

Shodno navedenom, usluge izdavanja u zakup voćnjaka (zemljišta na kojem su zasađene sadnice jabuke i kruške) su oslobođene od plaćanja PDV-a, te je, u konkretnom slučaju, zakupodavac pogrešno postupio kada je za navedene usluge izdavao porezne fakture s obračunatim PDV-om.

Stoga, zakupoprimac, u smislu člana 32. Zakona i 63. Pravilnika, ne može ostvariti pravo na odbitak ulaznog PDV-a iskazanog na takvim fakturama.

Naime, PDV se plaća UIO ako obveznik iskaže PDV na fakturi koja se odnosi na promet na koji se PDV ne treba plaćati, i to u visini iskazanog PDV-a, shodno članu 55. stav 10. Zakona.

Plaćanje UIO pogrešno fakturiranog iznosa može se izbjeći ako se greška ispravi u korist kupca, shodno članu 55. stav 11. Zakona.

(Povratak na pitanja)

Članom 27. stav 1. tačka 2. Zakona o porezu na dodatu vrijednost (''Službeni glasnik BiH, br. 9/05 i 35/05), propisano je da se oslobađa od plaćanja PDV-a (oporezuje nultom stopom) pružanje usluga, uključujući i prijevoz i druge pomoćne usluge, koje su direktno povezane s izvozom ili uvozom dobara, u skladu sa članom 11. stav 3. ovog zakona.

Odredbama člana 44. stav (1) Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost ("Službeni glasnik BiH", br. 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08) propisano je da porezno oslobađanje iz člana 27. stav 1. tačka 2. Zakona, za prijevozne i ostale usluge koje su u neposrednoj vezi s izvozom dobara, obveznik može da ostvari ako posjeduje:

a) dokument na osnovu kojeg se vrši usluga prijevoza, odnosno dokument o vrsti usluge i iznosu sporednih troškova (ugovor, račun i drugo),

b) dokument o izvršenoj usluzi prijevoza,

c) original ili kopiju izvozne carinske isprave za robu koja se prevozi u inostranstvo, izdatu u skladu s carinskim propisima.

Prema tome, ukoliko se radi o usluzi prijevoza pošiljki u inostranstvo, tj. uslugama koje su direktno povezane s izvozom, iste su oslobođene od plaćanja PDV-a (oporezovane nultom stopom) uz ispunjenje uvjeta propisanih članom 44. stav (1) Pravilnika.

U skladu s prethodno navedenim, za navedene usluge poduzeće je dužno izdati poreznu fakturu i na istoj, u smislu člana 107. stav (2) Pravilnika, naznačiti član Zakona po kojem se obračun PDV-a ne vrši (član 27. stav 1. tačka 2. Zakona).

(Povratak na pitanja)

Članom 27. stav 1. tačka 2. Zakona, propisano je da se oslobađa od plaćanja (oporezuje nultom stopom) PDV-a pružanje usluga, uključujući i prijevoz i druge pomoćne usluge, koje su direktno povezane s izvozom ili uvozom dobara, u skladu s članom 11. stav 3. Zakona.

U skladu sa članom 44. stav 1. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost (”Službeni glasnik BiH” br. 93/05, 21/06, 60/06, 06/07, 100/07 i 35/08) porezno oslobađanje iz člana 27. stav 1. tačka 2. Zakona, za prijevozne i ostale usluge koje su u neposrednoj vezi s izvozom dobara, obveznik može da ostvari ako posjeduje:

a) dokument na osnovu kojeg se vrši usluga prijevoza, odnosno dokument o vrsti usluge i iznosu sporednih troškova (ugovor, račun i drugo),

b) dokument o izvršenoj usluzi prijevoza,

c) orginal ili kopiju izvozne carinske isprave za robu koja se prevozi u inostranstvo, izdatu u skladu s carinskim propisima.

Stavom 2. istog člana Pravilnika prijevozne usluge (drumskog, željezničkog, brodskog, avio saobraćaja) oslobođene su plaćanja PDV-a pri prijevozu dobara koja se izvoze u inostranstvo i za dionicu puta koja se nalazi unutar granica BiH.

Shodno navedenom, a s obzirom da za transportne usluge za koje ne može osigurati vozilo, porezni obveznik kao ispomoć uzme drugu transportnu firmu da izvrši prijevoz u inostranstvo, takve usluge prijevoza (koje ta firma fakturira prvoj firmi, a ta firma fakturira naručiocu prijevoza) koje su direktno povezane za izvoz dobara oslobođene su od plaćanja poreza na dodatu vrijednost (oporezovane nultom stopom) uz ispunjenje uvjeta iz člana 44. Pravilnika.

Na poreznoj fakturi koja se izdaje bez obračunatog PDV-a u skladu sa članom 107. stav 2. Pravilnika treba naznačiti član Zakona po kome se obračun PDV-a ne vrši.

(Povratak na pitanja)

Članom 4. stavom 3. tačkom 4. Zakona o PDV-u („ Službeni glasnik BiH“, br. 9/05, 35/05 i 100/08), propisano je da se prometom dobara, u smislu ovog zakona, smatra i prijenos prava raspolaganja na novosagrađenim građevinskim objektima ili ekonomski djeljivim cjelinama u okviru tih objekata.

Suglasno odredbama člana 8 . stava 1. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08), novosagrađenim građevinskim objektima, u smislu člana 4. stava 3. tačke 4.Zakona, smatraju se objekti koji još nisu upotrebljavani.

U skladu s odredbama člana 25. stava 1. tačke 2. Zakona, oslobađa se od plaćanja PDV-a promet nepokretne imovine, izuzev prvog prijenosa prava svojine ili prava raspolaganja novoizgrađenom nepokretnom imovinom.

U smislu odredaba člana 110. stava 7.i 8. Pravilnika, porez na dodatu vrijednost se ne obračunava i ne plaća u slučaju avansnog plaćanja za promet dobara i usluga koji ne podliježu plaćanju PDV-a.

Primalac avansa izdaje račun sa pozivom na odredbu Zakona o PDV-u kojim je propisano da taj promet dobara i usluga ne podliježe oporezivanju. Ovo se ne odnosi na promete koji su oslobođeni obračuna i plaćanja PDV-a, u skladu sa odredbama člana 24. i 25. Zakona.

Znači da se, u konkretnom slučaju radi o prometu nepokretnosti, te je taj promet, u smislu citiranog člana 25. Zakona, oslobođen od plaćanja PDV-a.

Prema tome, na fakturi – avans, koju izdaje po primljenom avansu, obveznik neće obračunati PDV-e pri čemu će se pozvati na odredbe člana 25. Zakona.

(Povratak na pitanja)

Članom 3. Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 9/05, 35/05 i 100/08), propisano je da se PDV plaća na promet dobara i usluga koje porezni obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na teritoriji Bosne i Hercegovine uz naknadu i uvoz dobara u Bosnu i Hercegovinu.

Prema odredbama člana 4. stava 3. tačke 7. Zakona, prometom dobara, u smislu ovog zakona, smatra se i razmjena dobara za druga dobra ili usluge.

U skladu s odredbama člana 25. stava 1. tačke 2. Zakona, od plaćanja PDV-a oslobođen je promet nepokretne imovine, izuzev prvog prijenosa prava svojine ili prava raspolaganja novoizgrađenom nepokretnom imovinom.

Oslobađanje plaćanja poreza iz člana 25. stava 1. tačke 2. Zakona odnosi se na svaki promet zemljištem, osim zemljišta na kome se nalazi sagrađen nepokretni objekat i zemljišta koje pripada objektu i služi njegovoj funkciji, osim poljoprivrednog i šumskog zemljišta. Promet takvim zemljištem oslobođen je plaćanja poreza samo ukoliko je promet tog objekta oslobođen, u smislu člana 33. stava 2. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost („ Službeni glasnik BiH“, br. 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08).

Prema tome, a u smislu citiranih odredaba, oslobođen je od plaćanja PDV-a promet građevinskog zemljišta, koji vrši porezni obveznik drugom licu, koje će biti investitor i izvođač stambeno-poslovnog objekta.

Porezni obveznik nema obavezu po osnovu PDV-a za dobijeni novac i izgrađeni poslovni prostor, koji će suglasno odredbama ugovora dobiti, kao predmet razmjene, za ustupljeno zemljište.

Drugi porezni obveznik koji će finansirati i izvoditi radove na objektu prilikom fakturiranja poslovnih prostora u obavezi je da obračuna PDV, jer se u tom slučaju radi o prvom prometu novosagrađene nepokretnosti.

(Povratak na pitanja)

Članom 4. stavom 3. tačkom 4. Zakona o PDV-u („ Službeni glasnik BiH“, br. 9/05, 35/05 i 100/08), propisano je da se prometom dobara, u smislu ovog zakona, smatra i prijenos prava raspolaganja na novosagrađenim građevinskim objektima ili ekonomski djeljivim cjelinama u okviru tih objekata.

Suglasno odredbama člana 8 . stava 1. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08), novosagrađenim građevinskim objektima, u smislu člana 4. stava 3. tačke 4.Zakona, smatraju se objekti koji još nisu upotrebljavani.

U skladu s odredbama člana 25. stava 1. tačke 2. Zakona, oslobađa se od plaćanja PDV-a promet nepokretne imovine, izuzev prvog prijenosa prava svojine ili prava raspolaganja novoizgrađenom nepokretnom imovinom.
U smislu odredaba člana 110. stava 7.i 8. Pravilnika, porez na dodatu vrijednost se ne obračunava i ne plaća u slučaju avansnog plaćanja za promet dobara i usluga koji ne podliježu plaćanju PDV-a.

Primalac avansa izdaje račun sa pozivom na odredbu Zakona o PDV-u kojim je propisano da taj promet dobara i usluga ne podliježe oporezivanju. Ovo se ne odnosi na promete koji su oslobođeni obračuna i plaćanja PDV-a, u skladu s odredbama člana 24. i 25. Zakona.

Znači da se, u konkretnom slučaju radi o prometu nepokretnosti, te je taj promet, u smislu citiranog člana 25. Zakona, oslobođen od plaćanja PDV-a.

Prema tome, na fakturi – avans, koju izdaje po primljenom avansu, obveznik neće obračunati PDV pri čemu će se pozvati na odredbe člana 25. Zakona.

(Povratak na pitanja)

Članom 3. Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br.: 9/05, 35/05 i 100/08), propisano je da se PDV plaća na promet dobara i usluga koje porezni obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na teritoriji Bosne i Hercegovine uz naknadu i uvoz dobara u Bosnu i Hercegovinu.

Prema odredbama člana 4. stava 3. tačke 7. Zakona, prometom dobara, u smislu ovog zakona, smatra se i razmjena dobara za druga dobra ili usluge.

U skladu s odredbama člana 25. stava 1. tačke 2. Zakona, od plaćanja PDV-a oslobođen je promet nepokretne imovine, izuzev prvog prijenosa prava svojine ili prava raspolaganja novoizgrađenom nepokretnom imovinom.

Oslobađanje plaćanja poreza iz člana 25. stava 1. tačke 2. Zakona odnosi se na svaki promet zemljištem, osim zemljišta na kome se nalazi sagrađen nepokretni objekat i zemljišta koje pripada objektu i služi njegovoj funkciji, osim poljoprivrednog i šumskog zemljišta. Promet takvim zemljištem oslobođen je plaćanja poreza samo ukoliko je promet tog objekta oslobođen, u smislu člana 33. stava 2. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost („ Službeni glasnik BiH“, br. 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08).

Prema tome, a u smislu citiranih odredaba, oslobođen je od plaćanja PDV-a promet građevinskog zemljišta, koji vrši porezni obveznik drugom licu, koje će biti investitor i izvođač stambeno-poslovnog objekta.

Porezni obveznik nema obavezu po osnovu PDV-a za dobijeni novac i izgrađeni poslovni prostor, koji će suglasno odredbama ugovora dobiti, kao predmet razmjene, za ustupljeno zemljište.

Drugi porezni obveznik koji će finansirati i izvoditi radove na objektu prilikom fakturiranja poslovnih prostora u obavezi je da obračuna PDV, jer se u tom slučaju radi o prvom prometu novosagrađene nepokretnosti.

(Povratak na pitanja)

Članom 27. stav 1. tačka 1. Zakona o porezu na dodatu vrijednost ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj: 9/05, 35/05 i 100/08) propisano je da se oslobađa od plaćanja (oporezuje nultom stopom) PDV-a izvoz dobara iz Bosne i Hercegovine od strane ili u ime prodavca.

U skladu sa članom 20. stav 1. Zakona porezna osnovica prometa dobara i usluga jeste oporezivi iznos naknade (u novcu, stvarima ili uslugama) koju obveznik primi ili treba da primi za isporučena dobra ili pružene usluge, uključujući subvencije koje su povezane sa cijenom tih dobara ili usluga, u koju nije uključen PDV, ako ovim zakonom nije drugačije propisano.

Članom 40. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, broj: 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08) propisano je da bi se promet smatrao izvozom u skladu sa članom 27. stav 1. tačkama 1, 3 i 7. Zakona mora biti zadovoljen uvjet da je dobro prešlo granicu BiH.

Članom 41. stav (1) Pravilnika propisano je da porezno oslobađanje iz člana 27. stav 1. tačka 1. Zakona, obveznik može da ostvari ako posjeduje izvoznu carinsku ispravu, odnosno kopiju izvozne carinske isprave o izvršenom izvozu dobara izdatu u skladu s carinskim propisima.

Dakle, porezni obveznik koji izvrši izvoz mašina obračunat će PDV po stopi od nula posto na osnovicu utvrđenu članom 20. stav 1. Zakona (na naknadu koju primi ili treba da primi za prodaju) uz ispunjenje uvjeta iz člana 40 i 41. Pravilnika. U skladu s Uputstvom za popunjavanje PDV prijave (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, broj: 06/07) obveznik će vrijednost izvoza unijeti u polje 12 PDV prijave.

(Povratak na pitanja)

Stavom 1. tačkom 2. člana 24. Zakona o porezu na dodatu vrijednost ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj: 9/05, 35/05 i 100/08) propisano je da se oslobađaju od plaćanja PDV-a medicinske usluge i usluge zdravstvene zaštite, uključujući davanje ljudskih organa, krvi i mlijeka, koje se vrše u skladu s propisima kojim se regulira oblast zdravstvene zaštite, te usluge koje pružaju stomatolozi, zubotehničari i protetičari.

S obzirom da je članom 31. Zakona o porezu na dodatu vrijednost propisano da UIO propisuje uvjete za primjenu oslobađanja propisanih članom 24-30. Zakona, Pravilnikom o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, broj: 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08) su definirani uvjeti za primjenu oslobađanja od plaćanja PDV-a za medicinske usluge i usluge zdravstvene zaštite.

Stoga je članom 25. stav 1. Pravilnika propisano je da se porezno oslobađanje iz člana 24. stav 1. tačka 2. Zakona, odnosi na preventivne, dijagnostičko-terapijske i rehabilitacione usluge koje pružaju domovi zdravlja, bolnice, zavodi, zavodi za zaštitu zdravlja, klinike, instituti, zdravstveni centri, kliničko-bolnički centri i klinički centri u skladu sa propisima koji uređuju oblast zdravstvene zaštite.

U stavu 4. istog člana Pravilnika propisano je da se zdravstvenom zaštitom u smislu odredbi člana 24. stav 1. tačka 2. Zakona, ne smatraju:

a) medicinska ispitivanja radi utvrđivanja zdravstvenog stanja, tjelesnog oštećenja i invalidnosti u postupcima kod drugih organa i organizacija, osim ispitivanja po uputu ljekara, odnosno ljekarske komisije,

b) zdravstveni pregledi radi upisa u srednje i više škole, fakultete i na kurseve, dobivanje uvjerenja za vozačke dozvole, za sudske i druge sporove i u drugim slučajevima kada se pregled ne obavlja u cilju zdravstvene zaštite.

c) pregled zaposlenih upućenih na rad u inostranstvo od strane organizacija, kao i mjere preventivne zdravstvene zaštite za privatna putovanja u inostranstvo i zdravstveni pregledi za ta putovanja.

S obzirom da usluge patologije koje vrši bolnica, u skladu sa propisima koji uređuju oblast zdravstvene zaštite, nisu navedene u izuzecima propisanim članom 25. stav 4. Pravilnika, to se iste mogu smatrati uslugama koje su oslobođene od plaćanja PDV-a.

(Povratak na pitanja)

U skladu sa članom 26. stav 1. tačka 7. Zakona o porezu na dodatu vrijednost ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj: 9/05, 35/05 i 100/08) oslobađaju se od plaćanja PDV-a usluge povezane s uvozom dobara, pod uvjetom da je vrijednost takvih usluga uključena u osnovicu, u skladu s članom 21. stav 2. tačka 2. ovog zakona.

Članom 38. stav (1) Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, broj: 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08) propisano je da porezno oslobađanje iz člana 26. stav 1. tačka 7. Zakona, za prijevozne i ostale usluge, koje su povezane sa uvozom dobara (utovar, istovar, pretovar, skladištenje i slično) obveznik može da ostvari ako ima dokaz da je vrijednost tih usluga sadržana u osnovici za obračun PDV-a pri uvozu dobara.

Stavom (2) istog člana Pravilnika propisano je da je dokaz iz stava 1. ovog člana je a) dokument o vrsti usluge i iznosu sporednih troškova (ugovor, račun, otpremnica ili prijevozni dokument), b) kopija uvozne carinske isprave izdate u skladu sa carinskim propisima, na osnovu koje se može utvrditi da su sporedni troškovi uključeni u osnovicu za obračun PDV-a pri uvozu dobara.

Dakle, usluge prijevoza robe prilikom uvoza oslobođene su od plaćanja PDV-a na relaciji i u BiH (Orašje-Tuzla) samo pod uvjetom da je vrijednost prijevoza i na toj dionici ušla u osnovicu za obračun PDV-a pri uvozu, a što se dokazuje posjedovanjem dokumenata propisanih članom 38. Pravilnika.

(Povratak na pitanja)

Članom 3. stav 1. Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, broj: 9/05, 35/05 i 100/08) propisano je da se PDV plaća na promet dobara i usluga koje porezni obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na teritoriju Bosne i Hercegovine uz naknadu i uvoz dobara u Bosnu i Hercegovinu.

Prema odredbama člana 8. stav 1. Zakona prometom usluga smatraju se svi poslovi i radnje izvršene u okviru obavljanja privredne djelatnosti, a koji ne čini promet dobara iz čl. 4.-7. ovog zakona.

Odredbama člana 20. stav 8. Zakona propisano je, ako je naknada za promet dobara ili usluga manja od tržišne vrijednosti ili ako je promet izvršen bez naknade, osnovica je tržišna vrijednost dobara, odnosno usluga u momentu njihova prometa, u koju nije uključen PDV.

Članom 55. stav 1. Zakona propisana je obaveza ispostavljanja porezne fakture ili drugog dokumenta koji služi kao faktura za svaki promet dobara i usluga, izuzev za onaj promet koji je oslobođen plaćanja PDV-a u smislu čl. 24. i 25. Zakona.

Prema navedenom, izvršeni radovi i usluge prilikom izgradnje fabrike, a koji se unose u osnivački kapital novonastalog društva, podliježu oporezivanju PDV-om te se na ispostavljenim fakturama obračunava PDV, u skladu sa Zakonom.

(Povratak na pitanja)

Članom 3. Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, broj: 9/05, 35/05 i 100/08) propisano je da se PDV plaća na promet dobara i usluga koje porezni obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na teritoriju Bosne i Hercegovine uz naknadu i uvoz dobara u Bosnu i Hercegovinu.

Predmet oporezivanja bliže se propisuje članom 2. tačka 1. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, broj: 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08), prema kojem predmet oporezivanja porezom na dodatu vrijednost je svaka isporuka dobara i usluga obavljena na teritoriju BiH uz naknadu, vlastita potrošnja, unos dobara u carinsko područje BiH, te isporuka dobara i usluga što se obavi uz naknadu, bez naknade, ili uz povoljnije uvjete poreznim obveznicima i njihovim zastupnicima, kao i drugim primateljima, ako su ispunjeni ostali Zakonom propisani uvjeti.

Prema odredbama člana 8. Zakona, prometom usluga smatraju se svi poslovi i radnje izvršene u okviru obavljanja poslovne djelatnosti, a koji ne čini promet dobara iz čl. 4. – 7.ovog zakona.

Članom 55. stav 1. Zakona propisana je obveza ispostavljanja porezne fakture ili drugog dokumenta koji služi kao faktura za svaki promet dobara i usluga, izuzev za onaj promet koji je oslobođen plaćanja PDV-a u smislu čl. 24. i 25. Zakona.

Prema navedenom, usluge emitiranja oglasa koje su izvršene za potrebe vjerskih zajednica, kao i najave događaja iz sporta ili kulture, nisu oslobođene plaćanja PDV-a, te iste podliježu oporezivanju u skladu sa Zakonom. U tom slučaju osnovica za obračun se utvrđuje u skladu sa članom 20.stav 8. Zakona i članom 22. Pravilnika.

(Povratak na pitanja)

POREZNA OSNOVICA

PDV se, u skladu s odredbama ovog zakona, plaća na promet dobara i usluga koje porezni obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na teritoriji Bosne i Hercegovine uz naknadu, shodno članu 3. stav 1. tačka 1. Zakona o porezu na dodatu vrijednost (“Službeni glasnik BiH”, br. 9/05, 35/05 i 100/08).

Članom 20. stav 1. Zakona propisano je da je porezna osnovica prometa dobara i usluga oporezivi iznos naknade (u novcu, stvarima ili uslugama) koju obveznik primi ili treba da primi za isporučena dobra ili pružene usluge, uključujući subvencije koje su neposredno povezane s cijenom tih dobara ili usluga, u koju nije uključen PDV, ako Zakonom nije drugačije propisano.

U osnovicu se, u smislu člana 20. stav 2. tačka 4. Zakona, uračunavaju i bilo koji troškovi priključivanja, naknade za ugradnju i drugi iznosi koji se obračunavaju kupcu od strane isporučioca dobara ili davaoca usluga kao uvjet da se izvrši promet dobara ili usluga.

U skladu sa članom 55. stav 1. Zakona, obveznik je dužan da klijentu izda fakturu ili drugi dokument koji služi kao faktura za svaki promet dobara i usluga, izuzev za onaj promet koji je oslobođen u svrhe PDV-a u smislu člana 24. i 25. Zakona.

Shodno naprijed navedenom, zakupodavac iznose režijskih troškova (električne energije bez PDV-a) uvrštava u poreznu osnovicu zajedno s iznosom zakupnine i na njih obračunava PDV.

U tom slučaju, zakupoprimac, shodno članu 32. stav 1 i 2. Zakona, ima pravo na odbitak ulaznog PDV-a obračunatog na fakturama za zakup uvećanim za iznose režijskih troškova (električne energije) u tom poreznom razdoblju, uz ispunjenje uvjeta iz člana 63. stav (1) Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 93/05, 21/06, 60/06, 6/07 i 35/08).

(Povratak na pitanja)

Članom 20. stav 1. Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 9/05, 35/05 i 100/08) propisano je da poreznu osnovicu prometa dobara i usluga čini oporezivi iznos naknade (u novcu, stvarima ili uslugama) koju obveznik primi ili treba da primi za isporučena dobra ili pružene usluge, uključujući subvencije koje su neposredno povezane s cijenom tih dobara ili usluga, u koju nije uključen PDV, ako ovim zakonom nije drugačije propisano.

U poreznu osnovicu se, u smislu člana 20. stav 10. tačka 1. Zakona, ne uključuju popusti i druga umanjenja cijene, koji se primaocu dobara ili usluga daju na fakturi najkasnije u momentu izvršenja prometa dobara ili usluga.

Shodno navedenom, u konkretnom slučaju, popusti i druga umanjenja cijene koja obveznik daje kupcima u svrhu unaprjeđenja prodaje umanjuju osnovicu na koju se obračunava porez na dodatu vrijednost samo ukoliko su kumulativno ispunjena oba propisana uvjeta, tj. ukoliko je popust odobren najkasnije u momentu izvršenja prometa, odnosno najkasnije do momenta nastanka porezne obaveze u smislu člana 17. Zakona i ukoliko je popust jasno iskazan na poreznoj fakturi.

(Povratak na pitanja)

U smislu odredbi člana 25. stav 1. tačka 4. pod b) Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 9/05 i 35/05) usluge povezane s plaćanjem dugova i faktoring nisu oslobođene od plaćanja PDV-a.

Prema odredbama člana 20. stav 1. Zakona, porezna osnovica prometa dobara i usluga jeste oporezivi iznos naknade koju obveznik primi ili treba da primi za isporučena dobra ili pružene usluge uključujući subvencije koje su neposredno povezane s cijenom tih dobara ili usluga, u koju nije uključen PDV, ako ovim zakonom nije drugačije propisano.

Međutim, ukoliko je naknada za promet dobara ili usluga manja od tržišne vrijednosti ili ako je promet izvršen bez naknade, osnovica je tržišna vrijednost dobara, odnosno usluga u momentu njihovog prometa, bez PDV-a, shodno članu 20. stav 8. Zakona.

U skladu sa članom 22. stav (4) pod a) Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost ("Službeni glasnik BiH", br. 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08) tržišna vrijednost se definira kao ukupan iznos koji bi kupac, da bi stekao predmetna dobra ili usluge u tom trenutku, morao, u istoj fazi trgovanja u kojoj dolazi do prometa dobara ili usluga i u uvjetima lojalne konkurencije, platiti iporučiocu dobara/pružaocu usluga s kojim je u poslovnom odnosu na teritoriji BiH. Kada se ne može utvrditi neki sličan promet dobara ili usluga, tržišna vrijednost podrazumijeva za usluge, iznos koji nije niži od ukupnih troškova poreznog obveznika za pružene usluge.

Prema tome, osnovica za obračun PDV-a je naknada koju faktor ostvari za tu uslugu, odnosno razlika između vrijednosti duga i iznosa koji plati za isti.

Međutim, ukoliko je faktor otkup duga izvršio bez razlike u vrijednosti između ukupnog duga i onog što je platio, osnovica je tržišna vrijednost te usluge (koja ne može biti niža od ukupnih troškova koje je isti imao za tu uslugu).

(Povratak na pitanja)

Članom 20. stav 1. Zakona o porezu na dodatu vrijednost (''Službeni glasnik BiH'', br. 9/05 i 35/05) propisano je da je porezna osnovica prometa dobara i usluga oporezivi iznos naknade koju obveznik primi ili treba da primi za isporučena dobra ili pružene usluge, uključujući subvencije koje su neposredno povezane s cijenom tih dobara ili usluga, u koju nije uključen porez na dodatu vrijednost, ako ovim zakonom nije drugačije propisano.

Stavom 11. prethodnog člana Zakona propisano je da ako se osnovica naknadno izmijeni, zbog vraćanja dobara isporučiocu, popusta koji kupac dobije nakon primljenih dobara ili pruženih usluga, ili ako se iznos naknade ne može naplatiti nakon iscrpljivanja svih zakonskih sredstava, obveznik koji je izvršio promet dobara ili usluga može, primjenom člana 55. stav 6. ovog zakona, izvršiti ispravku iznosa PDV-a.

Članom 55. stav 6. Zakona propisano je da se knjižno obavještenje izdaje u slijedećim slučajevima kada:

1. se roba vraća nakon ispostavljanja fakture;

2. kada dobavljač dobara, odnosno davalac usluga nakon ispostavljanja fakture odobri sniženje cijene ili popust; i

3. dobavljač dobara, odnosno davalac usluga primi dodatnu uplatu za isporučena dobra, odnosno izvršene usluge nakon ispostavljanja fakture.

Članom 69. stav (1) Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08) propisano je da ako se porezna osnovica (naknada) promijeni naknadno zbog različitih vrsta popusta ili nemogućnosti naplate putem zakonski propisanih načina, tada lice koje je isporučilo dobro ili obavilo uslugu može ispraviti (smanjiti) iznos izlaznog poreza. Isporučilac izdaje knjižnu obavijest na taj iznos licu kojem su isporučena dobra ili obavljene usluge koje na osnovu knjižne obavijesti vrši ispravku (smanjenje) odbitka ulaznog poreza. Ako je PDV obračunat i plaćen pri uvozu odbijen kao ulazni porez, a naknadno je snižen ili nadoknađen, tada uvoznik mora na osnovu rješenja Uprave za pripadajući iznos ispraviti odbitak ulaznog poreza.

Stavom (2) prethodnog člana Pravilnika propisano je da kupac mora ispravku obaviti u poreznom razdoblju u kojem je promjenjena porezna osnovica. Ukoliko UIO izda rješenje, ispravka se mora izvršiti u poreznom razdoblju u kojem rješenje postaje izvršno.

Shodno navedenim zakonskim odredbama porezni obveznik može svom kupcu, kome odobrava naknadni popust, izdati knjižno obavještenje u skladu sa članom 55. stav 6. tačka 2. Zakona i članom 69. Pravilnika.

Kao isporučilac dobara, u smislu člana 20. stav 11. Zakona, porezni obveznik može ispraviti (smanjiti) iznos izlaznog poreza, ali pod uvjetom da je kupac izvršio ispravku (smanjenje) odbitka ulaznog poreza.

(Povratak na pitanja)

Članom 62. stavom 3. Zakona o porezu na dodatu vrijednost , propisano je da je prije donošenja rješenja o prestanku registracije, obveznik dužan da obračuna i plati PDV na sve nabavke koje je izvršio do dana obavještavanja UIO o prestanku obavljanja djelatnosti i izvrši popis svih dobara na zalihama.

U smislu odredaba stava 4. istog člana, obveznik je dužan da obračuna PDV na dobra koja su popisana na zalihama, kao da se radi o kupovini dobara za njegove vlastite potrebe.

S obzirom da se u ovom slučaju, u smislu člana 7. stava 2. Zakona, vrši prijenos cjelokupne imovine poreznih obveznika, pa prema tome i svih dobara na zalihama, to obveznici koji su izvršili prijenos imovine na taj način, u postupku deregistracije nemaju zaliha robe, te ih prema tome ne mogu ni popisati.

(Povratak na pitanja)

Preprodavci motornih vozila, suglasno stavu 6. člana 47. Zakona o porezu na dodatu vrijednost ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj: 9/05, 35/05 i 100/08), mogu da obračunaju porez na dodatu vrijednost prema općim, ali i prema posebnim uvjetima da u tom slučaju u svojim evidencijama posebno knjiže nabavke. U smislu odredaba člana 47. stava 7. Zakona preprodavci motornih vozila mogu da obračunaju i naplate PDV prema posebnim uvjetima, ako su isto kupili ili dobili:
1. od lica koja nisu obveznici poreza;
2. od drugih obveznika koji, u skladu s ovim zakonom nisu imali pravo na odbitak ulaznog poreza za promet takvim dobrima, a koji su oslobođeni prema članu 24. i 25. ovog zakona;
3. od obveznika iz člana 44. ovog zakona;
4. od drugih preprodavaca, u mjeri u kojoj promet podliježe plaćanju PDV prema posebnim uvjetima prema ovom članu.
U skladu s odredbama člana 47. stava 9. Zakona, preprodavci koji obračunavaju PDV u skladu sa članom 47. i članovima 48. i 49. ovog zakona ne mogu na ispostavljenim fakturama iskazati PDV ili navesti bilo koji podatak na osnovu kojih se isti može obračunati.

U smislu odredaba člana 48. stava 1. Zakona, osnovica za promet dobara iz člana 47. ovog zakona je razlika između nabavne i prodajne cijene, uz odbitak PDV koji je sadržan u toj razlici.

Ako je nabavna cijena veća od prodajne cijene oporezivi iznos je nula, suglasno članu 48. stavu 4. Zakona.

Prema tome, ukoliko preprodavac nabavlja vozila od lica navedenih u članu 47. stav 7. ovog zakona može primijeniti posebne uvjete oporezivanja, te obračunavati porez na dodatu vrijednost na razliku između nabavne i prodajne cijene.

Međutim, ukoliko vrši nabavku vozila od drugih lica, koja nisu navedena u članu 47. stav 7. Zakona, u tom slučaju ne može primjeniti posebne uvjete oporezivanja, odnosno obračun PDV-a vrši prema općim uvjetima.

Znači, ukoliko preprodavac nabavlja vozilo od drugog preprodavca tada, suglasno navedenim odredbama Zakona, isti može koristiti posebnu šemu, s tim da preprodavac na ispostavljenoj fakturi ne iskazuje PDV, jer ukoliko je preprodavac na fakturi iskazao PDV, tada se obračun PDV-a vrši prema općim uvjetima.

(Povratak na pitanja)

Porez na dodatu vrijednost se, shodno članu 3. stavu 1. tački 1. Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, broj: 9/05, 35/05 i 100/08), plaća na promet dobara i usluga koje porezni obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na teritoriji Bosne i Hercegovine uz naknadu.

Porezna osnovica prometa dobara i usluga je, u skladu sa odredbama člana 20. stava 1. Zakona, oporezivi iznos naknade koju obveznik primi ili treba da primi za isporučena dobra ili pružene usluge, uključujući subvencije koje su neposredno povezane sa cijenom tih dobara ili usluga, u koju nije uključen porez na dodatu vrijednost, ako ovim zakonom nije drugačije propisano.

Članom 20. stavom 8. Zakona propisano je da ako je naknada za promet dobara ili usluga manja od tržišne vrijednosti ili ako je promet izvršen bez naknade, osnovica je tržišna vrijednost dobara, odnosno usluga u momentu njihovog prometa, bez PDV-a.

U skladu sa odredbama člana 22. stava 3. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, broj: 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08), član 20. stav 8. Zakona odnosi se samo na promet dobara ili usluga koji uključuje postojanje porodičnih ili drugih bliskih ličnih veza, te odnosa upravljanja, vlasništva, članstva, finansijskih ili pravnih odnosa između dobavljača i kupca i to samo kada je ta veza ili odnos, a ne neki dokazivi komercijalni razlozi, dovela do vrijednosti niže od one tržišne. Pravni odnosi iz ovog stava obuhvataju odnos između poslodavca i uposlenog ili porodice uposlenog, ili drugih blisko povezanih lica.

Stavom 4. člana 22. Pravilnika, propisano je da se tržišna vrijednost definira kao ukupan iznos koji bi kupac, da bi stekao premetna dobra ili usluge u tom trenutku, morao, u istoj fazi trgovanja u kojoj dolazi do prometa dobara ili usluga i u uvjetima lojalne konkurencije, platiti isporučiocu dobara/pružaocu uluga s kojim je poslovnom odnosu na teritoriji BiH. Kada se ne može utvrditi neki sličan promet dobara ili usluga, tržišna vrijednost podrazumijeva sljedeće:

a) za dobra, iznos koji nije niži od nabavne cijene tih ili sličnih dobara ili, u nedostatku nabavne cijene, cijena koštanja određena u trenutku vršenja prometa;

b) za usluge, iznos koji nije niži od ukupnih troškova poreznog obveznika za pružene usluge.

Prema tome, a u skladu s odredbama člana 20. stava 8. Zakona i člana 22. stava 4. Pravilnika, obračun PDV-a će se utvrditi na osnovicu (tržišna vrijednost), u slučaju kada je naknada kod prometa dobara ispod tržišne vrijednosti, a taj promet nije komercijalnog (poslovnog) karaktera, nego uključuje postojanje porodičnih ili drugih bliskih ličnih veza, te ostalih (ne komercijalnih)odnosa propisanih stavom 3. člana 22. Pravilnika.

Međutim, ukoliko se radi o prometu dobara pri čemu je naknada niža od nabavne cijene, a taj promet je rezultat komercijalnih aktivnosti poreznog obveznika, PDV se obračunava na osnovicu koja, saglasno odredbama člana 20. stava 1.Zakona, predstavlja iznos primljene naknade.

(Povratak na pitanja)

Porezna osnovica prometa dobara i usluga je, u skladu sa članom 20. stavom 1. Zakona o porezu na dodatu vrijednost (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, broj 9/05, 35/05 i 100/08), oporezivi iznos naknade koju obveznik primi ili treba da primi za isporučena dobra ili pružene usluge, uključujući subvencije koje su neposredno povezane sa cijenom tih dobara ili usluga, u koju nije uključen porez na dodatu vrijednost, ako Zakonom nije drukčije propisano.

Članom 20. stavom 11. Zakona propisano je da ako se osnovica naknadno izmijeni, zbog vraćanja dobara isporučiocu, popusta koje kupac dobije nakon primljenih dobara ili pruženih usluga, ili ako se iznos naknade ne može naplatiti nakon iscrpljivanja svih zakonskih sredstava, obveznik koji je izvršio promet dobara ili usluga može, primjenom člana 55. stava 6. ovog zakona, izvršiti ispravku iznosa PDV-a.

U smislu odredaba člana 20. stava 12. Zakona, obveznik koji je izvršio promet dobara i usluga može da ispravi iznos PDV-a samo ako obveznik kome je izvršen promet dobara i usluga izmijeni odbitak ulaznog PDV-a i pod uvjetom da o tome pismeno obavijesti isporučioca dobara i usluga.

Knjižno obavještenje predstavlja korekturu za već obavljenu transakciju, a kod koje je došlo do promjene po ispostavljenoj fakturi.

U konkretnom slučaju, a u smislu navedenih odredaba Zakona, porezni obveznik “A” koji je isporučio dobra poreznom obvezniku “B” iz BiH, te od koga nije mogao naplatiti svoja potraživanja ni nakon iscrpljivanja svih zakonskih sredstava, može izvršiti ispravku iznosa PDV-a samo u slučaju da dobije pismeno obavještenje od primaoca dobara da je isti izvršio umanjenje iznosa svog ulaznog PDV-a.

Ispravka mora da se izvrši i u evidencijama kupca (na strani ulaznog poreza) i u evidencijama isporučioca dobara (na strani izlaznog poreza).

(Povratak na pitanja)

Članom 3. Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, broj: 9/05, 35/05 i 100/08) propisano je da se PDV plaća na promet dobara i usluga koje porezni obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na teritoriji Bosne i Hercegovine uz naknadu, uvoz dobara u Bosnu i Hercegovinu.

Shodno članu 20. stav 1. Zakona, porezna osnovica prometa dobara i usluga jeste oporezivi iznos naknade koju obveznik primi ili treba da primi za isporučena dobra ili pružene usluge, uključujući subvencije koje su neposredno povezane s cijenom tih dobara ili usluga, u koju nije uključen PDV.

Članom 20. stav 11. Zakona, propisano je da, ako se osnovica naknadno izmijeni, zbog vraćanja dobara isporučiocu, popusta koji kupac dobije nakon primljenih dobara ili pruženih usluga, ili ako se iznos naknade ne može naplatiti nakon iscrpljivanja svih zakonskih sredstava, obveznik koji je izvršio promet dobara ili usluga može, primjenom člana 55. stava 6. Zakona, izvršiti ispravku iznosa PDV-a.

Shodno članu 38. stav 2. Zakona, obveznik je dužan obračunati PDV za odgovarajući porezni period na osnovu ukupnog prometa dobara ili usluga iskazanih u fakturama u tom poreznom periodu.

Imajući u vidu gore navedeno, evidentno je da se nijedna situacija gore navedena ne može svrstati ni pod jedan slučaj izmjene osnovice za obračunavanje PDV-a, predviđen članom 20. stav 11. Zakona.

U skladu sa prethodno navedenim, otuđenje novčanih sredstava ne predstavlja promet dobara niti usluga, te isto nije predmet oporezivanja PDV-om.

Također, u slučaju krađe novca ne može se umanjiti osnovica za obračun PDV-a.

(Povratak na pitanja)

Članom 15. stav 2. tačka 2. Zakona propisano je da se mjestom gdje se vrši takav promet usluga smatra se da se nalazi u BiH kada se radi o mjestu gdje se obavlja prijevoz, a ako se prijevoz obavlja i u Bosni i Hercegovini i u inostranstvu, odredbe ovog zakona primjenjuje se samo na onaj dio prijevoza izvršen u Bosni i Hercegovini.

Shodno navedenom, u slučaju kada PDV obveznik iz BiH vrši usluge prijevoza na relaciji Beograd-Tuzla, dužan je izvršiti obračun PDV-a samo na vrijednost prijevoza koji se odnosi na dio puta od granice BiH do krajnjeg odredišta (u konkretnom slučaju do Tuzle).

Članom 26. stav 1. tačka 7. Zakona propisano je da se oslobađaju od plaćanja PDV-a usluge prijevoza povezane sa uvozom dobara, pod uvjetom da je vrijednost takvih usluga uključena u osnovicu, u skladu s članom 21. stav 2. tačka 2. ovog Zakona.

Članom 27. stav 1. tačka 2. Zakona propisano je da se oslobađa od plaćanja PDV-a (oporezuje nultom stopom) pružanje usluga, uključujući i prijevoz i druge pomoćne usluge, koje su direktno povezane sa izvozom ili uvozom dobara, u skladu sa članom 11. stav 3. Zakona.

Uputstvom za popunjavanje PDV prijave(„Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj: 6/07) propisano je da se u polje 12. PDV prijave upisuje vrijednost izvoza, za dati porezni period, koja je oporezovana “nultom stopom“ u skladu sa članom 27. Zakona, osim usluga povezanih sa uvozom dobara u BiH koje se unose u polje 11. PDV prijave. Preciznije u polje 12. se upisuje statistička vrijednost izvoza iz polja 46 izvozne carinske prijave EX1.

U skladu sa naprijed navedenim, usluge prijevoza koje su direktno povezane s izvozom dobara su oslobođene od plaćanja PDV-a, te se na ispostavljenim fakturama ne obračunava PDV, s tim da ste, u tom slučaju, dužni pozvati se na član Zakona po kome se obračun PDV-a ne vrši shodno članu 107. stav 2. Pravilnika.

U slučaju kada se radi o uslugama prijevoza vezanim sa uvoz dobara iste se unose u polje 11. PDV prijave, a u slučaju kada se radi o uslugama prijevoza vezanim za izvoz dobara iste se unose u polje 12. PDV prijave, pod pretpostavkom da su iste iskazane kao dio statističke vrijednosti izvoza iz polja 46. izvozne carinske prijave EX1.

(Povratak na pitanja)

ODBITAK ULAZNOG PDV-a

Članom 32. stav 1. Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 9/05, 35/05 i 100/08) propisano je da je ulazni porez, u vezi s poreznim obveznikom, iznos PDV-a koji mu je obračunat na promet dobara ili usluga i PDV koji plati, ili treba da plati, prilikom uvoza dobara, gdje se (u oba slučaja) radi o dobrima ili uslugama koje koristi ili treba da koristi u svrhu poslovanja koje vrši.

Prema odredbama člana 32. stav 2. Zakona, obveznik ima pravo da odbije PDV koji je obavezan da plati, ili ga je platio, prilikom kupovine dobara ili usluga od drugog obveznika ili prilikom uvoza dobara, pod uvjetom da ta dobra, odnosno usluge koristi za promet dobara i usluga koje podliježu plaćanju PDV-a.

Suglasno članu 63. stav (1) Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost (“Službeni glasnik BiH”,br. 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08), porezni obveznici koji obavljaju oporezive isporuke dobara i usluga imaju pravo na odbitak ulaznog poreza ako su ispunjeni slijedeći uvjeti:

a) da je na fakturi za primljena dobra ili obavljene usluge iskazan PDV u skladu sa članom 55. Zakona,

b) da je isporuka dobara ili usluga primljena od drugog PDV obveznika,

c) da za primljene isporuke prema članu 32. Zakona, nije isključeno pravo na odbitak ulaznog poreza, te

d) da je isporuka obavljena poreznom obvezniku u poslovne svrhe.

Obveznik ne može ostvariti pravo na odbitak ulaznog poreza na nabavku, proizvodnju i uvoz putničkih automobila, autobusa, motocikla, plovnih objekata i vazduhoplova i rezervnih dijelova za takva prijevozna sredstva, goriva i potrošnog materijala za potrebe prijevoza, kao iznajmljivanje, održavanje, popravke i druge usluge koje su povezane s korištenjem tih prijevoznih sredstava, osim ako prijevozna sredstva i druga dobra koristi isključivo za obavljanje svoje poslovne djelatnosti, shodno članu 32. stav 6. tačka 1. Zakona.

S obzirom da se u konkretnom slučaju radi o nabavci kombiniranog (terensko-teretnog) motornog vozila, obveznik može ostvariti pravo na odbitak ulaznog poreza obračunatog pri nabavci istog, uz ispunjenje uvjeta iz člana 32. Zakona i člana 63. Pravilnika.

(Povratak na pitanja)

Članom 3. Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 9/05, 35/05 i 100/08) propisano je da se PDV, u skladu s odredbama ovog zakona, plaća na promet dobara i usluga koje porezni obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na teritoriji Bosne i Hercegovine uz naknadu, kao i na uvoz dobara u Bosnu i Hercegovinu.

Članom 17. Zakona utvrđen je momenat nastanka porezne obaveze, odnosno da PDV obaveza nastaje u momentu: isporuke dobara ili vršenja usluga, izdavanja fakture, plaćanjem ili djelimičnim plaćanjem prije izdavanja fakture, nastanak obaveze plaćanja carinskog duga kod uvoza dobara, a ako te obaveze nema, u momentu kada bi nastala obaveza plaćanja tog duga, što god da je prije nastalo.

Period obračuna PDV-a je propisan članom 38. Zakona, koji utvrđuje da je porezni period za koji se obračunava PDV jedan kalendarski mjesec.

Obveznici su, u smislu člana 39. stav 1, 2 i 3. Zakona, dužni da svoju PDV obavezu obračunatu za određeni porezni period navedu u mjesečnoj PDV prijavi, koja se podnosi do 10-og u mjesecu, a obveznik podnosi PDV prijavu u navedenom roku, bez obzira da li je obavezan da plati PDV u periodu za koji se prijava podnosi.

Shodno navedenom, porezni period je vezan za obračun, a ne za plaćanje PDV-a, odnosno u PDV prijavi koja se odnosi na jedan obračunski period (kalendarski mjesec), obveznik PDV-a je dužan da obračunati iznos PDV-a iskaže u prijavi za taj obračunski period, bez obzira da li postoji obaveza plaćanja PDV-a u periodu za koji se ista podnosi.

Kod uvoza dobara, PDV koji dospijeva na njih obračunava se, naplaćuje i plaća u skladu s propisima zakona koji se odnose na naplatu carinskih i drugih dažbina koje dospijevaju prilikom uvoza, shodno članu 39. stav 6. Zakona.

Članom 32. stav 8. Zakona propisano je da obveznik može da odbije ulazni porez od izlaznog PDV-a, ako ga ima, u poreznom periodu u kojem je PDV obračunat u skladu sa članom 17 i 38. Zakona.

Kod uvoza dobara, nastanak porezne obaveze vezan je za nastanak obaveze plaćanja carinskog duga, shodno članu 17. stav 1. tačka 4. Zakona.

Carinski dug pri uvozu dobara, u smislu člana 193. Zakona o carinskoj politici Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“, br. 57/04 i 51/06), nastaje prihvatanjem carinske prijave. U tom slučaju, iznos uvoznih dažbina carinski organi obračunavaju i knjiže čim dođu do potrebnih podataka, o čemu odmah obavještavaju dužnika dostavljanjem carinske prijave koja je prihvaćena od strane carinskih organa, shodno članu 210. stav 1. i članu 214. Zakona o carinskoj politici Bosne i Hercegovine. Znači, carinski dug i obaveza plaćanja carinskog duga pri uvozu dobara nastaje prihvatanjem carinske prijave.

Međutim, rok za plaćanje iznosa uvoznih dažbina ne prelazi deset dana od dana obavještavanja dužnika o iznosu dažbina koje se potražuju, shodno članu 215 stav 1. tačka a) Zakona o carinskoj politici Bosne i Hercegovine.

Prema tome, kod uvoza dobara, nastanak obaveze carinskog duga nije vezan za rok plaćanja iznosa uvoznih dažbina koje se potražuju pri uvozu dobara.

Shodno naprijed navedenom, kod uvoza dobara obveznik može da ostvari pravo na odbitak ulaznog PDV-a u poreznom periodu kada je izvršen uvoz dobara, tj. kada je prihvaćena carinska prijava po kojoj je izvršen obračun PDV-a od strane carinskih organa, bez obzira da li je isti i plaćen u tom obračunskom periodu.

(Povratak na pitanja)

Članom 3. stav 1 i 2. Zakona o porezu na dodatu vrijednost («Službeni glasnik BiH», br. 9/05, 35/05 i 100/08) propisano je da se porez na dodatu vrijednost plaća na promet dobara i usluga koje porezni obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na teritoriji Bosne i Hercegovine uz naknadu, te na uvoz dobara u Bosnu i Hercegovinu.

Prometom dobara uz naknadu ne smatra se davanje poklona male vrijednosti u svrhu unaprjeđivanja poslovne djelatnosti poreznog obveznika, ako se oni daju samo povremeno i ako se ne daju istim licima, shodno članu 5. stav 2. tačka 2. Zakona.

Poklonom manje vrijednosti, u smislu člana 5. stav 2. tačka 2. Zakona, smatra se dobro pojedinačne tržišne vrijednosti manje od 20,00 KM bez poreza na dodatu vrijednost, koje obveznik daje povremeno različitim licima (poslovnim partnerima, predstavnicima poslovnih partnera i slično), a da za to ne postoji pravna obaveza, shodno članu 13. stav (1) Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 93/05, 21/06, 60/06,6/07, 100/07 i 35/08).

Poslovnim partnerima, u smislu člana 13. stav (2) Pravilnika, smatraju se lica s kojima postoji poslovni odnos ili se očekuje da će se takav odnos uspostaviti, dok se povremenim davanjem poklona smatra davanje najviše jednog poklona istom licu u poreznom periodu, shodno stavu (3) istog člana Pravilnika.

Prema tome, navedeno izuzimanje se primjenjuje samo u slučaju kada obveznik, u svrhu unaprJeđivanja poslovne djelatnosti, daje na poklon dobra pojedinačne tržišne vrijednosti manje od 20,00 KM poslovnim partnerima, odnosno predstavnicima poslovnih partnera, i to najviše jednog poklona istom licu u poreznom periodu.

S obzirom da se, u slučaju iz predmetnog akta, radi o poklanjanju dobara čija je pojedinačna tržišna vrijednost veća od 20,00 KM, isto se smatra prometom dobara koji, u smislu člana 3. Zakona, podliježe oporezivanju.

Članom 32. stav 1. Zakona propisano je da je ulazni porez, u vezi s poreznim obveznikom, iznos PDV-a koji mu je obračunat na promet dobara ili usluga i PDV koji plati, ili treba da plati, prilikom uvoza dobara, gdje se (u oba slučaja) radi o dobrima ili uslugama koje koristi ili treba da koristi u svrhu poslovanja koje vrši.

Prema odredbama člana 32. stav 2. Zakona, obveznik ima pravo da odbije PDV koji je obavezan da plati, ili ga je platio, prilikom kupovine dobara ili usluga od drugog obveznika ili prilikom uvoza dobara, pod uvjetom da ta dobra, odnosno usluge koristi za promet dobara i usluga koje podliježu plaćanju PDV-a.

S obzirom da je pojedinačna tržišna vrijednost dobara koja se poklanjanju u svrhu unaprjeđenja poslovanja poreznog obveznika veća od 20,00 KM, to se isto smatra prometom koji podliježe oporezivanju porezom na dodatu vrijednost, te, u smislu naprijed navedenog, obveznik ima pravo na odbitak ulaznog poreza na dodatu vrijednost koji je platio prilikom nabavke istih.

Naime, porezni obveznici iz prethodnog stava imaju pravo na odbitak ulaznog poreza ako su ispunjeni slijedeći uvjeti:

a) da je na fakturi za primljena dobra ili obavljene usluge iskazan PDV u skladu sa članom 55. Zakona,

b) da je isporuka dobara ili usluga primljena od drugog PDV obveznika,

c) da za primljene isporuke prema članu 32. Zakona, nije isključeno pravo na odbitak ulaznog poreza, te

d) da je isporuka obavljena poreznom obvezniku u poslovne svrhe.

(Povratak na pitanja)

Članom 32. stav 1. Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 9/05, 35/05 i 100/08) propisano je da je ulazni porez, u vezi s poreznim obveznikom, iznos PDV-a koji mu je obračunat na promet dobara ili usluga i PDV koji plati ili treba da plati prilikom uvoza dobara, gdje se (u oba slučaja) radi o dobrima ili uslugama koje koristi ili treba da koristi u svrhu poslovanja koje vrši.

U stavu 2. istog člana Zakona propisano je da obveznik ima pravo da odbije PDV koji je obavezan da plati ili ga je platio prilikom kupovine dobara ili usluga od drugog obveznika ili prilikom uvoza dobara, pod uvjetom da ta dobra, odnosno usluge koristi za promet dobara i usluga koji podliježe plaćanju PDV-a.

Članom 68. stav (1) Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08) propisano je da privredna ili druga preduzetnička oporeziva djelatnost započinje s pripremnim radnjama koje se preduzimaju radi početka obavljanja te djelatnosti. Ulazni porez sadržan u primljenim isporukama za početak rada može se odbiti ako su ispunjeni svi ostali uvjeti za odbitak ulaznog poreza. Ne može se ostvariti pravo na odbitak ulaznog poreza koji je zaračunat na primljene isporuke kao što su privatno motivisana ulaganja, pripremna ulaganja i slično koje ne dovode do preduzetniočkog statusa i preduzetničkog poslovanja.

U skladu s prethodno navedenim, porezni obveznik ima pravo na odbitak ulaznog poreza obračunatog prilikom nabavke dobara i usluga, koje je izvršio prije početka obavljanja oporezivih djelatnosti (prije registracije kod UIO) uz ispunjenje i ostalih uvjeta propisanih članom 32. Zakona i članom 63. Pravilnika.

(Povratak na pitanja)

Članom 32. stav 1. Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 9/05, 35/05 i 100/08) propisano je da je ulazni porez, u vezi s poreznim obveznikom, iznos PDV-a koji mu je obračunat na promet dobara ili usluga i PDV koji plati ili treba platiti prilikom uvoza dobara, gdje se radi o dobrima ili uslugama koje koristi ili treba da koristi u svrhu poslovanja koje obavlja.

U smislu stava 2. člana 32. Zakona, obveznik ima pravo da odbije porez na dodatu vrijednost koji je obavezan da plati ili ga je platio prilikom kupovine dobara ili usluga od drugog obveznika ili prilikom uvoza dobara, pod uvjetom da ta dobra, odnosno usluge koristi za promet dobara i usluga koji podliježu plaćanju poreza na dodanu vrijednost.

Članom 63. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Službeni glasnik BiH“, br. 93/05, 21/06, 60/06, 06/07, 100/07 i 35/08), propisano je ko ima pravo na odbitak ulaznog poreza.

Tačkom 1. istog člana propisano je da porezni obveznici koji obavljaju oporezive isporuke dobara i usluga imaju pravo na odbitak ulaznog poreza ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
- da je na fakturi za primljena dobra ili obavljene usluge iskazan PDV u skladu sa članom 55. Zakona,
- da je isporuka dobara ili usluga primljena od drugog PDV obveznika,
- da za primljene isporuke prema članu 32. Zakona, nije isključeno pravo na odbitak ulaznog poreza,
- da je isporuka obavljena poreznom obvezniku u poslovne svrhe.
U skladu s prethodno navedenim, porezni obveznik ima pravo na odbitak ulaznog poreza koji mu je iskazan na fakturama za usluge vezane za unaprjeđivanje prodaje, uz ispunjenje uvjeta propisanih članom 32. Zakona i članom 63. Pravilnika.

(Povratak na pitanja)

Članom 3. Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH”, br. 9/05, 35/05 i 100/08) propisano je da se PDV plaća na promet dobara i usluga koje porezni obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na teritoriji Bosne i Hercegovine uz naknadu i uvoz dobara u Bosnu i Hercegovinu.

Suglasno odredbama člana 60.stava 3. Zakona, prava i obaveze koje imaju obveznici u BiH, u skladu s ovim zakonom, odnose se i na punomoćnika.

Članom 32. stavom 1. Zakona o porezu na dodatu vrijednost, propisano je da je ulazni porez, u vezi s poreznim obveznikom iznos PDV koji mu je obračunat na promet dobara ili usluga i PDV koji plati ili treba da plati prilikom uvoza dobara, gdje se radi o dobrima ili uslugama koje koristi ili treba da koristi u svrhu poslovanja koje vrši.

U smislu odredaba stava dva istog člana obveznik ima pravo da odbije PDV koji je obavezan da plati ili ga je platio prilikom kupovine dobara ili usluga od drugog obveznika ili prilikom uvoza dobara, pod uvjetom da ta dobra, odnosno usluge koristi za promet dobara i usluga koji podliježe plaćanju PDV.

Prema odredbama člana 63. stav 1. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost ("Službeni glasnik BiH", br. 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08), porezni obveznici koji obavljaju oporezive isporuke dobara i usluga imaju pravo na odbitak ulaznog poreza ako su ispunjeni slijedeći uvjeti:
- da je na fakturi za primljena dobra ili obavljene usluge iskazan PDV u skladu sa članom 55. Zakona,
- da je isporuka dobara ili usluga primljena od drugog PDV obveznika,
- da za primljene isporuke prema članu 32. Zakona, nije isključeno pravo na odbitak ulaznog poreza,
- da je isporuka obavljena poreznom obvezniku u poslovne svrhe.
Prema tome, registracijom kod poreznog punomoćnika, lice iz inostranstva stiče sva prava i obaveze kao i drugi porezni obveznici u BiH, te suglasno tome može ostvariti i pravo na odbitak ulaznog PDV-a za isporučena dobra i izvršene usluge, od poreznih obveznika iz BiH, uz ispunjenje uvjeta iz člana 32. Zakona i člana 63. Pravilnika.

(Povratak na pitanja)

Članom 32. stavom 1. Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH”, br. 9/05, 35/05 i 100/08), propisano je da je ulazni porez, u vezi s poreznim obveznikom iznos PDV koji mu je obračunat na promet dobara ili usluga i PDV koji plati ili treba da plati prilikom uvoza dobara, gdje se radi o dobrima ili uslugama koje koristi ili treba da koristi u svrhu poslovanja koje vrši.

U smislu odredaba stava dva istog člana obveznik ima pravo da odbije PDV koji je obavezan da plati ili ga je platio prilikom kupovine dobara ili usluga od drugog obveznika ili prilikom uvoza dobara, pod uvjetom da ta dobra, odnosno usluge koristi za promet dobara i usluga koji podliježe plaćanju PDV.

Stavom 6. tačkom 2. navedenog člana, propisano je da obveznik ne može ostvariti pravo na odbitak ulaznog poreza na izdatke za poslovne zabave i smještaj.

Prema odredbama člana 63. stav 1. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost (“Službeni glasnik BiH“, br. 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08), porezni obveznici koji obavljaju oporezive isporuke dobara i usluga imaju pravo na odbitak ulaznog poreza ako su ispunjeni slijedeći uvjeti:
- da je na fakturi za primljena dobra ili obavljene usluge iskazan PDV u skladu sa članom 55. Zakona,
- da je isporuka dobara ili usluga primljena od drugog PDV obveznika,
- da za primljene isporuke prema članu 32. Zakona, nije isključeno pravo na odbitak ulaznog poreza,
- da je isporuka obavljena poreznom obvezniku u poslovne svrhe.
Suglasno stavu 9. istog člana Pravilnika smještaj, u smislu člana 32. stava 6. tačke 2. Zakona, odnosi se samo na smještaj za poslovne zabave.

S obzirom da se u konkretnom slučaju ne radi o uslugama smještaja za poslovne zabave, nego o uslugama smještaja poslovnih partnera iz inostranstva u BiH, pri čemu je faktura o izvršenoj usluzi ispostavljena na ime poreznog obveznika iz BiH, to isti može ostvariti pravo na odbitak ulaznog PDV-a uz ispunjenje uvjeta iz člana 32. Zakona i člana 63. Pravilnika.

(Povratak na pitanja)

Pravo na odbitak ulaznog poreza na dobra na zalihama prilikom početka obavljanja oporezivih djelatnosti propisano je članom 37. Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, broj: 9/05, 35/05 i 100/08), a bliže je regulirano članom 77. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, broj: 93/05, 21/06, 60/06, 6/07,100/07 i 35/08).

Svako lice koje se registruje kao obveznik poreza na dodatu vrijednost, u smislu člana 77. Pravilnika, ima pravo na odbitak ulaznog poreza na dobra na zalihama koja su stečena ili uvezena prije registracije za porez na dodatu vrijednost srazmjerno prometu istih nakon što je lice postalo registrovani obveznik poreza na dodatu vrijednost.

Srazmjerni odbitak, u smislu člana 37. Zakona, kao i ovog člana Pravilnika, znači da odbitak iz stava (1) ovog člana ne može biti veći od iznosa uobičajene porezne obaveze u datom poreznom periodu. Uobičajena porezna obaveza predstavlja razliku između izlaznog i ulaznog poreza koji se može odbiti u datom poreznom periodu. Ukoliko se desi da iznos iz stava (1) ovog člana bude veći od uobičajene porezne obaveze, isti se prenosi na naredne porezne periode, shodno članu 77. stav (2) Pravilnika.

Nakon što postane obveznik poreza na dodatu vrijednost, lice je, u smislu člana 77. stav (3) Pravilnika, dužno obezbijediti odvojenu evidenciju o prometu dobara iz stava (1) ovog člana.

Porez na dodatu vrijednost se može odbiti u skladu sa stavom (1) ovog člana pod uvjetom da su dobra na zalihi:

a) bila isporučena od strane registrovanog obveznika poreza na dodatu vrijednost licu koje postaje registrovani obveznik poreza na dodatu vrijednost ili uvezena od strane lica koje postaje registrovani obveznik poreza na dodatu vrijednost,

b) bila isporučena ili uvezena, ali ne više od 1 (jedne) godine prije nego što je lice postalo registrovani obveznik poreza na dodatu vrijednost, shodno članu 77. stav (4) Pravilnika.

Članom 77. stav (5) Pravilnika propisano je da lica iz stava (1) ovog člana dostavljaju Upravi za indirektno oporezivanje popis dobara na zalihi koja zadovoljavaju uvjete iz naprijed navedenog stava (4) člana 77. Pravilnika, s tim da popis mora sadržavati najmanje podatke o:

(a) vrsti,

(b) količinama,

(c) nabavnim cijenama,

(d) obračunatom porezu na dodatu vrijednost od strane dobavljača,

(e) dobavljačima, uključujući broj i datume faktura po kojima su dobra nabavljena.

Izuzetno od stava (5) pod (d) i (e), ukoliko se radi o dobrima na zalihi koja su uvezena od strane lica koje postaje registrovani obveznik poreza na dodatu vrijednost u popisu je potrebno obezbijediti podatke o obračunatom porezu na dodatu vrijednost pri uvozu, te broju i datumu jedinstvenih carinskih isprava, shodno stavu (6) istog člana Pravilnika.

Lice koje se registruje kao obveznik poreza na dodatu vrijednost, u smislu stava (7) navedenog člana Pravilnika, neće imati pravo na odbitak ulaznog poreza u slučaju bilo kojih drugih prometa osim onih definiranih stavom (1) ovog člana Pravilnika.

(Povratak na pitanja)

Članom 32. stav 1. Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH”, br. 9/05, 35/05 i 100/08) propisano je da je ulazni porez, u vezi s poreznim obveznikom, iznos poreza na dodatu vrijednost koji mu je obračunat na promet dobara ili usluga i porez na dodatu vrijednost koji plati, ili treba da plati prilikom uvoza dobara, gdje se radi o dobrima ili uslugama koje koristi, ili treba da koristi u svrhu poslovanja koje vrši.

U smislu stava 2. člana 32. Zakona, obveznik ima pravo da odbije porez na dodatu vrijednost koji je obavezan da plati, ili ga je platio prilikom kupovine dobara ili usluga od drugog obveznika, ili prilikom uvoza dobara, pod uvjetom da ta dobra, odnosno usluge, koristi za promet dobara i usluga koji podliježu plaćanju poreza na dodanu vrijednost.

Članom 63. stav 1. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08), propisani su uvjeti koje bi porezni obveznik morao ispunjavati da bi ostvario pravo na odbitak ulaznog poreza, a to su:
- da je na fakturi za primljena dobra ili obavljene usluge iskazan PDV, u skladu sa članom 55. Zakona,
- da je porezna faktura primljena od drugog PDV obveznika,
- da za primljene isporuke, prema članu 32. Zakona, nije isključeno pravo na odbitak ulaznog poreza,
- da je isporuka obavljena poreznom obvezniku u poslovne svrhe.
U skladu sa članom 32. stav 6. tačka 1. Zakona., obveznik ne može ostvariti pravo na odbitak ulaznog poreza na nabavu putničkih automobila, autobusa i rezervnih dijelova, goriva i potrošnog materijala za potrebe prijevoza, kao i iznajmljivanje, održavanje, popravke i druge usluge koje su povezane s korištenjem tih prijevoznih sredstava, osim ako prijevozna sredstva i druga dobra koristi isključivo za obavljanje svoje poslovne djelatnosti.

Stoga, za nabavku dizel goriva i rezervnih dijelova za specijalno putničko vozilo namijenjeno za prijevoz umrlih lica, poduzeće ima pravo na odbitak ulaznog poreza uz ispunjenje uvjeta propisanih članom 32. stav 1. i 2. Zakona i članom 63. Pravilnika, ukoliko će se isto koristiti isključivo u poslovne svrhe.

(Povratak na pitanja)

Članom 3. stav 1. Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, broj: 9/05, 35/05 i 100/08) propisano je da se PDV plaća na promet dobara i usluga koje porezni obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na teritoriju Bosne i Hercegovine uz naknadu i uvoz dobara u Bosnu i Hercegovinu.

Prema članu 4. stav 3. tačka 4. Zakona, prometom dobara, u smislu Zakona smatra se i prijenos prava raspolaganja na novosagrađenim građevinskim objektima ili ekonomski djeljivim cjelinama u okviru tih objekata.

Prema odredbama člana 25. stav 1. tačka 2. Zakona, promet nepokretne imovine oslobođen je plaćanja PDV-a, izuzev prvog prijenosa prava svojine ili prava raspolaganja novosagrađenom nepokretnom imovinom.

Pod novosagrađenom nepokretnom imovinom smatraju se objekti koji još nisu upotrebljavani, u skladu sa članom 8. stav 1. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost (”Službeni glasnik BiH” br. 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08).

Članom 32. stav 4. tačka 1. Zakona propisano je da obveznik ne može ostvariti pravo na odbitak ulaznoga poreza na promet dobara i usluga koje su oslobođene od plaćanja PDV-a, osim ako ovim zakonom nije drugačije propisano.

Prema navedenom, prodaja nabavljenih stanova odnosno drugi prijenos prava raspolaganja nepokretne imovine je oslobođen obračuna PDV-a u skladu sa odredbama člana 25. stav 2. Zakona, a pravo na odbitak ulaznog PDV-a ne možete ostvariti za promet dobara i usluga koje su oslobođene plaćanja PDV-a, u skladu sa članom 32. stav 4. Zakona.

(Povratak na pitanja)

Članom 32. stav 1. Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 9/05, 35/05, 100/08.) propisano je, da je ulazni porez, u vezi s poreznim obveznikom, iznos poreza na dodatu vrijednost koji mu je obračunat na promet dobara ili usluga i porez na dodatu vrijednost koji plati, ili treba da plati prilikom uvoza dobara, gdje se radi o dobrima ili uslugama koje koristi, ili treba da koristi u svrhe poslovanja koje vrši.

U smislu stava 2. člana 32. Zakona, obveznik ima pravo da odbije porez na dodatu vrijednost koji je obavezan da plati, ili ga je platio prilikom kupovine dobara ili usluga od drugog obveznika, ili prilikom uvoza dobara, pod uvjetom da ta dobra, odnosno usluge koristi za promet dobara i usluga koji podliježu plaćanju poreza na dodatu vrijednost.

Članom 63. stav 1. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 93/5, 21/06, 60/06, 6/07, 100/7 i 35/08), propisani su uvjeti koje bi porezni obveznik morao ispunjavati da bi ostvario pravo na odbitak ulaznog poreza, a to su:
- da je na fakturi za primljena dobra ili obavljene usluge iskazan PDV u skladu sa članom 55. Zakona,
- da je porezna faktura primljena od drugog PDV obveznika,
- da za primljene isporuke, prema članu 32. Zakona, nije isključeno pravo na odbitak ulaznog poreza,
- da je isporuka obavljena poreznom obvezniku u poslovne svrhe.
Obveznik, koji je ostvario pravo na odbitak ulaznog poreza pri nabavci opreme i objekata za vršenje svoje poslovne djelatnosti, dužan je izvršiti ispravku odbitka ulaznog poreza, ako prestane ispunjavati uvjete za ostvarivanje ovog prava, i to u roku od pet godina od kalendarske godine u kojoj je počela upotreba opreme, a u slučaju nepoktretne imovine deset godina od momenta početka upotrebe objekta, a što je u skladu sa članom 36. stav 2. Zakona. Momenat početka upotrebe opreme objekta iz stava 2. ovog člana smatra se poreznim periodom u kojem je izvršen odbitak ulaznog poreza.

Poslovnim prostorijama ne smatraju se prostorije koje se koriste za boravak vlasnika, ili njegovih zaposlenih, bez obzira da li se te prostorije koriste i kao poslovne prostorije, shodno članu 34. stav 2. tačka 1. Zakona.

Shodno navedenom porezni obveznik ima pravo na odbitak ulaznog poreza sadržanom u primljenoj fakturi za nabavku stana, uz ispunjenje uvjeta iz člana 32. Zakona i člana 63. Pravilnika. Također porezni obveznik ima obavezu da ukoliko ostvari pravo na odbitak ulaznog poreza pri nabavci stana, a prestane ispunjavati uvjete za ostvarivanje ovog prava u roku od deset godina, da izvrši ispravku odbitka ulaznog poreza, u skladu sa članom 36. stav 2. Zakona.

Ukoliko se navedeni prostor neće koristiti kao poslovni prostor isključivo u poslovne svrhe, porezni obveznik nema pravo na odbitak ulaznog poreza u skladu sa članom 32. stav 6. tačka 3. Zakona.

(Povratak na pitanja)

Članom 32. stav 1. Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, broj: 9/05, 35/05 i 100/08) propisano je da je ulazni porez, u vezi s poreznim obveznikom, iznos PDV-a koji mu je obračunat na promet dobara ili usluga i PDV koji plati, ili treba da plati, prilikom uvoza dobara, gdje se (u oba slučaja) radi o dobrima ili uslugama koje koristi ili treba da koristi u svrhu poslovanja koje vrši.

Prema odredbama člana 32. stav 2. Zakona, obveznik ima pravo da odbije PDV koji je obavezan da plati, ili ga je platio, prilikom kupovine dobara ili usluga od drugog obveznika ili prilikom uvoza dobara, pod uvjetom da ta dobra, odnosno usluge koristi za promet dobara i usluga koje podliježu plaćanju PDV-a.

Suglasno članu 63. stav (1) Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, broj: 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08), porezni obveznici koji obavljaju oporezive isporuke dobara i usluga imaju pravo na odbitak ulaznog poreza ako su ispunjeni slijedeći uvjeti:
- da je na fakturi za primljena dobra ili obavljene usluge iskazan PDV u skladu sa članom 55. Zakona,
- da je isporuka dobara ili usluga primljena od drugog PDV obveznika,
- da za primljene isporuke prema članu 32. Zakona, nije isključeno pravo na odbitak ulaznog poreza, te
- da je isporuka obavljena poreznom obvezniku u poslovne svrhe.
Članom 32. stav 6. tačka 2. Zakona propisano je da obveznik ne može ostvariti pravo na odbitak ulaznog poreza na izdatke za poslovne zabave i smještaj.

Smještaj, u smislu člana 32. stav 6. tačka 2. Zakona, odnosi se samo na smještaj za poslovne zabave, shodno članu 63. stav (9) Pravilnika.

Prema tome, ukoliko se u konkretnom slučaju ne radi o smještaju za poslovne zabave, porezni obveznik, uz ispunjenje uvjeta iz člana 63. Pravilnika, može odbiti ulazni PDV na fakturama za troškove smještaja zaposlenih radnika na službenom putovanju.

(Povratak na pitanja)

Članom 3. Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 9/05, 35/05, 100/08.) propisano je da se PDV, u skladu sa odredbama ovog zakona, plaća na promet dobara i usluga koje porezni obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na teritoriji Bosne i Hercegovine uz naknadu, kao i na uvoz dobra u Bosnu i Hercegovinu.

Članom 17. Zakona utvrđen je momenat nastanka porezne obaveze, odnosno da PDV obaveza nastaje u momentu kada se izvrši jedna od sljedećih radnji koja god bude najranija: isporuka dobara ili vršenja usluga, izdavanje fakture, plaćanje ili djelimično plaćanje prije izdavanja fakture, nastanak obaveze plaćanja carinskog duga kod uvoza dobara, a ako te obaveze nema, u momentu kada bi nastala obaveza plaćanja tog duga.

Period obračunavanja PDV-a je propisan članom 38. Zakona, koji utvrđuje da je porezni period za koji se obračunava PDV jedan kalendarski mjesec.

Obveznici su, u smislu člana 39. stav 1, 2 i 3) Zakona, dužni da svoju PDV obavezu obračunatu za određeni porezni period navedu u mjesečnoj PDV prijavi, koja se podnosi do 10-og u mjesecu, a obveznik podnosi PDV prijavu u navedenom roku, bez obzira da li je obavezan da plati PDV u periodu za koji se prijava podnosi.

Shodno navedenom, porezni period je vezan za obračun, a ne za plaćanje PDV-a, odnosno u PDV prijavi koja se odnosi na jedan obračunski period (kalendarski mjesec), obveznik PDV-a je dužan da obračunati iznos PDV-a iskaže u prijavi za taj obračunski period, bez obzira da li postoji obaveza plaćanja PDV-a u periodu za koji se ista podnosi.

Kod uvoza dobara, PDV koji dospijeva na njih obračunava se, naplaćuje i plaća u skladu s propisima zakona koji se odnose na naplatu carinskih i drugih dažbina koje dospijevaju prilikom uvoza, shodno članu 39. stav 6. Zakona.

Članom 32. stav 8. Zakona propisano je da porezni obveznik može da odbije porez od izlaznog PDV-a ako ga ima, u poreznom periodu u kojem je PDV obračunat u skladu sa članom 17, i 38. Zakona.

Kod uvoza dobara, nastanak porezne obaveze vezan je za nastanak obaveze plaćanja carinskog duga, shodno članu 17. stav 1. tačka 4. Zakona.

Carinski dug pri uvozu dobara, u smislu člana 193. Zakona o carinskoj politici Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“, broj:57/04 i 51/06), nastaje prihvatanjem carinske prijave. U tom slučaju, iznos uvoznih dažbina carinski organi obračunavaju i knjiže čim dođu do potrebnih podataka, o čemu odmah obavještavaju dužnika dostavljanjem carinske prijave koja je prihvaćena od strane carinskih organa, shodno članu 210. stav 1., i članu 214. Zakona o carinskoj politici Bosne i Hercegovine.

Znači, carinski dug i obaveza plaćanja carinskog duga pri uvozu dobara nastaje prihvatanjem carinske prijave.

Rok za plaćanje iznosa uvoznih dadžbina ne prelazi 10 dana od dana obavještavanja dužnika o iznosu dažbina koje se potražuju, shodno članu 215. stav 1. tačka a) Zakona o carinskoj politici Bosne i Hercegovine.

Shodno naprijed navedenom, kod uvoza dobara obveznik može da ostvari pravo na odbitak ulaznog PDV-a u poreznom periodu kada je izvršen uvoz dobara, tj. kada je prihvaćena carinska prijava po kojoj je izvršen obračun PDV-a od strane carinskih organa, bez obzira da li je isti i plaćen u tom obračunskom periodu.

(Povratak na pitanja)

POVRAT PDV-a

U smislu odredaba stava 1. člana 53. Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 9/05, 35/05i 100/08), svaki obveznik koji nema uspostavljeno poslovanje u Bosni i Hercegovini ima pravo na povrat ulaznog poreza koji mu je obračunat na promet dobara i usluga izvršenih od strane obveznika iz Bosne i Hercegovine ili koji je obračunat na uvezenu robu u Bosnu i Hercegovinu, pod uvjetom i na način propisan ovim zakonom.

Pravo na povrat ulaznog PDV-a, obveznik iz stava 1. ovog člana ima ako:

1. dobra kupi ili uveze, odnosno primi usluge u svrhu obavljanja djelatnosti koju strani obveznik obavlja u inostranstvu, pod uvjetom da bi strani obveznik imao pravo na odbitak ulaznog poreza na tu djelatnost da je obavlja u Bosni i Hercegovini;

2. u toku perioda u kojem se priznaje pravo na povrat ulaznog poreza, ne vrši promet dobara i usluga koji bi se smatrao prometom izvršenim u Bosni i Hercegovini, osim:

a) usluga u vezi s uvozom dobara povezanim s članom 21. stav 2. tačka 2. ovog zakona;
b) usluga u vezi s uvozom u skladu sa članom 26. i izvozom u skladu s članom 27. ovog zakona;
c) usluga na koje je PDV plaćen od strane lica za koje su te usluge izvršene.

3. Obveznici imaju pravo na povrat ulaznog poreza u određenom periodu na osnovu zahtjeva koji podnesu UIO.

Prema članu 93. stavu 1. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08), strana pravna lica koja nemaju registrirano poslovanje u BiH (prijevoznici, lica koja izlažu robu na sajmovima, avio-prijevoznici i slično) su lica koja kupe dobra i prime usluge od poreznih obveznika s područja BiH, a vezano za obavljanje djelatnosti u inostranstvu, imaju pravo na povrat PDV-a na osnovu zahtjeva kojeg podnose Upravi za kumulativni promet u periodu od najmanje tri mjeseca, a može i kraće ako je ostatak godine.

Uz zahtjev za povrat PDV-a, prema članu 94. Pravilnika, strano lice je dužno dostaviti slijedeću dokumentaciju:

a) kopiju potvrde o registraciji obveznika PDV-a i prijevod potvrde o registraciji ukoliko ona nije na jednom od tri službena jezika u BiH,

b) originale ili ovjerene fotokopije faktura o nabavci dobara i usluga u BiH po kojima je obračunat i plaćen PDV,

c) original ili ovjerene fotokopije faktura koje se prilažu uz zahtjev moraju glasiti na podnosioca zahtjeva i

d) dokaz o izvozu dobara.

Prema tome, a u smislu citiranih odredaba, porezni obveznik - prijevoznik iz inostranstva, može ostvariti pravo na povrat ulaznog poreza obračunatog na uslugu popravke transportovanih automobila, ukoliko ispunjava uvjete iz člana 53. Zakona.

Shodno odredbama člana 95. Pravilnika, UIO će, licima iz člana 53. stava 1. Zakona, nakon izvršene provjere ispunjenosti uvjeta za povrat PDV-a, rješenjem utvrditi pravo na povrat u roku od šest mjeseci od dana podnošenja zahtjeva, ako isti u roku od 14. mjeseci od dana izdavanja računa od strane prodavca kod koga je kupljeno dobro ili izvršena usluga dostavi UIO ovjeren original obrazac „PDV-SL1“, uz priloženu dokumentaciju iz člana 94. Pravilnika.

Navedeno rješenje dostavlja se zastupniku sa sjedištem u BiH, dok se povrat PDV-a vrši sa jedinstvenog računa na račun zastupnika ili podnosioca zahtjeva otvoren u BiH.

Zahtjev se podnosi za period koji obuhvata najmanje 3 mjeseca, a najviše 12 mjeseci. Za svako razdoblje podnosi se samo jedan zahtjev.

(Povratak na pitanja)

U smislu odredaba člana 53. Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik“ BIH, br. 9/05, 35/05i 100/08), svaki obveznik koji nema uspostavljeno poslovanje u Bosni i Hercegovini ima pravo na povrat ulaznog poreza koji mu je obračunat na promet dobara i usluga izvršenih od strane obveznika iz Bosne i Hercegovine ili koji je obračunat na uvezenu robu u Bosnu i Hercegovinu, pod uvjetom i na način propisan ovim zakonom.

Obveznik iz stava 1. ovog člana ima pravo na povrat ulaznog poreza ako:

1. dobra kupi ili uveze, odnosno primi usluge u svrhu obavljanja djelatnosti koju strani obveznik obavlja u inostranstvu, pod uvjetom da bi strani obveznik imao pravo na odbitak ulaznog poreza na tu djelatnost da je obavlja u Bosni i Hercegovini;

2. u toku perioda u kojem se priznaje pravo na povrat ulaznog poreza, ne vrši promet dobara i usluga koji bi se smatrao prometom izvršenim u Bosni i Hercegovini, osim:

a) usluga u vezi s uvozom dobara povezanim s članom 21. stav 2. tačka 2. ovog zakona;
b) usluga u vezi s uvozom u skladu sa članom 26. i izvozom u skladu sa članom 27. ovog zakona;
c) usluga na koje je PDV plaćen od strane lica za koje su te usluge izvršene.

3. Obveznici imaju pravo na povrat ulaznog poreza u određenom periodu na osnovu zahtjeva koji podnesu UIO.

Članom 93. stavom 1. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08), propisano je da strana pravna lica koja nemaju registrirano poslovanje u BiH (prijevoznici, lica koja izlažu robu na sajmovima, avio-prijevoznici i slično) su lica koja kupe dobra i prime usluge od poreznih obveznika sa područja BiH, a vezano za obavljanje djelatnosti u inostranstvu, imaju pravo na povrat PDV-a na osnovu zahtjeva kojeg podnose Upravi za kumulativni promet u periodu od najmanje tri mjeseca, a može i kraće ako ja ostatak godine.

Uz zahtjev za povrat PDV-a, prema članu 94. Pravilnika, strano lice je dužno dostaviti slijedeću dokumentaciju:

a) kopiju potvrde o registraciji obveznika PDV-a i prijevod potvrde o registraciji ukoliko ona nije na jednom od tri službena jezika u BiH,

b) orginale ili ovjerene fotokopije faktura o nabavci dobara i usluga u BiH po kojima je obračunat i plaćen PDV,

c) dokaz o plaćanju dobara i

d) dokaz o izvozu dobara.

Znači, a u skladu s citiranim odredbama Zakona i Pravilnika, prijevoznik koji ima sjedište u inostrantvu nema pravo povrata ulaznog poreza za gorivo koje toči u transportna sredstva na benzinskim pumpama u BiH. Lice ne može ostvariti pravo na povrat jer isti ne ispunjava uvjete iz člana 94. stava 1. Pravilnika. Kako prijevoznik, u navedenom slučaju ne može obezbijediti i dokaz o izvozu dobara (gorivo je u rezervoaru vozila, a ne npr. u buradima i sl.) to ne može ostvariti ni pravo na povrat PDV-a.

(Povratak na pitanja)

POREZNA FAKTURA

Članom 55. stav 1. Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 9/05, 35/05 i 100/08) propisano ja da je obveznik dužan da klijentu izda fakturu, ili drugi dokument koji služi kao faktura, za svaki promet dobara i usluga, izuzev za onaj promet koji je oslobođen u svrhe PDV-a u smislu člana 24 i 25. ovog zakona.

Pod poreznom fakturom, u smislu člana 106. stav (2) Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost (“Službeni glasnik BiH”, br. 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08), smatra se i svaki drugi dokument koji sadrži sve propisane elemente.

Elementi koje mora sadržavati porezna faktura propisani su članom 107. stav (1) Pravilnika.

Navedenim članom Pravilnika nije propisano da faktura mora sadržavati pečat i potpis, što znači da ista ne mora biti potpisana i ovjerena.

Shodno navedenom, obveznik može izdavati poreznu fakturu i u elektronskoj formi, sa skeniranim potpisom i pečatom, pod uvjetom da ista sadrži sve elemente propisane članom 107. Pravilnika.

(Povratak na pitanja)

Carine Porezi Poslovne usluge Informacione tehnologije Suzbijanje prijevara Kontakt