Člankom 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br.9/05, 35/05 i 100/08) propisano ja da se PDV, sukladno odredbama ovog zakona, plaća na promet dobara i usluga koje porezni obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na teritoriji Bosne i Hercegovine uz naknadu, te na uvoz dobara u Bosnu i Hercegovinu.

Člankom 2. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“,br. 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08) propisano je da je predmet oporezivanja PDV-om svaka isporuka dobara i usluga obavljena na teritoriji BiH uz naknadu, vlastita potrošnja, unos dobara u carinsko područje BiH, te isporuka dobara i usluga što se obavi uz naknadu, bez naknade ili uz povoljnije uvjete poreznim obveznicima i njihovim zastupnicima, kao i drugim primateljima, ako su ispunjeni ostali Zakonom propisani uvjeti.

Sukladno navedenom, novčana sredstva koja se Sportskom centru doznačavaju iz proračuna lokalne općine, kao bespovratna sredstva (donacije) za podsticaj i razvitak sporta, nisu predmet oporezivanja porezom na dodanu vrijednost.

Člankom 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 9/05, 35/05 i 100/08) propisano ja da se PDV, sukladno odredbama ovoga zakona, plaća na promet dobara i usluga koje porezni obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na teritoriji Bosne i Hercegovine uz naknadu, te na uvoz dobara u Bosnu i Hercegovinu.

Uvoz dobara, u smislu članka 37. stavak 1. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08), je svaki unos dobara u carinsko područje BiH.

Obzirom da su u slučaju iz predmetnog akta dobra kupljena u inozemstvu (Austriji) i odmah prodana, također, u inozemstvo (Njemačku), bez unosa dobara u carinsko područje BiH, to nije došlo do prometa na teritoriji Bosne i Hercegovine, niti do uvoza dobara u Bosnu i Hercegovinu i ista ne podliježu oporezivanju porezom na dodanu vrijednost u Bosni i Hercegovini.

Člankom 3. stavak 1. točka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 9/05, 35/05 i 100/08) propisano je da se porez na dodanu vrijednost, sukladno odredbama ovoga zakona, plaća na promet dobara i usluga koje porezni obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na teritoriji Bosne i Hercegovine uz naknadu.

Sukladno navedenom, donirana novčana sredstva, koja tvrtki doniraju druge osobe (klijenti) na ime otplate kredita preminulog radnika kome je tvrtka bila jamac, nisu predmet oporezivanja porezom na dodanu vrijednost, pod uvjetom da ista ne predstavljaju naknadu za promet dobara ili usluga i da ista nisu neposredno povezana sa cijenom dobara ili usluga.

Porez na dodanu vrijednost se, sukladno članku 3. stavak 1. točka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 9/05, 35/05 i 100/08), plaća na promet dobara i usluga koje porezni obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na teritoriji Bosne i Hercegovine uz naknadu.

Sukladno članku 57. stavak 1. Zakona svaka osoba čiji oporezivi promet dobrima ili uslugama i promet dobrima oslobođenim uz kredit u prethodnoj godini prelazi ili je vjerojatno da će preći prag od 50.000 KM dužna je da se registrira prema ovom zakonu kao porezni obveznik. Kad je riječ o tome da li je ili nije pređen prag od 50.000 KM, uzima se u obzir i promet povezanih tvrtki i ostalih subjekata koji su kroz posjedovanje dionica, ili na bilo koji drugi način, pod zajedničkom neposrednom ili posrednom kontrolom.

U smislu članka 57. stavak 9. Zakona sve osobe koje prvi put postaju ili mogu postati obveznici dužne su UNO podnijeti zahtjev za registraciju najkasnije do 20-og u kalendarskom mjesecu po isteku mjeseca u kojem su ostvarile ili je vjerojatno da će ostvariti promet dobara ili usluga u iznosu koji je veći od iznosa propisanog u stavku 1. ovoga članka.

Sukladno članku 55. stavak 1. Zakona obveznik je dužan klijentu izdati račun ili drugi dokument koji služi kao račun za svaki promet dobara i usluga, izuzev za onaj promet koji je oslobođen u svrhe PDV-a u smislu članka 24. i 25. ovoga zakona.

Člankom 55. stavak 7. Zakona propisano je da osobe koje nisu registrirane kao obveznici, kao i registrirani obveznici koji vrše promet dobara i usluga koji je oslobođen od PDV-a, ne mogu na računu iskazati iznos PDV-a ili na bilo koji drugi način naznačiti da je u računu sadržan iznos PDV-a.

Sukladno navedenom, ukoliko oporezivi promet od predmetnih usluga nije prešao iznos od 50.000 KM, te samim tim odvjetnik nije bio u obvezi registrirati se kao obveznik PDV-a, u vrijeme kad je usluge vršio nije mogao obračunati PDV.

Naplata potraživanja iz razdoblja prije registracije za PDV, nije predmet oporezivanja PDV-om, sukladno članku 3. Zakona.

Člankom 3. stavak 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj: 9/05, 35/05 i 100/08) propisano je da se PDV, sukladno odredbama ovoga zakona, plaća na promet dobara i usluga koje porezni obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na teritoriji Bosne i Hercegovine uz naknadu i na uvoz dobara u Bosnu i Hercegovinu.

Predmet oporezivanja bliže se propisuje člankom 2. točka 1. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodanu vrijednost (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, broj: 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08), prema kojem predmet oporezivanja porezom na dodanu vrijednost je svaka isporuka dobara i usluga obavljena na teritoriji BiH uz naknadu, vlastita potrošnja, unos dobara u carinsko područje BiH, te isporuka dobara i usluga što se obavi uz naknadu, bez naknade, ili uz povoljnije uvjete poreznim obveznicima i njihovim zastupnicima, kao i drugim primateljima, ako su ispunjeni ostali Zakonom propisani uvjeti.

Člankom 4. Zakona propisano je da je promet dobara, u smislu ovoga zakona, prijenos prava raspolaganja na stvarima (dobrima) osobi koja tim dobrima može raspolagati kao vlasnik.

Dobrima se smatraju i voda, električna energija, gas, toplotna energija ili slično. Prometom dobara, u smislu Zakona, smatra se i:

1. prijenos prava raspolaganja na dobrima uz naknadu na temelju odluke državnog organa, organa lokalne samouprave ili na temelju zakona,
2. isporuka dobara po ugovoru na temelju kojeg se plaća provizija pri prodaji ili kupovini dobara,
3. isporuka dobara na temelju ugovora o iznajmljivanju na određeno razdoblje na temelju kupoprodajnog ugovora s odgođenim plaćanjem kojim je predviđeno da se pravo vlasništva prenosi najkasnije otplatom posljednje rate,
4. prijenos prava raspolaganja na novosagrađenim građevinskim objektima ili ekonomski djeljivim cjelinama u okviru tih objekata,
5. prijenos poslovne imovine poreznog obveznika od strane ovlaštene osobe, uključujući likvidatore, stečajne upravnike i nadzornike, osim slučajeva iz stavka 2. članka 7. Zakona,
6. uporaba dobara poreznog obveznika u izvanposlovne svrhe,
7. razmjena dobara za druga dobra ili usluge.

Člankom 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, broj: 9/05, 35/05 i 100/08) propisano je da se PDV plaća na promet dobara i usluga koje porezni obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na teritoriju Bosne i Hercegovine uz naknadu i uvoz dobara u Bosnu i Hercegovinu.

Predmet oporezivanja bliže se propisuje člankom 2. točka 1. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br: 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08), prema kojem predmet oporezivanja porezom na dodanu vrijednost je svaka isporuka dobara i usluga obavljena na teritoriji BiH uz naknadu, vlastita potrošnja, unos dobara u carinsko područje BiH, te isporuka dobara i usluga što se obavi uz naknadu, bez naknade, ili uz povoljnije uvjete poreznim obveznicima i njihovim zastupnicima, kao i drugim primateljima, ako su ispunjeni ostali Zakonom propisani uvjeti.

Prema navedenom, a obzirom da je promet usluga izvršen prije stupanja na snagu Zakona o PDV-u, sama naplata utuženih potraživanja iz dužničko vjerovničkog odnosa nije predmet oporezivanja sukladno članku 3. Zakona.

Člankom 3. stavak 1. točka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, broj: 9/05, 35/05 i 100/08) propisano je da se PDV plaća na promet dobara i usluga koje porezni obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na teritoriji Bosne i Hercegovine uz naknadu.

Odredbama članka 4. stavak 3. točka 4. Zakona propisano je da se prometom dobara, u smislu ovoga zakona, smatra prijenos prava raspolaganja na novosagrađenim građevinskim objektima ili ekonomski djeljivim cjelinama u okviru tih objekata, a odredbama članka 8. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, broj:93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08) propisano je da se novosagrađenim građevinskim objektima, u smislu članka 4. stavak 3. točka 4. Zakona, smatraju objekti koji još nisu upotrebljavani, a ekonomski djeljivim cjelinama (stan, poslovni prostor, garaža itd.) smatraju se dijelovi novosagrađenih građevinskih objekata, kojima se prometuje kao posebnim cjelinama i za koje se plaća posebna naknada.

Člankom 25. stavak 1. točka 2. Zakona propisano je da se oslobađa od plaćanja PDV-a promet nepokretne imovine, izuzev prvog prijenosa prava svojine ili prava raspolaganja novoizgrađenom nepokretnom imovinom.

Prema tome, objekat koji nije sagrađen, odnosno objekat koji je u izgradnji se ne smatra novosagrađenim građevinskim objektom, te je promet istog, u smislu članka 25. stavak 1. točka 2. Zakona, oslobođen od oporezivanja porezom na dodanu vrijednost.

Člankom 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, broj: 9/05, 35/05 i 100/08) propisano je da se PDV plaća na promet dobara i usluga koje porezni obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na teritoriju Bosne i Hercegovine uz naknadu i uvoz dobara u Bosnu i Hercegovinu.

Člankom 120. stavak (3) Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodanu vrijednost (″Službeni glasnik BiH ″, broj: 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08) propisano je da se knjigovodstvo poreznih obveznika, knjige izlaznih i ulaznih računa i druge evidencije moraju voditi prema Međunarodnim računovodstvenim načelima i računovostvenim standardima i prema Zakonu o računovodstvu i reviziji Bosne i Hercegovine.

Ako se u konkretnom slučaju radi o „tranzitu robe“, tj. kada dobra nisu unesena u carinsko područje Bosne i Hercegovine, takav promet dobara se, sukladno članku 3. Zakona, ne oporezuje PDV-om u Bosni i Hercegovini. U tom slučaju dužni ste, kao osnova za neobračunavanje PDV-a, naznačiti članak 3. Zakona.

U navedenom slučaju porezni obveznik svoje knjigovodstvo, kao i knjige izlaznih i ulaznih računa i druge evidencije mora voditi prema Međunarodnim računovodstvenim načelima i računovostvenim standardima i prema Zakonu o računovodstvu i reviziji Bosne i Hercegovine.

Člankom 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 9/05, 35/05 i 100/08) propisano je da se porez na dodanu vrijednost, sukladno odredbama ovoga zakona, plaća na promet dobara i usluga koje porezni obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na teritoriji Bosne i Hercegovine uz naknadu, te na uvoz dobara u Bosnu i Hercegovinu.

U smislu članka 12. stavak 1. Zakona, porezni obveznik je svaka osoba koja samostalno obavlja gospodarsku djelatnost, a pod pojmom djelatnosti u smislu stavka 2. i 3. istoga članka Zakona, podrazumijeva se djelatnost proizvođača, trgovca ili pružatelja usluga koja se vrši u cilju ostvarivanja prihoda, uključujući djelatnosti eksploatacije prirodnih bogatstava, poljoprivrede, šumarstva i profesionalnih djelatnosti, te iskorištavanje imovine i imovinskih prava u svrhu ostvarivanja prihoda.

Odredbama članka 57. stavak 1. Zakona propisano je da je svaka osoba čiji oporezivi promet dobrima ili uslugama i promet dobrima oslobođenim uz kredit u prethodnoj godini prelazi ili je vjerojatno da će preći prag od 50.000,00 KM dužno da se registrira prema ovom zakonu kao porezni obveznik.

Sve osobe koje prvi put postaju ili mogu postati obveznici dužna su, u smislu članka 57. stavak 9. Zakona, UNO podnijeti zahtjev za registraciju najkasnije do 20-og u kalendarskom mjesecu po isteku mjeseca u kojem su ostvarila ili je vjerojatno da će ostvariti promet dobara ili usluga u iznosu koji je veći od 50.000,00 KM.

Iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi da je fizička osoba koja u okviru samostalnog obavljanja gospodarske djelatnosti prodaje dobra, čijom prodajom je ostvarila, ili je vjerojatno da će ostvariti, oporezivi promet veći od 50.000,00 KM dužna da se registrira za porez na dodanu vrijednost kod Uprave za neizravno oporezivanje.

Međutim, ukoliko se radi o fizičkoj osobi - građaninu koja dobra iz svoje imovine prodaje jednokratno, a ne u okviru samostalnog obavljanja djelatnosti, ista nije dužna da se registrira kao obveznik poreza na dodanu vrijednost, bez obzira na iznos ostvaren prodajom.

Porez na dodanu vrijednost se, sukladno članku 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 9/05, 35/05 i 100/08), plaća na promet dobara i usluga koje porezni obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na teritoriji Bosne i Hercegovine uz naknadu.

Člankom 57. stavak 1. Zakona propisano je da svaka osoba čiji oporezivi promet dobrima ili uslugama i promet dobrima oslobođenim uz kredit u prethodnoj godini prelazi, ili je vjerojatno da će preći, prag od 50.000 KM dužna je da se registrira prema ovom zakonu kao porezni obveznik.

S obzirom da predstavništvo u Bosni i Hercegovini ne vrši oporezivi promet dobrima i uslugama, već je isto osnovano s ciljem istraživanja tržišta, to se, u smislu naprijed navedenog, predstavništvo ne treba registrirati kao obveznik poreza na dodanu vrijednost kod Uprave za neizravno oporezivanje.

Člankom 24. stavak 1. točka 8. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 9/05, 35/05 i 100/08) propisano ja da se oslobađa od plaćanja PDV-a promet dobara i usluga koje su izravno povezane s uslugama koje pružaju političke, sindikalne, humanitarne, dobrotvorne, invalidske i slične organizacije svojim članovima za člankarinu, sukladno propisima kojima su regulirane te djelatnosti, pod uvjetom da takva oslobađanja ne dovode do poremećaja konkurencije na tržištu.

Sukladno navedenom, da bi usluge obuke kandidata i obavljanja ispita iz oblasti prve pomoći za vozače motornih vozila u okviru polaganja vozačkog ispita, koje vrši Crveni križ kao dobrotvorna humanitarna organizacija građana, bile oslobođene od oporezivanja PDV-om neophodno je da budu kumulativno ispunjeni uvjeti: da su te usluge izravno povezane s uslugama koje pružaju dobrotvorne humanitarne organizacije svojim članovima za članarinu, da se iste obavljaju sukladno propisima kojima su regulirane te oblasti, te da takva oslobađanja ne dovode do poremećaja konkurencije na tržištu.

Ukoliko nisu ispunjeni svi uvjeti, navedene usluge, u smislu članka 24.stavak 1. točka 8. Zakona, ne mogu biti oslobođene od oporezivanja PDV-om, odnosno iste podliježu oporezivanju PDV-om, sukladno članku 3. Zakona.

U tom slučaju, ukoliko se pretpostavlja da će oporezivi promet preći prag od 50.000 KM, Crveni križ je u obvezi da se, u smislu članka 57. Zakona, registrira kao obveznik PDV-a.

Porez na dodanu vrijednost se, sukladno članku 3. stavak 1. točka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 9/05, 35/05 i 100/08), plaća na promet dobara i usluga koje porezni obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na teritoriji Bosne i Hercegovine uz naknadu.

Člankom 24. stavak 1. točka 4. Zakona propisano je da su oslobođene od plaćanja poreza na dodanu vrijednost usluge obrazovanja (predškolsko, osnovno, srednje, više i visoko), kao i s njima neposredno povezani promet dobara i usluga, pod uvjetom da se vrše sukladno propisima kojima je regulirana ta oblast.

Porezno oslobađanje iz naprijed navedenog članka Zakona, odnosi se na usluge smještaja i ishrane učenika i studenata u školskim i studentskim domovima ili sličnim ustanovama, kao i sa njima neposredno povezani promet dobara i usluga od strane osoba registriranih za obavljanje tih djelatnosti, sukladno članku 27. stavak 1. točka b) Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08).

Svi ostali prometi dobara i usluga koji nisu navedeni u članku 27. stavak 1. točka b) Pravilnika, a koje vrši studentski centar (promet dobara u kave slastičarnama, restoranima otvorenog tipa, promet pića u bifeima, organiziranje studentskih manifestacija i dr.), u smislu članka 3. Zakona, podliježu oporezivanju porezom na dodanu vrijednost, te ukoliko centar od obavljanja istih ostvari promet u iznosu većem od 50.000,00 KM, u obvezi je da se, u smislu članka 57. Zakona, registrira kao obveznik poreza na dodanu vrijednost.

Člankom 32. stavak 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, broj: 9/05, 35/05 i 100/08) propisano je da je ulazni porez, u vezi s poreznim obveznikom, iznos PDV-a koji mu je obračunat na promet dobara ili usluga i PDV koji plati ili treba da plati prilikom uvoza dobara, gdje se (u oba slučaja) radi o dobrima ili uslugama koje koristi ili treba da koristi u svrhu poslovanja koje vrši.

U stavku 2. istoga članka Zakona propisano je da obveznik ima pravo da odbije PDV koji je obvezan platiti ili ga je platio prilikom kupovine dobara ili usluga od drugog obveznika ili prilikom uvoza dobara, pod uvjetom da ta dobra, odnosno usluge koristi za promet dobara i usluga koji podliježe plaćanju PDV-a.

Sukladno članku 63. stavak (1) Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, broj: 93/05, 21/06, 60/06, 6/07 i 35/08), porezni obveznici koji obavljaju oporezive isporuke dobara i usluga imaju pravo na odbitak ulaznog poreza ako su ispunjeni slijedeći uvjeti:

a) da je na računu za primljena dobra ili obavljene usluge iskazan PDV sukladno članku 55. Zakona,

b) da je isporuka dobara ili usluga primljena od drugog PDV obveznika,

c) da za primljene isporuke prema članku 32. Zakona, nije isključeno pravo na odbitak ulaznog poreza, te

d) da je isporuka obavljena poreznom obvezniku u poslovne svrhe.

Člankom 68. stavak (1) Pravilnika propisano je da gospodarska ili druga poduzetnička oporeziva djelatnost započinje s pripremnim radnjama koje se poduzimaju radi početka obavljanja te djelatnosti. Ulazni porez sadržan u primljenim isporukama za početak rada može se odbiti ako su ispunjeni svi ostali uvjeti za odbitak ulaznog poreza. Ne može se ostvariti pravo na odbitak ulaznog poreza koji je zaračunat na primljene isporuke kao što su privatno motivirana ulaganja, pripremna ulaganja i slično koje ne dovode do poduzetniočkog statusa i poduzetničkog poslovanja.

Člankom 17. stavak 1. Pravilnika propisano je da sve isporuke koje se vrše u okviru obavljanja djelatnosti, koje se ne smatraju isporučenim dobrima, smatraju se prometom usluga i podliježu obračunavanju PDV-a, osim u slučajevima koji su posebno propisani člancima 24. do 30. Zakona. Stavkom 5. istoga članka Pravilnika propisano je da ako pri prometu usluga naknada nije novčana, već u isporuci dobra ili usluge, radi se o razmjeni, a stavkom 6. istoga članka Pravilnika propisano je da pri razmjeni, isporuka podliježe oporezivanju na obje strane, odnosno kod svakog isporučitelja.

Za svaki promet dobara i usluga, izuzev za onaj promet koji je oslobođen u svrhe PDV-a u smislu članka 24. i 25. Zakona, obveznik je, u smislu članka 55. stavak 1. Zakona, dužan klijentu izdati račun ili drugi dokument koji služi kao račun.

Člankom 20 stavak 4. Zakona propisano je da se pri razmjeni dobara i usluga, osnovicom smatra vrijednost dobara ili usluga koje su predmet razmjene.

Sukladno članku 17. stavak 1. točka 1. Zakona porezna obveza nastaje, između ostalog, i u trenutku isporuke dobara ili vršenja usluga.

Prema tome, u slučaju kada obveznik izvrši ulaganje u poslovni prostor koji se nalazi pod zakupom, te time poveća vrijednost zakupodavčeve imovine, smatra se da je isti izvršio promet usluga koji podliježe oporezivanju. U tom slučaju je u obvezi na takav promet ispostaviti račun s obračunatim PDV-om zakupodavcu, na iznos izvršenog ulaganja.

Na tako izvršen promet obveznik bi imao pravo na odbitak ulaznog poreza obračunatog od strane izvođača radova za usluge izvršene na imovini zakupodavca.

Uzimajući u obzir da je porezna obveza za poreznog obveznika nastala u veljači, kada su radovi i izvršeni, a obveza obračunavanja PDV-a, nastala 01.03. isti nije bio dužan obračunati PDV na navedeno ulaganje, ali isto tako ne može odbiti PDV obračunat od strane izvođača radova u smislu članka 68. Pravilnika, jer je po toj nabavi već izvršio daljnji promet zakupodavcu.

Kada su u pitanju nabave kancelarijskog namještaja i opreme, u smislu članka 68. Pravilnika obveznik ima pravo na odbitak ulaznog poreza, uz ispunjenje ostalih uvjeta propisanih člankom 63. Pravilnika.

Člankom 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 9/05, 35/05 i 100/08) propisano je da se PDV, sukladno odredbama ovoga zakona, plaća na promet dobara i usluga koje porezni obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na teritoriji Bosne i Hercegovine uz naknadu, kao i na uvoz dobara u Bosnu i Hercegovinu.

Člankom 4. stavak 3. točka 4. Zakona propisano je da se prometom dobara, u smislu ovoga zakona, smatra i prijenos prava raspolaganja na novosagrađenim građevinskim objektima ili ekonomski djeljivim cjelinama u okviru tih objekata.

Člankom 8. stavak (1) Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08) propisano je da se novosagrađenom nepokretnom imovinom smatraju objekti koji još nisu upotrebljavani.

Ekonomski djeljivim cjelinama (stan, poslovni prostor, garaža itd.), u smislu stavka (2) istoga članka Pravilnika, smatraju se dijelovi novosagrađenih građevinskih objekata iz stavka 1. ovoga članka, kojima se prometuje kao posebnim cjelinama i za koje se ugovara posebna naknada.

Od plaćanja PDV-a, u smislu članka 25. stavak 1. točka 2. Zakona, oslobođen je promet nepokretne imovine, izuzev prvog prijenosa prava raspolaganja novoizgrađenom nepokretnom imovinom.

Oslobađanje plaćanja poreza iz članka 25. stavak (1) točka 2. Zakona odnosi se na svaki promet nepokretne imovine, izuzev prvog prijenosa prava vlasništva nad novosagrađenom nepokretnom imovinom ili ekonomski djeljivim cjelinama u sklopu novosagrađene nepokretne imovine, sukladno članku 33. stavak (1) Pravilnika.

Sukladno naprijed navedenom, promet nepokretnosti koja je upotrebljavana je oslobođen od oporezivanja porezom na dodanu vrijednost.

Stoga, obveznik prilikom prometa iste, bez obzira ko je kupac predmetne nepokretnosti, ne obračunava porez na dodanu vrijednost.

Prema odredbama članka 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 9/05, 35/05 i 100/08) PDV se plaća na promet dobara i usluga koje porezni obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na teritoriji Bosne i Hercegovine uz naknadu i uvoz dobara u Bosnu i Hercegovinu.

Dobrima se, u smislu stavka 2. članka 4. Zakona, smatraju i voda, električna energija, gas, toplotna energija ili slično.

Prema tome, kada porezni obveznik kupi i proda električnu energiju u inozemstvu pri čemu se ta električna energija od prodavca do kupca dalekovodima prenosi kroz BiH, radi se o tranzitu električne energije, te porezni obveznik iz BiH za taj promet električne energije, u smislu citiranih odredaba, ne podliježe plaćanju PDV-a.

Obzirom da se u slučaju tranzita električna energija ne pušta u slobodan promet, odnosno ne upotrebljava se u BiH, porezni obveznik iz BiH prilikom računuranja naknade za isporučenu električnu energiju nije dužan izvršiti obračun PDV-a.

U slučaju da se navedena električna energija na bilo koji način koristi u BiH, kao npr. da se izvrši naturalna razmjena električne energije i sl. tada ista podliježe obračunu i uplati PDV-a.

Člankom 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, broj: 9/05, 35/05 i 100/08) propisano je da se PDV, sukladno odredbama ovoga zakona, plaća na promet dobara i usluga koje porezni obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na teritoriji Bosne i Hercegovine uz naknadu, kao i na uvoz dobara u Bosnu i Hercegovinu.

Člankom 4. stavak 3. točka 4. Zakona propisano je da se prometom dobara, u smislu ovoga zakona, smatra se i prijenos prava raspolaganja na novosagrađenim građevinskim objektima ili ekonomski djeljivim cjelinama u okviru tih objekata.

Člankom 8. stavak (1) Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, broj:93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08) propisano je da se novosagrađenom nepokretnom imovinom smatraju objekti koji još nisu upotrebljavani.

Ekonomski djeljivim cjelinama (stan, poslovni prostor, garaža itd), u smislu stavka (2) istoga članka Pravilnika, smatraju se dijelovi novosagrađenih građevinskih objekata iz stavka 1. ovoga članka, kojima se prometuje kao posebnim cjelinama i za koje se ugovara posebna naknada.

Od plaćanja PDV-a, u smislu članka 25. stavak 1. točka 2. Zakona, oslobođen je promet nepokretne imovine, izuzev prvog prijenosa prava raspolaganja novoizgrađenom nepokretnom imovinom.

Oslobađanje plaćanja poreza iz članka 25. stavak (1) točka 2. Zakona odnosi se na svaki promet nepokretne imovine, izuzev prvog prijenosa prava vlasništva nad novosagrađenom nepokretnom imovinom ili ekonomski djeljivim cjelinama u sklopu novosagrađene nepokretne imovine, sukladno članku 33. stavak (1) Pravilnika.

Oslobađanje plaćanja poreza iz članka 25. stavak 1. točka 2. Zakona odnosi se na svaki promet zemljištem, osim zemljišta na kome se nalazi sagrađeni nepokretni objekat i zemljišta koje pripada objektu i služi njegovoj funkciji, osim poljoprivrednog i šumskog zemljišta. Promet takvim zemljištem oslobođen je plaćanja poreza samo ukoliko je promet tog objekta oslobođen, sukladno članku 33. stavak (2) Pravilnika.

Sukladno navedenom, zemljište na kome je sagrađen objekat, kao i zemljište koje pripada objektu i služi funkciji objekta, koji se, u smislu članka 8. Pravilnika, smatra novosagrađenim i čiji promet, u smislu članka 25. stavak 1. točka 2. Zakona, nije oslobođen od oporezivanja, ulazi u osnovicu za oporezivanje porezom na dodanu vrijednost.

Naime, prilikom prometa novosagrađenog objekta porezna osnovica se utvrđuje sukladno članku 20. Zakona, a čini je oporezivi iznos naknade koju obveznik primi ili treba da primi za isporučena dobra, pri čemu se iz porezne osnovice ne isključuje vrijednost zemljišta na kojem se objekat gradi i koje pripada objektu i služi njegovoj funkciji, jer isto čini dio prodajne cijene nepokretnosti.

Prema tome, prilikom ispostavljanja računa za navedeni promet, obveznik je dužan da u poreznu osnovicu, pored vrijednosti nepokretnosti, uključi i vrijednost zemljišta na kome se nalazi sagrađeni objekat i zemljišta koje pripada objektu i služi njegovoj funkciji.

Člankom 3. stavak 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, broj: 9/05, 35/05 i 100/08) propisano je da se PDV plaća na promet dobara i usluga koje porezni obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na teritoriju Bosne i Hercegovine uz naknadu i uvoz dobara u Bosnu i Hercegovinu.

Prema članku 4. stavak 3. točka 4. Zakona propisano je da se prometom dobara, u smislu ovoga zakona, smatra i prijenos prava raspolaganja na novosagrađenim građevinskim objektima ili ekonomski djeljivim cjelinama u okviru tih objekata.

Člаnkom 8. stavak (1) Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, broj: 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08) propisano je da se novosagrađenom nepokretnom imovinom smatraju objekti koji još nisu upotrebljavani.

Ekonomski djeljivim cjelinama (stan, poslovni prostor, garaža itd) u smislu stavka (2) istoga članka Pravilnika, smatraju se dijelovi novosagrađenih građevinskih objekata iz stavka 1. ovoga članka, kojima se prometuje kao posebnim cjelinama i za koje se ugovara posebna nakanada.

Obzirom da su apartmani u ovom slučaju već upotrebljavani, to se isti u smislu naprijed navedenog, ne smatraju novosagrađenim, te je promet istih oslobođen od oporezivanja PDV-om.

Ukoliko je obveznik koristio pravo na odbitak ulaznog poreza pri izgradnji apartmana koje je upotrebljavao, te čiji promet je, u smislu naprijed navedenog, oslobođen od oporezivanja PDV-om, dužan je, u smislu članka 36. Zakona, izvršiti ispravku odbitka ulaznog poreza.

Naime, ispravka prvobitnog odbitka ulaznog poreza, u smislu članka 76. stavak 3. Pravilnika, se vrši kada dođe do naknadne promjene uporabe kapitalnih dobara čija je posljedica pravo poreznog obveznika da odbije niži ili viši iznos. Pod kapitalnim dobrima podrazumijeva se oprema i nepokretna imovina. Ispravka na godišnjoj razini PDV-a obračunatog na kapitalna dobra vrši se samo na jednoj desetini za nepokretnu imovinu i na jednoj petini za druge vrste kapitalnih dobara. Ispravka se vrši na temelju promjena u pravu na odbitak u idućim godinama u odnosu na pravo na odbitak u trenutku kada su kapitalna dobra stečena. Nije potrebno da porezni obveznik izvrši ispravku odbitka ukoliko se razmjerni dio PDV-a koji se može odbiti promjenio za manje od 5% u odnosu na pravo odbitka u trenutku kada su ta kapitalna dobra stečena. Ispravka za svaku kalendarsku godinu vrši se najkasnije putem porezne prijave za mjesec ožujak u sljedećoj kalendarskoj godini.

Sukladno naprijed navedenom, obveznik koji je izgradio apartmane u 2008. godini i iste koristio u svrhu obavljanja oporezive djelatnosti, a koje je prometovao u 2009. godini, dužan je da izvrši ispravku odbitka ulaznog poreza ostvarenog pri izgradnji istih, ali za preostali dio koji iznosi osam desetina (80%) iskazanog ulaznog poreza.

Člankom 5. stavak 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, broj: 9/05, 35/05 i 100/08) propisano je da kada dobra koja čine dio njegove poslovne imovine porezni obveznik koristi u privatne svrhe ili u privatne svrhe svojih zaposlenika, odnosno kada dobrima raspolaže besplatno ili uz smanjenu naknadu, ili koristi robu u svrhe koje nisu povezane s njegovim poslovnim djelatnostima, te ako se PDV na dobra koja su u pitanju ili njihove sastavne dijelove može u potpunosti ili djelomično odbiti, takva uporaba ili raspolaganje smatra se prometom dobara izvršenim uz naknadu.

Člankom 11. stavak 1. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodanu vrijednost (″Službeni glasnik BiH ″, broj: 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08), propisano je da pored uporabe dobara u izvanposlovne svrhe navedenih u članku 5. stavak 1. Zakona, uporabom dobara u izvanposlovne svrhe smatra se i manjak dobara.

Manjak dobara za koji se ne tereti odgovorna osoba smatra se vlastitom potrošnjom u izvanposlovne svrhe poreznog obveznika i podliježe oporezivanju kako je to propisano člankom 11. stavak 2. Pravilnika.

Izuzetno nastali rashod po osnovi kala, rastura, kvara i loma do propisanog iznosa i manjak dobara koji se može pravdati višom silom ne podliježe oporezivanju sukladno stavku (3) članka 11. Pravilnika.

Odredbom članka 11. stavak 4. Pravilnika propisano je da je visina dopuštenog rashoda po osnovi kala, rastura, kvara i loma utvrđena Normativom za utvrđivanje rashoda na koji se ne plaća PDV, a koji je sastavni dio ovoga Pravilnika.

Člankom 11. stavak 7. Pravilnika propisano je da obveznik PDV-a utvrđuje rashod neposredno pošto je određeni rashod nastao, ili redovitim ili izvanrednim popisom robe u skladištu, stovarištu, magacinu, prodavnici ili drugom sličnom objektu.

Stavkom 8. istoga članka Pravilnika propisano je da utvrđivanje rashoda vrši ovlaštena osoba ili popisna komisija obveznika, a o izvršenom popisu obvezno se sastavlja zapisnik i popisna lista.

Člankom 109. stavak 1. Pravilnika propisano je da se za korištenje dobara i usluga u izvanposlovne svrhe izdaje interna faktura, pod uvjetom da se na navedena dobra i usluge može odbiti PDV u potpunosti ili djelomično.

Sukladno navedenom, kada porezni obveznik koristi dobra isključivo u svoje poslovne svrhe, takva uporaba dobara ne smatra se prometom dobara izvršenom uz naknadu, sukladno članku 5. stavak 1. Zakona, te isti nije u obvezi da za takvu uporabu dobara izda internu fakturu propisanu člankom 109. Pravilnika.

U suprotnom, ako bi ta dobra porezni obveznik koristio u izvanposlovne svrhe, takav promet dobara smatrao bi se prometom dobara izvršenim uz naknadu, te bi u tom slučaju isti bio dužan izdati internu fakturu i na istoj obračunati PDV.

Obzirom da je porezni obveznik predmetna dobra „uzeo iz vlastite veleprodaje“, proizlazi da se u konkretnom slučaju ne radi o manjku dobara koji je nastao kao posljedica kala, rastura, kvara i loma, te se u navedenom slučaju ne primjenjuju odredbe članka 11. Pravilnika.

Člankom 7. stavak 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH”, br. 9/05, 35/05 i 100/08) propisano je da prijenosom dobara uz naknadu smatra se i prijenos cjelokupne ili dijela imovine poreznog obveznika, ako je ulazni porez moguće u cjelosti ili djelomično odbiti, kada je ta imovina kupljena, proizvedena ili na drugi način stečena.

Člankom 7. stavak 2. Zakona propisano je da se ne smatra prometom dobara uz naknadu prijenos cjelokupne ili dijela imovine poreznog obveznika, koji tvori zaseban poslovni subjekt, sa ili bez naknade, ili kao ulog, ako je stjecatelj porezni obveznik ili tim stjecanjem postane porezni obveznik i ako produži da obavlja istu privrednu djelatnost, pod uvjetom da kupac ima mogućnost dobiti istu stopu za odbijanje ulaznog poreza kao prodavac.

Člankom 15. stavak 1. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08) propisano je da se prijenos cjelokupne ili dijela imovine poreznog obveznika, sukladno članku 7. stavak 2. Zakona, ne smatra prometom dobara, ukoliko su kumulativno ispunjeni sljedeći uvjeti:

1. da ona čini zaseban poslovni subjekt,
2. da je stjecatelj porezni obveznik ili tim stjecanjem postane porezni obveznik,
3. da nastavlja obavljanje iste djelatnosti i
4. da kupac ima, ili će dobiti, istu stopu za odbitak ulaznog poreza koju je imao prodavac.

Porez na dodanu vrijednost se, sukladno članku 3. stavku 1. točki 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, broj: 9/05, 35/05 i 100/08), plaća na promet dobara i usluga koje porezni obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na teritoriji Bosne i Hercegovine uz naknadu.

Člankom 26. stavak 1. točka 5. podtočka a) Zakona propisano je da se oslobađaju od plaćanja PDV-a uvezena dobra koja su oslobođena od plaćanja carine, a namijenjena za službene potrebe diplomatskih ili konzularnih predstavnika akreditovanih od strane Bosne i Hercegovine.

Sukladno podtočki c) istoga stavka članka 26. Zakona oslobađaju se od plaćanja PDV-a uvezena dobra koja su oslobođena od plaćanja carine, a namijenjena za osobne potrebe stranih osoba diplomatskih i konzularnih predstavnika akreditiranih od strane Bosne i Hercegovine, uključujući i članove njihovih obitelji.

U smislu članka 29. stavak 1. točka 1. Zakona opskrca dobrima i uslugama diplomatskih i konzularnih predstavništava podliježe povratu plaćenog PDV-a.

Sukladno članku 52. stavak 1. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, broj: 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08) osobe registrirane za PDV u BiH koja isporučuju dobra i usluge, diplomatskim i konzularnim misijama, međunarodnim organizacijama i članovima tih misija i organizacija i u okviru međunarodnih projekata pružanja pomoći, će obračunavati PDV na promet sukladno uobičajenim odredbama Zakona o PDV-u.

U smislu stavka 2. istoga članka Pravilnika pod osobljem diplomatskih i konzularnih predstavništava, članovima međunarodnih organizacija i članovima njihovih obitelji u smislu Zakona smatraju se osobe kao i članovi njihovih obitelji koji sa njima žive u zajedničkom kućanstvu ako nisu državljani Bosne i Hercegovine, a to su osobe koje su akreditirane od strane Ministarstva vanjskih poslova na bazi uzajamnosti.

Sukladno prethodno navedenom, uvoz za potrebe konzularnih predstavništava ili njihovog osoblja oslobođen je od plaćanja PDV-a ukoliko je oslobođen i od carine, pod uvjetom da se dobra uvoze za njihove potrebe i pod uvjetom da ne dolazi do prometa dobara na teritoriji BiH od strane poreznog obveznika iz BiH.

Uzimajući u obzir gore navedeno, ukoliko se kao uvoznik predmetnih dobara u BiH na carinskoj dokumentaciji pojavljuje porezni obveznik „A“ iz BiH, te ako nakon izvršenog uvoza vrši daljnji promet na teritoriji BiH uz naknadu prema osobi koja se tretira kao osoblje konzularnog predstavništva, na taj način vrši promet koji podliježe plaćanju PDV-a.

U tom slučaju, porezni obveznik iz BiH može ostvariti pravo na povrat plaćenog PDV-a u smislu odredbi članka 53-57. Pravilnika.

Međutim, ukoliko porezni obveznik iz BiH, posreduje u uvozu dobara za potrebe osoblja konzularnog predstavništva, te ne vrši izravan promet (prodaju) dobara na teritoriji BiH uz naknadu, može se smatrati da su ispunjeni uvjeti za primjenu članka 26. stavak 1. točka 5. podtočka a) i c) Zakona, te su ista oslobođena od plaćanja PDV-a iz razloga što se u tom slučaju porezni obveznik pojavljuje kao posrednik, a ne uvoznik.

Prema odredbi članka 15. stavak 2. točka 4. podtočka b) Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 9/05 i 35/05), smatra se da je mjesto gdje se vrši promet usluga u Bosni i Hercegovini gdje primatelj usluge obavlja djelatnost, ima stalno sjedište, ispostavu, stalnu adresu ili uobičajeno prebivalište, ako se radi o uslugama reklamiranja.

Ako usluge reklamiranja pruža obveznik koji ima sjedište ili prebivalište u Bosni i Hercegovini za primatelja usluga koji nema svoje sjedište ili prebivalište u Bosni i Hercegovini, mjestom pružanja usluga, u smislu članka 15. stavak 2. točka 5. Zakona, smatra se mjesto gdje primatelj usluge ima sjedište svoje tvrtke ili prebivalište.

Sukladno navedenom, ukoliko usluge reklamiranja pruža osoba sa sjedištem u Bosni i Hercegovini osobi sa sjedištem u inozemstvu, mjestom pružanja usluga smatra se mjesto gdje primatelj ima sjedište, odnosno inozemstvo.

U tom slučaju, tvrtka iz Bosne i Hercegovine, kao davatelj usluge, u svrhu dokazivanja da se usluga vrši stranom državljaninu, a u cilju stjecanja uvjeta za oslobađanje od obveze obračunavanja PDV-a, dužan je od primatelja usluge uzeti ime i prezime, adresu i broj putovnice za fizičku osobu, a za pravnu osobu potvrdu o registraciji poreznog obveznika, sukladno članku 21. stavak (9) Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08).

Također, tvrtka iz Bosne i Hercegovine je, u smislu članka 107. stavak (2) Pravilnika, u obvezi da prilikom ispostavljanja računa za izvršene usluge naznači članak Zakona po kome se obračun PDV-a ne vrši.

Člankom 16. Zakona propisana mogućnost da UNO, radi izbjegavanja duplog oporezivanja ili neoporezivanja, može u preciziranim slučajevima odrediti mjesto pružanja usluga za usluge iz članka 15. stavak 2. točka 4. Zakona, kao i za usluge iznajmljivanja prijevoznih sredstava.

Stoga je člankom 21. stavak (7) naprijed navedenog pravilnika propisano da radi izbjegavanja duplog oporezivanja ili neoporezivanja iz članka 16. Zakona, mjesto prometa za usluge iz članka 15. stavak 2. točka 4. Zakona i usluge iznajmljivanja prijevoznih sredstava jeste mjesto gdje se usluga faktički koristi ili uživa kada isporučitelj i/ili primatelj ima sjedište tvrtke ili prebivalište izvan BiH.

Ukoliko se usluga na koju se odnosi stavak (7) koristi ili uživa i unutar i izvan BiH, mjesto prometa je mjesto gdje se usluga pretežno koristi ili uživa, sukladno članku 21. stavak (8) istoga pravilnika.

Znači, odredbe članka 21. stavak (7) i (8) navedenog pravilnika se primjenjuju jedino u slučaju postojanja duplog oporezivanja ili neoporezivanja navedenih usluga, a u cilju njegovog izbjegavanja. Navedeno znači da bi se za usluge reklamiranja koje je tvrtka iz Bosne i Hercegovine obavila za primatelja iz inozemstva članak 21. stavak (7) i (8) Pravilnika mogao primijeniti samo u slučaju kada iste ne bi podlijegale oporezivanju porezom na dodanu vrijednost u zemlji primatelja u inozemstvu, a sve u cilju da se izbjegne neoporezivanje istih.

Međutim, u slučaju kada usluge reklamiranja koje ne podliježu oporezivanju u Bosni i Hercegovini, podliježu oporezivanju porezom na dodanu vrijednost u zemlji primatelja u inozemstvu, pri čemu ne dolazi do neoporezivanja, niti do dvostrukog oporezivanja, na iste se ne primjenjuje članak 21. stavak (7) i (8) Pravilnika.

Člankom 15. stavak 2. točka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 9/05, 35/05 i 100/08) propisano je da mjestom gdje se vrši promet usluga smatra se da se nalazi u Bosni i Hercegovini kada se radi o mjestu gdje se nalazi nepokretna imovina, ako se radi o pružanju usluge koja je neposredno povezana s tom nepokretnom imovinom, uključujući djelatnost posredovanja i procjene vrijednosti u svezi s tom nepokretnom imovinom, kao i projektiranje, pripremu i izvođenje građevinskih radova i nadzor nad njima.

Usluge u svezi s nekretninama, u smislu članka 21. stavak (3) podtočka b) Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08), obuhvaćaju usluge koje se obavljaju na nekretnini a iste obuhvaćaju usluge koje služe neposredno uređivanju nekretnine (npr. geodetski radovi), usluge koje služe za pripremu građevinskih radova (npr. usluge arhitekata, građevinskih inženjera, statičara), obavljanje građevinskih radova, vještačenja na nekretninama, inženjering usluge.

Prema tome, usluga izrade projekta vezanog za nepokretnost koja se nalazi u inozemstvu ne podliježe oporezivanju porezom na dodanu vrijednost u Bosni i Hercegovini.

Člankom 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 9/05, 35/05 i 100/08) propisano je da se porez na dodanu vrijednost, sukladno odredbama ovoga zakona, plaća na promet dobara i usluga koje porezni obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na teritoriji Bosne i Hercegovine uz naknadu, te na uvoz dobara u Bosnu i Hercegovinu.

Prometom dobara, u smislu članka 4. stavak 3. točka 2. Zakona, smatra se isporuka dobara po ugovoru na temelju kojeg se plaća provizija pri kupovini ili prodaji dobara.

Obzirom da je u konkretnom slučaju riječ o pružanju usluga posredovanja u prodaji usluga ili pružanju usluga po ugovoru na temelju kojeg se plaća provizija, proizlazi da ne postoji osnova po kojoj bi se ovakve usluge posredovanja mogle tretirati prometom dobara.

Člankom 8. stavak 1. Zakona propisano je da se prometom usluga, u smislu ovoga zakona, smatraju svi poslovi i radnje izvršene u okviru obavljanja gospodarske djelatnosti, a koji ne čine promet dobara iz članka 4-7. ovoga zakona.

U konkretnom slučaju, isporuka parking kartica od strane Direkcije za izgradnju i razvitak grada posredniku (pravnoj osobi) nema obilježje prometa dobara, već Direkcija samo daje ovlaštenje posredniku da prodaje parking kartice krajnjim korisnicima parking prostora.

Dakle, riječ je o klasičnom obliku posredovanja, odnosno pružanja usluga posredovanja Direkciji od strane posrednika (pravne osobe) gdje posrednik nastupa u tuđe ime i za tuđi račun, uz posredničku proviziju.

Obzirom da Zakon o porezu na dodanu vrijednost poslove posredovanja tretira prometom usluga, posrednik (pravna osoba) je u obvezi da na iznos ugovorene naknade – provizije, u smislu članka 55. stavak 1. Zakona, Direkciji izda račun ili drugi dokument koji služi kao račun, na kojoj će, pored ostalih elemenata propisanih člankom 107. Pravilnika, iskazati iznos poreza na dodanu vrijednost.

Ako se radi o uslugama iz oblasti kulture, umjetnosti, obrazovanja i nauke, sporta, zabavno estradnim i sličnim uslugama, uključujući usluge organiziranja manifestacija, kao i sa njima povezane usluge, mjestom gdje se vrši promet usluga, u smislu članka 15. stavak 2. točka 3. podtočka b) Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 9/05, 35/05 i 100/08), smatra se da se nalazi u Bosni i Hercegovini kada se radi o mjestu gdje je usluga stvarno izvršena.

Mjesto obavljanja usluga je Bosna i Hercegovina ako je to mjesto gdje je usluga stvarno obavljena, i to kod: umjetničkih (npr. opernih, glumačkih, pjevačkih), naučnih (npr. naučna predavanja i davanja mišljenja, ali ne i savjetovanja naručitelja), nastavnih (npr. usluge obuke, organiziranja tečaja), sportskih (npr. tenis, ronjenje), zabavnih ili sličnih usluga (npr. filmske predstave, plesne priredbe) i usluge njihovog organiziranja, sukladno članku 21. stavak (5) točka a) Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, broj: 93/05, 21/06, 60/06,6/07, 100/07 i 35/08).

Sukladno naprijed navedenom, usluga obuke koja je izvršena u Mađarskoj za radnike uposlene u tvrtki u Bosni i Hercegovini, ne podliježe oporezivanju u Bosni i Hercegovini.

Stoga, tvrtka iz Bosne i Hercegovine nije u obvezi da nakon zaprimanja računa iz Mađarske obračuna porez na dodanu vrijednost.

PDV se, sukladno odredbama ovoga zakona, plaća na promet dobara i usluga koje porezni obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na teritoriji Bosne i Hercegovine uz naknadu, sukladno članku 3. stavak 1. točka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 9/05, 35/05 i 100/08).

Člankom 20. stavak 1. Zakona propisano je da je porezna osnovica prometa dobara i usluga oporezivi iznos naknade (u novcu, stvarima ili uslugama) koju obveznik primi ili treba da primi za isporučena dobra ili pružene usluge, uključujući subvencije koje su neposredno povezane s cijenom tih dobara ili usluga, u koju nije uključen PDV, ako Zakonom nije drugačije propisano.

Prema tome, u slučaju kada suvlasnici sudjeluju u troškovima plaće, doprinosa i poreza za uposlene radnike u zamjenu za usluge koje jedno tvrtka pruža (čišćenje, održavanje i osiguranje) radi se o prometu usluga koje podliježu obračunu PDV-a i isti je u obvezi za taj promet izdati porezni račun s obračunatim PDV-om.

Člankom 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, broj:9/05, 35/05 i 100/08) propisano je da se PDV, sukladno odredbama ovoga zakona, plaća na promet dobara i usluga koje porezni obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na teritoriji Bosne i Hercegovine uz naknadu, kao i na uvoz dobara u Bosnu i Hercegovinu.

Člankom 24. stavak 1. točka 4. Zakona propisano je da su oslobođene od plaćanja poreza na dodanu vrijednost usluge obrazovanja (predškolsko, osnovno, srednje, više i visoko), kao i s njima neposredno povezani promet dobra i usluga, pod uvjetom da se vrše sukladno propisima kojima je regulirana ta oblast.

Prema tome, usluge obrazovanja odraslih i ostalog obrazovanja nisu oslobođene od plaćanja poreza na dodanu vrijednost, jer iste, sukladno propisima kojima je uređena klasifikacija djelatnosti, nisu razvrstane u predškolsko, osnovno, srednje, više, niti visoko obrazovanje.

Prema odredbi članka 15. stavak 2. točka 4. podtočka b) i c) Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, broj: 9/05, 35/05 i 100/08), smatra se da je mjesto gdje se vrši promet usluga u Bosni i Hercegovini gdje primatelj usluge obavlja djelatnost, ima stalno sjedište, ispostavu, stalnu adresu ili uobičajeno prebivalište, ako se radi o uslugama reklamiranja, te uslugama savjetnika, inženjera, advokata, revizora, računovođa, tumača, obrade podataka i davanja podataka.

Ako usluge navedene u prethodnom stavku pruža obveznik koji ima sjedište ili prebivalište u Bosni i Hercegovini za primatelja usluga koji nema svoje sjedište ili prebivalište u Bosni i Hercegovini, mjestom pružanja usluga, u smislu članka 15. stavak 2. točka 5. Zakona, smatra se mjesto gdje primatelj usluge ima sjedište svoje tvrtke ili prebivalište.

Sukladno navedenom, ukoliko naprijed navedene usluge pruža osoba sa sjedištem u Bosni i Hercegovini osobi sa sjedištem u inozemstvu (Srbiji), mjestom pružanja usluga smatra se mjesto gdje primatelj ima sjedište, odnosno, u konkretnom slučaju, Srbija.

U tom slučaju, tvrtka iz Bosne i Hercegovine, kao davatelj predmetnih usluga, u svrhu dokazivanja da se usluga vrši stranom državljaninu, a u cilju stjecanja uvjeta za oslobađanje od obveze obračunavanja PDV-a, dužan je od primatelja usluge uzeti ime i prezime, adresu i broj putovnice za fizičku osobu, a za pravnu osobu potvrdu o registraciji poreznog obveznika, sukladno članku 21. stavak 9. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, broj: 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08).

Člankom 15. stavak (2) točka 4. podtočka c) Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 9/05, 35/05, 100/08.) propisano je da se mjestom prometa usluga smatra mjesto gdje primalac usluge obavlja djelatnost, ima stalno sjedište, ispostavu, stalnu adresu ili uobičajeno prebivalište, ako se radi o uslugama savjetnika, inženjera, advokata, revizora, računovođa, tumača, obrade podataka i davanja podataka.

Ako usluge iz točke 4. Zakona pruža porezni obveznik koji ima sjedište ili prebivalište u BiH za primatelja usluga koji nema sjedište ili prebivalište u BiH, mjestom pružanja usluga smatra se mjesto gdje primatelj usluge ima sjedište svoje tvrtke ili prebivalište kako je propisano člankom 15. stavak 2. točka 5. Zakona.

Pema tome mjesto prometa usluga je određeno prema primatelju, odnosno prema mjestu njegovog sjedišta ili prebivališta. Da bi porezni obveznik iz BiH bio oslobođen obračunavanja PDV-a, mora da pribavi ime i prezime, adresu i broj putovnice za fizičku osobu, a za pravnu osobu potvrdu registraciji poreznog obveznika, kako je propisano člankom 21. stavak (9) Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 93/5, 21/06, 60/06, 6/07, 100/7 i 35/08).

Prilikom fakturiranja za navedene usluge porezni obveznik nije u obvezi da obračuna PDV, ali isti ima obvezu da se pozove na članak Zakona po kome se obračun PDV-a ne vrši, sukladno članku 107. stavak (2) Pravilnika.

Međutim člankom 16. Zakona propisano je da UNO, radi izbjegavanja duplog oporezivanja ili neoporezivanja, može u preciziranim slučajevima odrediti mjesto pružanja usluga iz članka 15. stavak (2) tačka 4., kao i za usluge iznajmljivanja prijevoznih sredstava.

Stoga je člankom 21. stavak (7) pravilnika propisano da radi izbjegavanja duplog oporezivanja ili neoporezivanja iz članka 16. Zakona, mjesto prometa za usluge iz članka 15. stavak (2) točka 4. Zakona i usluge iznajmljivanja prijevoznih sredstava jeste mjesto gdje se usluga faktički koristi ili uživa kada isporučitelj i/ili primatelj ima sjedište tvrtke ili prebivalište izvan BiH.

Ukoliko se usluga na koju se odnosi stavak (7) koristi ili uživa i unutar i izvan BiH, mjesto prometa je mjesto gdje se usluga pretežno koristi ili uživa, sukladno članku 21. stavak (8) istoga Pravilnika. Odredbe iz članka 21. stavak (7) i (8) navedenog Pravilnika se koriste jedino u slučaju postojanja duplog oporezivanja ili neoporezivanja usluga iz članka 15. stavak (2) točka 4. Zakona i usluga iznajmljivanja prijevoznih sredstava, a u cilju njegovog izbjegavanja. U slučaju kada usluge iz članka 15. stavak (2) točka 4. Zakona, koje ne podliježu oporezivanju u BiH, podliježu oporezivanju porezom na dodanu vrijednost u zemlji primatelja tj. u inozemstvu, pri čemu ne dolazi do neoporezivanja, niti do duplog oporezivanja, na iste se ne primjenjuje članak 21. stavak (7) i (8) Pravilnika.

Navedenim propisima nije propisano šta može poslužiti kao dokaz da se predmetne usluge oporezuju u inozemstvu, kao dokaz npr., može poslužiti orginal/preslika porezne fakture koju je obveznik iz BiH izdao osobi u inozemstvu, a na kojoj je osoba iz inozemstva obračunala PDV ili bilo koji dokument iz kojeg se vidi da te usluge podliježu oporezivanju u inozemstvu.

Članak 15. stavak 2. točka 4. podtočka a) Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, broj: 9/05, 35/05 i 100/08) određuje da mjestom gdje se obavlja takav promet usluga smatra se da se nalazi u BiH kada se radi o mjestu gdje primtelj usluge obavlja djelatnost, ima stalno sjedište, ispostavu, stalnu adresu ili uobičajeno prebivalište, ako se radi o uslugama prijenosa, ustupanja, propuštanja i stavljanje na raspolaganje imovinskih prava, autorskih prava, prava na patente, licence, zaštitnih znakova i drugih prava intelektualne svojine.

Pošto se radi o uslugama koje je porezni obveznik iz BiH primio od osobe koja nema sjedište u BiH, a iste su navedene kao usluge iz članka 15. stavak 2. točka 4. Zakona, u tom slučaju mjestom prometa usluga smatra se mjesto primatelja usluge, te u tom slučaju porezni obveznik iz BiH je dužan na zaprimljenoj fakturi izvršiti obračun PDV-a.

Primatelj usluge u konkretnom slučaju, dužan je postupiti sukladno članku 70. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Službeni glasnik BiH", broj: 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08), i Instrukciјi o postupanju pri podnošenju PDV prijava primatelja usluga od osobe koja nema sjedište u BiH i osobe u Posebnoj shemi u građevinarstvu („Službeni glasnik BiH”, broj 24/07).

Člankom 5. stavak (1) navedene Instrukcije propisano je da primatelj usluga u knjizi izlaznih faktura (KIF) evidentira samo iznos obračunatog PDV-a, s pozivom na broj fakture u poreznom razdoblju kada je ista zaprimljena.

U knjizi ulaznih faktura (KUF) primatelj usluga evidentira osnovicu koja je iskazana na fakturi pružatelja usluge iz inozemstva, te iznos obračunatog PDV-a na fakturi koji je primatelj sam obračunao. Ovako iskazani ulazni porez može se odbiti pod pretpostavkom da su ispunjeni uvjeti iz članka 70. stavak (1) Pravilnika, odnosno članka 6. navedene Instrukcije.

Člankom 15. stavak 2. točka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, broj: 9/05, 35/05 i 100/08) propisano je da se mjestom gdje se vrši takav promet usluga smatra se da se nalazi u BiH kada se radi o mjestu gdje nalazi nepokretna imovina, ako se radi o pružanju usluge koja je neposredno povezana s tom nepokretnom imovinom, uključujući djelatnost posredovanja i procjene vrijednosti u svezi s tom nepokretnom imovinom, kao i projektovanje, pripremu i izvođenje građevinskih radova i nadzor nad njima.

Sukladno navedenom, za mjesto prometa usluge iznajmljivanja nepokretne imovine koja se nalazi van BiH smatra se mjesto gdje se ta nepokretna imovina nalazi tj. u inozemstvu, te sukladno tome porezni obveznik iz BiH nije u obvezi da obračuna PDV na ispostavljenoj fakturi za zakup te imovine. U tom slučaju porezni obveznik, sukladno odredbi članka 107. stavak 2. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodanu vrijednost (″Službeni glasnik BiH″, broj: 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08), je dužan da se pozove na članak Zakona po kome se obračun PDV-a ne vrši (u ovom slučaju članak 15. stavak 2. točka 1. Zakona).

Člankom 24. stavak 1. točka 4. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 9/05, 35/05 i 100/08) propisano je da su usluge obrazovanja (predškolsko, osnovno, više i visoko), kao i sa njima neposredno povezani promet dobara i usluga, pod uvjetom da se vrše sukladno propisima kojima je regulirana ta oblast, oslobođene od plaćanja poreza na dodanu vrijednost.

Navedeno porezno oslobađanje, u smislu članka 27. stavak (1) Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08), odnosi se na usluge:

a) obrazovanja (predškolskog, osnovnog, višeg i visokog) i profesionalne prekvalifikacije, koje pružaju osobe registrirane za obavljanje tih djelatnosti sukladno propisima koji uređuju tu oblast,

b) smještaja i ishrane učenika i studenata u školskim i studentskim domovima ili sličnim ustanovama, kao i sa njima neposredno povezani promet dobara i usluga od strane osoba registriranih za obavljanje tih djelatnosti.

Sukladno navedenom, predmetne usluge su oslobođene od plaćanja poreza na dodanu vrijednost, te naknada koju fakultet naplaćuje od polaznika specijalističkog studija ne podliježe oporezivanju porezom na dodanu vrijednost.

Člankom 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 9/05, 35/05 i 100/08) propisano je da se PDV, sukladno odredbama ovoga zakona, plaća na promet dobara i usluga koje porezni obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na teritoriji Bosne i Hercegovine uz naknadu, kao i na uvoz dobara u Bosnu i Hercegovinu.

Člankom 4. stavak 3. točka 4. Zakona propisano je da se prometom dobara, u smislu ovoga zakona, smatra se i prijenos prava raspolaganja na novosagrađenim građevinskim objektima ili ekonomski djeljivim cjelinama u okviru tih objekata.

Člankom 8. stavak (1) Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08) propisano je da se novosagrađenom nepokretnom imovinom smatraju objekti koji još nisu upotrebljavani.

Ekonomski djeljivim cjelinama (stan, poslovni prostor, garaža itd), u smislu stavka (2) istoga članka Pravilnika, smatraju se dijelovi novosagrađenih građevinskih objekata iz stavka 1. ovoga članka, kojima se prometuje kao posebnim cjelinama i za koje se ugovara posebna naknada.

Od plaćanja PDV-a, u smislu članka 25. stavak 1. točka 2. Zakona, oslobođen je promet nepokretne imovine, izuzev prvog prijenosa prava raspolaganja novoizgrađenom nepokretnom imovinom.

Oslobađanje plaćanja poreza iz članka 25. stavak (1) točka 2. Zakona odnosi se na svaki promet nepokretne imovine, izuzev prvog prijenosa prava vlasništva nad novosagrađenom nepokretnom imovinom ili ekonomski djeljivim cjelinama u sklopu novosagrađene nepokretne imovine, sukladno članku 33. stavak (1) Pravilnika.

Sukladno naprijed navedenom, promet nepokretnosti koja je upotrebljavana je oslobođen od oporezivanja porezom na dodanu vrijednost.

Stoga, obveznik prilikom prometa iste, bez obzira ko je kupac predmetne nepokretnosti, ne obračunava porez na dodanu vrijednost.

Člankom 25. stavak 1. točka 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 9/05, 35/05 i 100/08) propisano je da su oslobođene od plaćanja PDV-a usluge izdavanja pod zakup i podzakup kuća za stanovanje, stanova i stambenih objekata na razdoblje duže od 60 dana, kao i usluge izdavanja pod zakup poljoprivrednog i šumskog zemljišta registriranog u zemljišnim knjigama.

Oslobađanje iz naprijed navedenog članka 25. stavak 1. točka 3. Zakona odnosi se samo na izdavanje u zakup nepokretne imovine i dijelova nepokretne imovine za stanovanje i na izdavanje u zakup poljoprivrednog i šumskog zemljišta, sukladno članku 34. stavak (1) Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08).

Sukladno navedenom, usluge izdavanja u zakup voćnjaka (zemljišta na kojem su zasađene sadnice jabuke i kruške) su oslobođene od plaćanja PDV-a, te je, u konkretnom slučaju, zakupodavatelj pogrešno postupio kada je za navedene usluge izdavao porezne račune s obračunatim PDV-om.

Stoga, zakupoprimatelj, u smislu članka 32. Zakona i 63. Pravilnika, ne može ostvariti pravo na odbitak ulaznog PDV-a iskazanog na takvim računima.

Naime, PDV se plaća UNO ako obveznik iskaže PDV na računu koji se odnosi na promet na koji se PDV ne treba plaćati, i to u visini iskazanog PDV-a, sukladno članku 55. stavak 10. Zakona.

Plaćanje UNO pogrešno fakturiranog iznosa može se izbjeći ako se greška ispravi u korist kupca, sukladno članku 55. stavak 11. Zakona.

Člankom 27. stavak 1. točka 2. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 9/05 i 35/05), propisano je da se oslobađa od plaćanja PDV-a (oporezuje nultom stopom) pružanje usluga, uključujući i prijevoz i druge pomoćne usluge, koje su izravno povezane s izvozom ili uvozom dobara, sukladno članku 11. stavak 3. ovoga zakona.

Odredbama članka 44. stavak (1) Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08) propisano je da porezno oslobađanje iz članka 27. stavak 1. točka 2. Zakona, za prijevozne i ostale usluge koje su u neposrednoj svezi s izvozom dobara, obveznik može da ostvari ako posjeduje:

a) dokument na temelju kojeg se vrši usluga prijevoza, odnosno dokument o vrsti usluge i iznosu sporednih troškova (ugovor, račun i drugo),

b) dokument o izvršenoj usluzi prijevoza,

c) original ili presliku izvozne carinske isprave za robu koja se prevozi u inozemstvo, izdanu sukladno carinskim propisima.

Prema tome, ukoliko se radi o usluzi prijevoza pošiljki u inozemstvo, tj. uslugama koje su izravno povezane s izvozom, iste su oslobođene od plaćanja PDV-a (oporezovane nultom stopom) uz ispunjenje uvjeta propisanih člankom 44. stavak (1) Pravilnika.

Sukladno prethodno navedenom, za navedene usluge tvrtka je dužna izdati porezni račun i na istoj, u smislu članka 107. stavak (2) Pravilnika, naznačiti članak Zakona po kojem se obračun PDV-a ne vrši (članak 27. stavak 1. točka 2. Zakona).

Člankom 27. stavak 1. točka 2. Zakona, propisano je da se oslobađa od plaćanja (oporezuje nultom stopom) PDV-a pružanje usluga, uključujući i prijevoz i druge pomoćne usluge, koje su izravno povezane s izvozom ili uvozom dobara, sukladno članku 11. stavak 3. Zakona.

Sukladno članku 44. stavak 1. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“ br. 93/05, 21/06, 60/06, 06/07, 100/07 i 35/08) porezno oslobađanje iz članka 27. stavak 1. točka 2. Zakona, za prijevozne i ostale usluge koje su u neposrednoj svezi s izvozom dobara, obveznik može da ostvari ako posjeduje:

a) dokument na temelju kojeg se vrši usluga prijevoza, odnosno dokument o vrsti usluge i iznosu sporednih troškova (ugovor, račun i drugo),

b) dokument o izvršenoj usluzi prijevoza,

c) orginal ili presliku izvozne carinske isprave za robu koja se prevozi u inozemstvo, izdanu sukladno carinskim propisima.

Stavkom 2. istoga članka Pravilnika prijevozne usluge (cestovnog, željezničkog, brodskog, avio prometa) oslobođene su plaćanja PDV-a pri prijevozu dobara koja se izvoze u inozemstvo i za dionicu puta koja se nalazi unutar granica BiH.

Sukladno navedenom, a obzirom da za transportne usluge za koje ne može osigurati vozilo, porezni obveznik kao ispomoć uzme drugu transportnu tvrtku da izvrši prijevoz u inozemstvo, takve usluge prijevoza (koje ta tvrtka računura prvoj tvrtki, a ta tvrtka računura naručitelju prijevoza) koje su izravno povezane za izvoz dobara oslobođene su od plaćanja poreza na dodanu vrijednost (oporezovane nultom stopom) uz ispunjenje uvjeta iz članka 44. Pravilnika.

Na poreznom računu koji se izdaje bez obračunatog PDV-a sukladno članku 107. stavak 2. Pravilnika treba naznačiti članak Zakona po kome se obračun PDV-a ne vrši.

Člankom 4. stavkom 3. točkom 4. Zakona o PDV-u („Službeni glasnik BiH“, br. 9/05, 35/05 i 100/08), propisano je da se prometom dobara, u smislu ovog zakona, smatra i prijenos prava raspolaganja na novosagrađenim građevinskim objektima ili ekonomski djeljivim cjelinama u okviru tih objekata.

Suklado odredbama članka 8. stavka 1. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08), novosagrađenim građevinskim objektima, u smislu članka 4. stavka 3. točke 4. Zakona, smatraju se objekti koji još nisu upotrebljavani.

Sukladno odredbama članka 25. stavka 1. točke 2. Zakona, oslobađa se od plaćanja PDV-a promet nepokretne imovine, izuzev prvog prijenosa prava svojine ili prava raspolaganja novoizgrađenom nepokretnom imovinom.

U smislu odredaba članka 110. stavka 7.i 8. Pravilnika, porez na dodanu vrijednost se ne obračunava i ne plaća u slučaju avansnog plaćanja za promet dobara i usluga koji ne podliježu plaćanju PDV-a.

Primatelj avansa izdaje račun s pozivom na odredbu Zakona o PDV-u kojim je propisano da taj promet dobara i usluga ne podliježe oporezivanju. Ovo se ne odnosi na promete koji su oslobođeni obračuna i plaćanja PDV-a, sukladno odredbama članka 24. i 25. Zakona.

Znači da se, u konkretnom slučaju radi o prometu nepokretnosti, te je taj promet, u smislu citiranog članka 25. Zakona, oslobođen od plaćanja PDV-a.

Prema tome, na računu – avans, koju izdaje po primljenom avansu, obveznik neće obračunati PDV-e pri čemu će se pozvati na odredbe članka 25. Zakona.

Člankom 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 9/05, 35/05 i 100/08), propisano je da se PDV plaća na promet dobara i usluga koje porezni obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na teritoriji Bosne i Hercegovine uz naknadu i uvoz dobara u Bosnu i Hercegovinu.

Prema odredbama članka 4. stavka 3. točke 7. Zakona, prometom dobara, u smislu ovog zakona, smatra se i razmjena dobara za druga dobra ili usluge.

Sukladno odredbama članka 25. stavka 1. točke 2. Zakona, od plaćanja PDV-a oslobođen je promet nepokretne imovine, izuzev prvog prijenosa prava svojine ili prava raspolaganja novoizgrađenom nepokretnom imovinom.

Oslobađanje plaćanja poreza iz članka 25. stavka 1. točke 2. Zakona odnosi se na svaki promet zemljištem, osim zemljišta na kome se nalazi sagrađen nepokretni objekat i zemljišta koje pripada objektu i služi njegovoj funkciji, osim poljoprivrednog i šumskog zemljišta. Promet takvim zemljištem oslobođen je plaćanja poreza samo ukoliko je promet tog objekta oslobođen, u smislu članka 33. stavka 2. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08).

Prema tome, a u smislu citiranih odredaba, oslobođen je od plaćanja PDV-a promet građevinskog zemljišta, koji vrši porezni obveznik drugoj osobi, koja će biti investitor i izvođač stambeno-poslovnog objekta.

Porezni obveznik nema obvezu po osnovi PDV-a za dobiveni novac i izgrađeni poslovni prostor, koji će sukladno odredbama ugovora dobiti, kao predmet razmjene, za ustupljeno zemljište.

Drugi porezni obveznik koji će financirati i izvoditi radove na objektu prilikom fakturiranja poslovnih prostora u obvezi je obračunati PDV, jer se u tom slučaju radi o prvom prometu novosagrađene nepokretnosti.

Člankom 4. stavkom 3. točkom 4. Zakona o PDV-u („Službeni glasnik BiH“, br. 9/05, 35/05 i 100/08), propisano je da se prometom dobara, u smislu ovoga zakona, smatra i prijenos prava raspolaganja na novosagrađenim građevinskim objektima ili ekonomski djeljivim cjelinama u okviru tih objekata.

Sukladno odredbama članka 8 . stavka 1. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08), novosagrađenim građevinskim objektima, u smislu članka 4. stavka 3. točke 4. Zakona, smatraju se objekti koji još nisu upotrebljavani.

Sukladno odredbama članka 25. stavka 1. točke 2. Zakona, oslobađa se od plaćanja PDV-a promet nepokretne imovine, izuzev prvog prijenosa prava svojine ili prava raspolaganja novoizgrađenom nepokretnom imovinom.

U smislu odredaba članka 110. stavka 7.i 8. Pravilnika, porez na dodanu vrijednost se ne obračunava i ne plaća u slučaju avansnog plaćanja za promet dobara i usluga koji ne podliježu plaćanju PDV-a.

Primatelj avansa izdaje račun s pozivom na odredbu Zakona o PDV-u kojim je propisano da taj promet dobara i usluga ne podliježe oporezivanju. Ovo se ne odnosi na promete koji su oslobođeni obračuna i plaćanja PDV-a, sukladno odredbama članka 24. i 25. Zakona.

Znači da se, u konkretnom slučaju radi o prometu nepokretnosti, te je taj promet, u smislu citiranog članka 25. Zakona, oslobođen od plaćanja PDV-a.

Prema tome, na računu – avans, koju izdaje po primljenom avansu, obveznik neće obračunati PDV pri čemu će se pozvati na odredbe članka 25. Zakona.

Člankom 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 9/05, 35/05 i 100/08), propisano je da se PDV plaća na promet dobara i usluga koje porezni obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na teritoriji Bosne i Hercegovine uz naknadu i uvoz dobara u Bosnu i Hercegovinu.

Prema odredbama članka 4. stavka 3. točke 7. Zakona, prometom dobara, u smislu ovoga zakona, smatra se i razmjena dobara za druga dobra ili usluge.

Sukladno odredbama članka 25. stavka 1. točke 2. Zakona, od plaćanja PDV-a oslobođen je promet nepokretne imovine, izuzev prvog prijenosa prava svojine ili prava raspolaganja novoizgrađenom nepokretnom imovinom.

Oslobađanje plaćanja poreza iz članka 25. stavka 1. točke 2. Zakona odnosi se na svaki promet zemljištem, osim zemljišta na kome se nalazi sagrađen nepokretni objekat i zemljišta koje pripada objektu i služi njegovoj funkciji, osim poljoprivrednog i šumskog zemljišta. Promet takvim zemljištem oslobođen je plaćanja poreza samo ukoliko je promet tog objekta oslobođen, u smislu članka 33. stavka 2. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08).

Prema tome, a u smislu citiranih odredaba, oslobođen je od plaćanja PDV-a promet građevinskog zemljišta, koji vrši porezni obveznik drugoj osobi, koja će biti investitor i izvođač stambeno-poslovnog objekta.

Porezni obveznik nema obvezu po osnovi PDV-a za dobiveni novac i izgrađeni poslovni prostor, koji će sukladno odredbama ugovora dobiti, kao predmet razmjene, za ustupljeno zemljište.

Drugi porezni obveznik koji će financirati i izvoditi radove na objektu prilikom računuranja poslovnih prostora u obvezi je obračunati PDV, jer se u tom slučaju radi o prvom prometu novosagrađene nepokretnosti.

Člankom 27. stavak 1. točka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj: 9/05, 35/05 i 100/08) propisano je da se oslobađa od plaćanja (oporezuje nultom stopom) PDV-a izvoz dobara iz Bosne i Hercegovine od strane ili u ime prodavca.

Sukladno članku 20. stavak 1. Zakona porezna osnovica prometa dobara i usluga jeste oporezivi iznos naknade (u novcu, stvarima ili uslugama) koju obveznik primi ili treba da primi za isporučena dobra ili pružene usluge, uključujući subvencije koje su povezane s cijenom tih dobara ili usluga, u koju nije uključen PDV, ako ovim zakonom nije drugačije propisano.

Člankom 40. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodanu vrijednost (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, broj: 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08) propisano je da bi se promet smatrao izvozom sukladno članku 27. stavak 1. točkama 1, 3 i 7. Zakona mora biti zadovoljen uvjet da je dobro prešlo granicu BiH.

Člankom 41. stavak (1) Pravilnika propisano je da porezno oslobađanje iz članka 27. stavak 1. točka 1. Zakona, obveznik može da ostvari ako posjeduje izvoznu carinsku ispravu, odnosno presliku izvozne carinske isprave o izvršenom izvozu dobara izdanu sukladno carinskim propisima.

Dakle, porezni obveznik koji izvrši izvoz strojeva obračunat će PDV po stopi od nula posto na osnovicu utvrđenu člankom 20. stavak 1. Zakona (na naknadu koju primi ili treba da primi za prodaju) uz ispunjenje uvjeta iz članka 40 i 41. Pravilnika. Sukladno Uputi za popunjavanje PDV prijave (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, broj: 06/07) obveznik će vrijednost izvoza unijeti u polje 12 PDV prijave.

Stavkom 1. točkom 2. članka 24. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj: 9/05, 35/05 i 100/08) propisano je da se oslobađaju od plaćanja PDV-a medicinske usluge i usluge zdravstvene zaštite, uključujući davanje ljudskih organa, krvi i mlijeka, koje se vrše sukladno propisima kojim se regulira oblast zdravstvene zaštite, te usluge koje pružaju stomatolozi, zubotehničari i protetičari.

Budući da je člankom 31. Zakona o porezu na dodanu vrijednost propisano da UNO propisuje uvjete za primjenu oslobađanja propisanih člankom 24-30. Zakona, Pravilnikom o primjeni Zakona o porezu na dodanu vrijednost (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, broj: 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08) su definirani uvjeti za primjenu oslobađanja od plaćanja PDV-a za medicinske usluge i usluge zdravstvene zaštite.

Stoga je člankom 25. stavak 1. Pravilnika propisano je da se porezno oslobađanje iz članka 24. stavak 1. točka 2. Zakona, odnosi na preventivne, dijagnostičko-terapijske i rehabilitacijske usluge koje pružaju domovi zdravlja, bolnice, zavodi, zavodi za zaštitu zdravlja, klinike, instituti, zdravstveni centri, kliničko-bolnički centri i klinički centri sukladno propisima koji uređuju oblast zdravstvene zaštite.

U stavku 4. istoga članka Pravilnika propisano je da se zdravstvenom zaštitom u smislu odredbi članka 24. stavak 1. točka 2. Zakona, ne smatraju:

a) medicinska ispitivanja radi utvrđivanja zdravstvenog stanja, tjelesnog oštećenja i invalidnosti u postupcima kod drugih organa i organizacija, osim ispitivanja po uputu ljekara, odnosno ljekarske komisije,

b) zdravstveni pregledi radi upisa u srednje i više škole, fakultete i na tečajeve, dobivanje uvjerenja za vozačke dozvole, za sudske i druge sporove i u drugim slučajevima kada se pregled ne obavlja u cilju zdravstvene zaštite.

c) pregled uposlenih upućenih na rad u inozemstvo od strane organizacija, kao i mjere preventivne zdravstvene zaštite za privatna putovanja u inozemstvo i zdravstveni pregledi za ta putovanja.

Budući da usluge patologije koje vrši bolnica, sukladno propisima koji uređuju oblast zdravstvene zaštite, nisu navedene u izuzetcima propisanim člankom 25. stavak 4. Pravilnika, to se iste mogu smatrati uslugama koje su oslobođene od plaćanja PDV-a.

Sukladno članku 26. stavak 1. točka 7. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj: 9/05, 35/05 i 100/08) oslobađaju se od plaćanja PDV-a usluge povezane s uvozom dobara, pod uvjetom da je vrijednost takvih usluga uključena u osnovicu, sukladno članku 21. stavak 2. točka 2. ovoga zakona.

Člankom 38. stavak (1) Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodanu vrijednost (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, broj: 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08) propisano je da porezno oslobađanje iz članka 26. stavak 1. točka 7. Zakona, za prijevozne i ostale usluge, koje su povezane s uvozom dobara (utovar, istovar, pretovar, skladištenje i slično) obveznik može da ostvari ako ima dokaz da je vrijednost tih usluga sadržana u osnovici za obračun PDV-a pri uvozu dobara.

Stavkom (2) istoga članka Pravilnika propisano je da je dokaz iz stavka 1. ovoga članka je a) dokument o vrsti usluge i iznosu sporednih troškova (ugovor, račun, otpremnica ili prijevozni dokument), b) preslika uvozne carinske isprave izdane sukladno carinskim propisima, na temelju koje se može utvrditi da su sporedni troškovi uključeni u osnovicu za obračun PDV-a pri uvozu dobara.

Dakle, usluge prijevoza robe prilikom uvoza oslobođene su od plaćanja PDV-a na relaciji i u BiH (Orašje-Tuzla) samo pod uvjetom da je vrijednost prijevoza i na toj dionici ušla u osnovicu za obračun PDV-a pri uvozu, a što se dokazuje posjedovanjem dokumenata propisanih člankom 38. Pravilnika.

Člankom 3. stavak 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, broj: 9/05, 35/05 i 100/08) propisano je da se PDV plaća na promet dobara i usluga koje porezni obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na teritoriju Bosne i Hercegovine uz naknadu i uvoz dobara u Bosnu i Hercegovinu.

Prema odredbama članka 8. stavak 1. Zakona prometom usluga smatraju se svi poslovi i radnje izvršene u okviru obavljanja gospodarske djelatnosti, a koji ne čini promet dobara iz čl. 4.-7. ovog zakona.

Odredbama člana 20. stav 8. Zakona propisano je, ako je naknada za promet dobara ili usluga manja od tržišne vrijednosti ili ako je promet izvršen bez naknade, osnovica je tržišna vrijednost dobara, odnosno usluga u trenutku njihova prometa, u koju nije uključen PDV.

Člankom 55. stavak 1. Zakona propisana je obveza ispostavljanja poreznog računa ili drugog dokumenta koji služi kao račun za svaki promet dobara i usluga, izuzev za onaj promet koji je oslobođen plaćanja PDV-a u smislu čl. 24. i 25. Zakona.

Prema navedenom, izvršeni radovi i usluge prilikom izgradnje tvornice, a koji se unose u osnivački kapital novonastalog društva, podliježu oporezivanju PDV-om te se na ispostavljenim računima obračunava PDV, sukladno Zakonu.

Člankom 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, broj: 9/05, 35/05 i 100/08) propisano je da se PDV plaća na promet dobara i usluga koje porezni obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na teritoriju Bosne i Hercegovine uz naknadu i uvoz dobara u Bosnu i Hercegovinu.

Predmet oporezivanja bliže se propisuje člankom 2. točka 1. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, broj: 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08), prema kojem predmet oporezivanja porezom na dodanu vrijednost je svaka isporuka dobara i usluga obavljena na teritoriju BiH uz naknadu, vlastita potrošnja, unos dobara u carinsko područje BiH, te isporuka dobara i usluga što se obavi uz naknadu, bez naknade, ili uz povoljnije uvjete poreznim obveznicima i njihovim zastupnicima, kao i drugim primateljima, ako su ispunjeni ostali Zakonom propisani uvjeti.

Prema odredbama članka 8. Zakona, prometom usluga smatraju se svi poslovi i radnje izvršene u okviru obavljanja poslovne djelatnosti, a koji ne čini promet dobara iz čl. 4. – 7.ovoga zakona.

Člankom 55. stavak 1. Zakona propisana je obveza ispostavljanja poreznog računa ili drugog dokumenta koji služi kao račun za svaki promet dobara i usluga, izuzev za onaj promet koji je oslobođen plaćanja PDV-a u smislu čl. 24. i 25. Zakona.

Prema navedenom, usluge emitiranja oglasa koje su izvršene za potrebe vjerskih zajednica, kao i najave događaja iz sporta ili kulture, nisu oslobođene plaćanja PDV-a, te iste podliježu oporezivanju sukladno Zakonu. U tom slučaju osnovica za obračun se utvrđuje sukladno članku 20.stavak 8. Zakona i člankom 22. Pravilnika.

PDV se, sukladno odredbama ovoga zakona, plaća na promet dobara i usluga koje porezni obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na teritoriji Bosne i Hercegovine uz naknadu, sukladno članku 3. stavak 1. točka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 9/05, 35/05 i 100/08).

Člankom 20. stavak 1. Zakona propisano je da je porezna osnovica prometa dobara i usluga oporezivi iznos naknade (u novcu, stvarima ili uslugama) koju obveznik primi ili treba da primi za isporučena dobra ili pružene usluge, uključujući subvencije koje su neposredno povezane s cijenom tih dobara ili usluga, u koju nije uključen PDV, ako Zakonom nije drugačije propisano.

U osnovicu se, u smislu članka 20. stavak 2. točka 4. Zakona, uračunavaju i bilo koji troškovi priključivanja, naknade za ugradnju i drugi iznosi koji se obračunavaju kupcu od strane isporučitelja dobara ili davatelja usluga kao uvjet da se izvrši promet dobara ili usluga.

Sukladno članku 55. stavak 1. Zakona, obveznik je dužan klijentu izdati račun ili drugi dokument koji služi kao račun za svaki promet dobara i usluga, izuzev za onaj promet koji je oslobođen u svrhe PDV-a u smislu članka 24. i 25. Zakona.

Sukladno naprijed navedenom, zakupodavatelj iznose režijskih troškova (električne energije bez PDV-a) uvrštava u poreznu osnovicu zajedno s iznosom zakupnine i na njih obračunava PDV.

U tom slučaju, zakupoprimatelj, sukladno članku 32. stavak 1 i 2. Zakona, ima pravo na odbitak ulaznog PDV-a obračunatog na računima za zakup uvećanim za iznose režijskih troškova (električne energije) u tom poreznom razdoblju, uz ispunjenje uvjeta iz članka 63. stavak (1) Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 93/05, 21/06, 60/06, 6/07 i 35/08).

Člankom 20. stavak 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 9/05, 35/05 i 100/08) propisano je da poreznu osnovicu prometa dobara i usluga čini oporezivi iznos naknade (u novcu, stvarima ili uslugama) koju obveznik primi ili treba da primi za isporučena dobra ili pružene usluge, uključujući subvencije koje su neposredno povezane s cijenom tih dobara ili usluga, u koju nije uključen PDV, ako ovim zakonom nije drugačije propisano.

U poreznu osnovicu se, u smislu članka 20. stavak 10. točka 1. Zakona, ne uključuju popusti i druga umanjenja cijene, koji se primatelju dobara ili usluga daju na računu najkasnije u trenutku izvršenja prometa dobara ili usluga.

Sukladno navedenom, u konkretnom slučaju, popusti i druga umanjenja cijene koja obveznik daje kupcima u svrhu unaprjeđenja prodaje umanjuju osnovicu na koju se obračunava porez na dodanu vrijednost samo ukoliko su kumulativno ispunjena oba propisana uvjeta, tj. ukoliko je popust odobren najkasnije u momentu izvršenja prometa, odnosno najkasnije do momenta nastanka porezne obveze u smislu članka 17. Zakona i ukoliko je popust jasno iskazan na poreznom računu.

U smislu odredbi članka 25. stavak 1. točka 4. pod b) Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 9/05 i 35/05) usluge povezane s plaćanjem dugova i faktoring nisu oslobođene od plaćanja PDV-a.

Prema odredbama članka 20. stavak 1. Zakona, porezna osnovica prometa dobara i usluga jeste oporezivi iznos naknade koju obveznik primi ili treba da primi za isporučena dobra ili pružene usluge uključujući subvencije koje su neposredno povezane s cijenom tih dobara ili usluga, u koju nije uključen PDV, ako ovim zakonom nije drugačije propisano.

Međutim, ukoliko je naknada za promet dobara ili usluga manja od tržišne vrijednosti ili ako je promet izvršen bez naknade, osnovica je tržišna vrijednost dobara, odnosno usluga u trenutku njihovog prometa, bez PDV-a, sukladno članku 20. stavak 8. Zakona.

Sukladno članku 22. stavak (4) pod a) Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08) tržišna vrijednost se definira kao ukupan iznos koji bi kupac, da bi stekao predmetna dobra ili usluge u tom trenutku, morao, u istoj fazi trgovanja u kojoj dolazi do prometa dobara ili usluga i u uvjetima lojalne konkurencije, platiti iporučitelju dobara/pružatelju usluga s kojim je u poslovnom odnosu na teritoriji BiH. Kada se ne može utvrditi neki sličan promet dobara ili usluga, tržišna vrijednost podrazumijeva za usluge, iznos koji nije niži od ukupnih troškova poreznog obveznika za pružene usluge.

Prema tome, osnovica za obračun PDV-a je naknada koju faktor ostvari za tu uslugu, odnosno razlika između vrijednosti duga i iznosa koji plati za isti.

Međutim, ukoliko je faktor otkup duga izvršio bez razlike u vrijednosti između ukupnog duga i onog što je platio, osnovica je tržišna vrijednost te usluge (koja ne može biti niža od ukupnih troškova koje je isti imao za tu uslugu).

Člankom 20. stavak 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 9/05 i 35/05) propisano je da je porezna osnovica prometa dobara i usluga oporezivi iznos naknade koju obveznik primi ili treba da primi za isporučena dobra ili pružene usluge, uključujući subvencije koje su neposredno povezane s cijenom tih dobara ili usluga, u koju nije uključen porez na dodanu vrijednost, ako ovim zakonom nije drugačije propisano.

Stavkom 11. prethodnog članka Zakona propisano je da ako se osnovica naknadno izmijeni, zbog vraćanja dobara isporučitelju,popusta koji kupac dobije nakon primljenih dobara ili pruženih usluga, ili ako se iznos naknade ne može naplatiti nakon iscrpljivanja svih zakonskih sredstava, obveznik koji je izvršio promet dobara ili usluga može, primjenom članka 55. stavak 6. ovoga zakona, izvršiti ispravku iznosa PDV-a.

Člankom 55. stavak 6. Zakona propisano je da se knjižno obavještenje izdaje u slijedećim slučajevima kada:

1. se roba vraća nakon ispostavljanja račune;

2. kada dobavljač dobara, odnosno davatelj usluga nakon ispostavljanja račune odobri sniženje cijene ili popust; i

3. dobavljač dobara, odnosno davatelj usluga primi dodatnu uplatu za isporučena dobra, odnosno izvršene usluge nakon ispostavljanja račune.

Člankom 69. stavak (1) Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08) propisano je da ako se porezna osnovica (naknada) promijeni naknadno zbog različitih vrsta popusta ili nemogućnosti naplate putem zakonski propisanih načina, tada osoba koja je isporučila dobro ili obavila uslugu može ispraviti (smanjiti) iznos izlaznog poreza. Isporučitelj izdaje knjižnu obavijest na taj iznos osobi kojoj su isporučena dobra ili obavljene usluge koje na temelju knjižne obavijesti vrši ispravku (smanjenje) odbitka ulaznog poreza. Ako je PDV obračunat i plaćen pri uvozu odbijen kao ulazni porez, a naknadno je snižen ili nadoknađen, tada uvoznik mora na temelju rješenja Uprave za pripadajući iznos ispraviti odbitak ulaznog poreza.

Stavkom (2) prethodnog članka Pravilnika propisano je da kupac mora ispravku obaviti u poreznom razdoblju u kojem je promijenjena porezna osnovica. Ukoliko UNO izda rješenje, ispravka se mora izvršiti u poreznom razdoblju u kojem rješenje postaje izvršno.

Sukladno navedenim zakonskim odredbama porezni obveznik može svom kupcu, kome odobrava naknadni popust, izdati knjižno obavještenje sukladno članku 55. stavak 6. točka 2. Zakona i člankom 69. Pravilnika.

Kao isporučitelj dobara, u smislu članka 20. stavak 11. Zakona, porezni obveznik može ispraviti (smanjiti) iznos izlaznog poreza, ali pod uvjetom da je kupac izvršio ispravku (smanjenje) odbitka ulaznog poreza.

Člankom 62. stavkom 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost , propisano je da je prije donošenja rješenja o prestanku registracije, obveznik dužan da obračuna i plati PDV na sve nabave koje je izvršio do dana obavještavanja UNO o prestanku obavljanja djelatnosti i izvrši popis svih dobara na zalihama.

U smislu odredaba stavka 4. istoga članka, obveznik je dužan da obračuna PDV na dobra koja su popisana na zalihama, kao da se radi o kupovini dobara za njegove vlastite potrebe.

Budući da se u ovom slučaju, u smislu članka 7. stavka 2. Zakona, vrši prijenos cjelokupne imovine poreznih obveznika, pa prema tome i svih dobara na zalihama, to obveznici koji su izvršili prijenos imovine na taj način, u postupku deregistracije nemaju zaliha robe, te ih prema tome ne mogu ni popisati.

Preprodavci motornih vozila, sukladno stavku 6. članka 47. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj: 9/05, 35/05 i 100/08), mogu da obračunaju porez na dodanu vrijednost prema općim, ali i prema posebnim uvjetima da u tom slučaju u svojim evidencijama posebno knjiže nabave. U smislu odredaba članka 47. stavka 7. Zakona preprodavci motornih vozila mogu da obračunaju i naplate PDV prema posebnim uvjetima, ako su isto kupili ili dobili:

1. od osobe koje nisu obveznici poreza ;
2. od drugih obveznika koji, sukladno ovom zakonu nisu imali pravo na odbitak ulaznog poreza za promet takvim dobrima, a koji su oslobođeni prema članku 24.i 25.ovoga zakona;
3. od obveznika iz članka 44. ovoga zakona;
4. od drugih preprodavaca, u mjeri u kojoj promet podliježe plaćanju PDV prema posebnim uvjetima prema ovom članku.

Porez na dodanu vrijednost se, sukladno članu 3. stavku 1. točki 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, broj: 9/05, 35/05 i 100/08), plaća na promet dobara i usluga koje porezni obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na teritoriji Bosne i Hercegovine uz naknadu.

Porezna osnovica prometa dobara i usluga je, sukladno odredbama članka 20. stavka 1. Zakona, oporezivi iznos naknade koju obveznik primi ili treba da primi za isporučena dobra ili pružene usluge, uključujući subvencije koje su neposredno povezane s cijenom tih dobara ili usluga, u koju nije uključen porez na dodanu vrijednost, ako ovim zakonom nije drugačije propisano.

Člankom 20. stavkom 8. Zakona propisano je da ako je naknada za promet dobara ili usluga manja od tržišne vrijednosti ili ako je promet izvršen bez naknade, osnovica je tržišna vrijednost dobara, odnosno usluga u trenutku njihovog prometa, bez PDV-a.

Sukladno odredbama članka 22. stavka 3. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodanu vrijednost („ Službeni glasnik BiH“, broj: 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08), članak 20. stavak 8. Zakona odnosi se samo na promet dobara ili usluga koji uključuje postojanje porodičnih ili drugih bliskih osobnih sveza, te odnosa upravljanja, vlasništva, članstva, financijskih ili pravnih odnosa između dobavljača i kupca i to samo kada je ta sveza ili odnos, a ne neki dokazivi komercijalni razlozi, dovela do vrijednosti niže od one tržišne. Pravni odnosi iz ovog stavka obuhvaćaju odnos između poslodavca i uposlenog ili obitelji uposlenog, ili drugih blisko povezanih osoba.

Stavkom 4. članka 22. Pravilnika, propisano je da se tržišna vrijednost definira kao ukupan iznos koji bi kupac, da bi stekao premetna dobra ili usluge u tom trenutku, morao, u istoj fazi trgovanja u kojoj dolazi do prometa dobara ili usluga i u uvjetima lojalne konkurencije, platiti isporučitelju dobara/pružatelju uluga s kojim je poslovnom odnosu na teritoriji BiH. Kada se ne može utvrditi neki sličan promet dobara ili usluga, tržišna vrijednost podrazumijeva sljedeće:

a) za dobra, iznos koji nije niži od nabavne cijene tih ili sličnih dobara ili, u nedostatku nabavne cijene, cijena koštanja određena u trenutku vršenja prometa;

b) za usluge, iznos koji nije niži od ukupnih troškova poreznog obveznika za pružene usluge.

Prema tome, a sukladno odredbama članka 20. stavka 8. Zakona i članka 22. stavka 4. Pravilnika, obračun PDV-a će se utvrditi na osnovicu (tržišna vrijednost), u slučaju kada je naknada kod prometa dobara ispod tržišne vrijednosti, a taj promet nije komercijalnog (poslovnog) karaktera, nego uključuje postojanje porodičnih ili drugih bliskih osobnih sveza, te ostalih (ne komercijalnih)odnosa propisanih stavkom 3. članka 22. Pravilnika.

Međutim, ukoliko se radi o prometu dobara pri čemu je naknada niža od nabavne cijene, a taj promet je rezultat komercijalnih aktivnosti poreznog obveznika, PDV se obračunava na osnovicu koja, sukladno odredbama članka 20. stavka 1.Zakona, predstavlja iznos primljene naknade.

Porezna osnovica prometa dobara i usluga je, sukladno članku 20. stavku 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, broj 9/05, 35/05 i 100/08), oporezivi iznos naknade koju obveznik primi ili treba da primi za isporučena dobra ili pružene usluge, uključujući subvencije koje su neposredno povezane s cijenom tih dobara ili usluga, u koju nije uključen porez na dodanu vrijednost, ako Zakonom nije drukčije propisano.

Člankom 20. stavkom 11. Zakona propisano je da ako se osnovica naknadno izmijeni, zbog vraćanja dobara isporučitelju, popusta koje kupac dobije nakon primljenih dobara ili pruženih usluga, ili ako se iznos naknade ne može naplatiti nakon iscrpljivanja svih zakonskih sredstava, obveznik koji je izvršio promet dobara ili usluga može, primjenom članka 55. stavka 6. ovoga zakona, izvršiti ispravku iznosa PDV-a.

U smislu odredaba članka 20. stavka 12. Zakona, obveznik koji je izvršio promet dobara i usluga može da ispravi iznos PDV-a samo ako obveznik kome je izvršen promet dobara i usluga izmijeni odbitak ulaznog PDV-a i pod uvjetom da o tome pisano obavijesti isporučitelja dobara i usluga.

Knjižno obavještenje predstavlja korekturu za već obavljenu transakciju, a kod koje je došlo do promjene po ispostavljenom računu.

U konkretnom slučaju, a u smislu navedenih odredaba Zakona, porezni obveznik “A” koji je isporučio dobra poreznom obvezniku “B” iz BiH, te od koga nije mogao naplatiti svoja potraživanja ni nakon iscrpljivanja svih zakonskih sredstava, može izvršiti ispravku iznosa PDV-a samo u slučaju da dobije pisano obavještenje od primatelja dobara da je isti izvršio umanjenje iznosa svog ulaznog PDV-a.

Ispravka mora da se izvrši i u evidencijama kupca (na strani ulaznog poreza) i u evidencijama isporučitelja dobara (na strani izlaznog poreza).

Člankom 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, broj: 9/05, 35/05 i 100/08) propisano je da se PDV plaća na promet dobara i usluga koje porezni obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na teritoriji Bosne i Hercegovine uz naknadu, uvoz dobara u Bosnu i Hercegovinu.

Sukladno članku 20. stavak 1. Zakona, porezna osnovica prometa dobara i usluga jeste oporezivi iznos naknade koju obveznik primi ili treba da primi za isporučena dobra ili pružene usluge, uključujući subvencije koje su neposredno povezane s cijenom tih dobara ili usluga, u koju nije uključen PDV.

Člankom 20. stavak 11. Zakona, propisano je da, ako se osnovica naknadno izmijeni, zbog vraćanja dobara isporučitelju, popusta koji kupac dobije nakon primljenih dobara ili pruženih usluga, ili ako se iznos naknade ne može naplatiti nakon iscrpljivanja svih zakonskih sredstava, obveznik koji je izvršio promet dobara ili usluga može, primjenom članka 55. stavka 6. Zakona, izvršiti ispravku iznosa PDV-a.

Sukladno članku 38. stavak 2. Zakona, obveznik je dužan obračunati PDV za odgovarajuće porezno razdoblje na temelju ukupnog prometa dobara ili usluga iskazanih na računima u tom poreznom razdoblju.

Imajući u vidu gore navedeno, evidentno je da se nijedna situacija gore navedena ne može svrstati ni pod jedan slučaj izmjene osnovice za obračunavanje PDV-a, predviđen člankom 20. stavak 11. Zakona.

Sukladno prethodno navedenom, otuđenje novčanih sredstava ne predstavlja promet dobara niti usluga, te isto nije predmet oporezivanja PDV-om.

Također, u slučaju krađe novca ne može se umanjiti osnovica za obračun PDV-a.

Člankom 15. stavak 2. točka 2. Zakona propisano je da se mjestom gdje se vrši takav promet usluga smatra se da se nalazi u BiH kada se radi o mjestu gdje se obavlja prijevoz, a ako se prijevoz obavlja i u Bosni i Hercegovini i u inozemstvu, odredbe ovoga zakona primjenjuje se samo na onaj dio prijevoza izvršen u Bosni i Hercegovini.

Sukladno navedenom, u slučaju kada PDV obveznik iz BiH vrši usluge prijevoza na relaciji Beograd-Tuzla, dužan je izvršiti obračun PDV-a samo na vrijednost prijevoza koji se odnosi na dio puta od granice BiH do krajnjeg odredišta (u konkretnom slučaju do Tuzle).

Člankom 26. stavak 1. točka 7. Zakona propisano je da se oslobađaju od plaćanja PDV-a usluge prijevoza povezane s uvozom dobara, pod uvjetom da je vrijednost takvih usluga uključena u osnovicu, sukladno članku 21. stavak 2. točka 2. ovoga Zakona.

Člankom 27. stavak 1. točka 2. Zakona propisano je da se oslobađa od plaćanja PDV-a (oporezuje nultom stopom) pružanje usluga, uključujući i prijevoz i druge pomoćne usluge, koje su izravno povezane s izvozom ili uvozom dobara, sukladno članku 11. stavak 3. Zakona.

Uputom za popunjavanje PDV prijave („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj: 6/07) propisano je da se u polje 12. PDV prijave upisuje vrijednost izvoza, za dano porezno razdoblje, koja je oporezovana “nultom stopom“ sukladno članku 27. Zakona, osim usluga povezanih s uvozom dobara u BiH koje se unose u polje 11. PDV prijave. Preciznije u polje 12. se upisuje statistička vrijednost izvoza iz polja 46 izvozne carinske prijave EX1.

Sukladno naprijed navedenom, usluge prijevoza koje su izravno povezane s izvozom dobara su oslobođene od plaćanja PDV-a, te se na ispostavljenim računima ne obračunava PDV, s tim da ste, u tom slučaju, dužni pozvati se na članak Zakona po kome se obračun PDV-a ne vrši sukladno članku 107. stavak 2. Pravilnika.

U slučaju kada se radi o uslugama prijevoza vezanim sa uvoz dobara iste se unose u polje 11. PDV prijave, a u slučaju kada se radi o uslugama prijevoza vezanim za izvoz dobara iste se unose u polje 12. PDV prijave, pod pretpostavkom da su iste iskazane kao dio statističke vrijednosti izvoza iz polja 46. izvozne carinske prijave EX1.

Člankom 32. stavak 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 9/05, 35/05 i 100/08) propisano je da je ulazni porez, u svezi s poreznim obveznikom, iznos PDV-a koji mu je obračunat na promet dobara ili usluga i PDV koji plati, ili treba platiti, prilikom uvoza dobara, gdje se (u oba slučaja) radi o dobrima ili uslugama koje koristi ili treba da koristi u svrhu poslovanja koje vrši.

Prema odredbama članka 32. stavak 2. Zakona, obveznik ima pravo odbiti PDV koji je obvezan platiti, ili ga je platio, prilikom kupovine dobara ili usluga od drugog obveznika ili prilikom uvoza dobara, pod uvjetom da ta dobra, odnosno usluge koristi za promet dobara i usluga koje podliježu plaćanju PDV-a.

Sukladno članku 63. stavak (1) Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08), porezni obveznici koji obavljaju oporezive isporuke dobara i usluga imaju pravo na odbitak ulaznog poreza ako su ispunjeni slijedeći uvjeti:

a) da je na računu za primljena dobra ili obavljene usluge iskazan PDV sukladno članku 55. Zakona,

b) da je isporuka dobara ili usluga primljena od drugog PDV obveznika,

c) da za primljene isporuke prema članku 32. Zakona, nije isključeno pravo na odbitak ulaznog poreza, te

d) da je isporuka obavljena poreznom obvezniku u poslovne svrhe.

Obveznik ne može ostvariti pravo na odbitak ulaznog poreza na nabavu, proizvodnju i uvoz putničkih automobila, autobusa, motocikla, plovnih objekata i zrakoplova i rezervnih dijelova za takva prijevozna sredstva, goriva i potrošnog materijala za potrebe prijevoza, kao iznajmljivanje, održavanje, popravke i druge usluge koje su povezane s korištenjem tih prijevoznih sredstava, osim ako prijevozna sredstva i druga dobra koristi isključivo za obavljanje svoje poslovne djelatnosti, sukladno članku 32. stavak 6. točka 1. Zakona.

Obzirom da se u konkretnom slučaju radi o nabavi kombiniranog (terensko-teretnog) motornog vozila, obveznik može ostvariti pravo na odbitak ulaznog poreza obračunatog pri nabavi istoga, uz ispunjenje uvjeta iz članka 32. Zakona i članka 63. Pravilnika.

Člankom 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 9/05, 35/05 i 100/08) propisano je da se PDV, sukladno odredbama ovoga zakona, plaća na promet dobara i usluga koje porezni obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na teritoriji Bosne i Hercegovine uz naknadu, kao i na uvoz dobara u Bosnu i Hercegovinu.

Člankom 17. Zakona utvrđen je trenutak nastanka porezne obveze, odnosno da PDV obveza nastaje u trenutku: isporuke dobara ili vršenja usluga, izdavanja računa, plaćanjem ili djelomičnim plaćanjem prije izdavanja računa, nastanak obveze plaćanja carinskog duga kod uvoza dobara, a ako te obveze nema, u trenutku kada bi nastala obveza plaćanja tog duga, što god da je prije nastalo. Razdoblje obračuna PDV-a je propisano člankom 38. Zakona, koji utvrđuje da je porezno razdoblje za koje se obračunava PDV jedan kalendarski mjesec.

Obveznici su, u smislu članka 39. stavak 1, 2 i 3. Zakona, dužni da svoju PDV obvezu obračunatu za određeno porezno razdoblje navedu u mjesečnoj PDV prijavi, koja se podnosi do 10-og u mjesecu, a obveznik podnosi PDV prijavu u navedenom roku, bez obzira da li je obvezan platiti PDV u razdoblju za koje se prijava podnosi.

Sukladno navedenom, porezno razdoblje je vezano za obračun, a ne za plaćanje PDV-a, odnosno u PDV prijavi koja se odnosi na jedno obračunsko razdoblje (kalendarski mjesec), obveznik PDV-a je dužan da obračunati iznos PDV-a iskaže u prijavi za to obračunsko razdoblje, bez obzira da li postoji obveza plaćanja PDV-a u razdoblje za koje se ista podnosi.

Kod uvoza dobara, PDV koji dospijeva na njih obračunava se, naplaćuje i plaća sukladno propisima zakona koji se odnose na naplatu carinskih i drugih pristojbi koje dospijevaju prilikom uvoza, sukladno članku 39. stavak 6. Zakona.

Člankom 32. stavak 8. Zakona propisano je da obveznik može odbiti ulazni porez od izlaznog PDV-a, ako ga ima, u poreznom razdoblju u kojem je PDV obračunat sukladno članku 17 i 38. Zakona.

Kod uvoza dobara, nastanak porezne obveze vezan je za nastanak obveze plaćanja carinskog duga, sukladno članku 17. stavak 1. točka 4. Zakona.

Carinski dug pri uvozu dobara, u smislu članka 193. Zakona o carinskoj politici Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“, br. 57/04 i 51/06), nastaje prihvaćanjem carinske prijave. U tom slučaju, iznos uvoznih pristojbi carinski organi obračunavaju i knjiže čim dođu do potrebnih podataka, o čemu odmah obavještavaju dužnika dostavljanjem carinske prijave koja je prihvaćena od strane carinskih organa, sukladno članku 210. stavak 1. i članku 214. Zakona o carinskoj politici Bosne i Hercegovine. Znači, carinski dug i obveza plaćanja carinskog duga pri uvozu dobara nastaje prihvaćanjem carinske prijave.

Međutim, rok za plaćanje iznosa uvoznih pristojbi ne prelazi deset dana od dana obavještavanja dužnika o iznosu pristojbi koje se potražuju, sukladno članku 215 stavak 1. točka a) Zakona o carinskoj politici Bosne i Hercegovine.

Prema tome, kod uvoza dobara, nastanak obveze carinskog duga nije vezan za rok plaćanja iznosa uvoznih pristojbi koje se potražuju pri uvozu dobara.

Sukladno naprijed navedenom, kod uvoza dobara obveznik može ostvariti pravo na odbitak ulaznog PDV-a u poreznom razdoblju kada je izvršen uvoz dobara, tj. kada je prihvaćena carinska prijava po kojoj je izvršen obračun PDV-a od strane carinskih organa, bez obzira da li je isti i plaćen u tom obračunskom razdoblju.

Člankom 3. stavak 1. i 2. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 9/05, 35/05 i 100/08) propisano je da se porez na dodanu vrijednost plaća na promet dobara i usluga koje porezni obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na teritoriji Bosne i Hercegovine uz naknadu, te na uvoz dobara u Bosnu i Hercegovinu.

Prometom dobara uz naknadu ne smatra se davanje poklona male vrijednosti u svrhu unaprjeđivanja poslovne djelatnosti poreznog obveznika, ako se oni daju samo povremeno i ako se ne daju istim osobama, sukladno članku 5. stavak 2. točka 2. Zakona.

Darom manje vrijednosti, u smislu članka 5. stavak 2. točka 2. Zakona, smatra se dobro pojedinačne tržišne vrijednosti manje od 20,00 KM bez poreza na dodanu vrijednost, koje obveznik daje povremeno različitim osobama (poslovnim partnerima, predstavnicima poslovnih partnera i slično), a da za to ne postoji pravna obveza, sukladno članku 13. stavak (1) Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 93/05, 21/06, 60/06,6/07, 100/07 i 35/08).

Poslovnim partnerima, u smislu članka 13. stavak (2) Pravilnika, smatraju se osobe s kojima postoji poslovni odnos ili se očekuje da će se takav odnos uspostaviti, dok se povremenim davanjem darova smatra davanje najviše jednog dara istoj osobi u poreznom razdoblju, sukladno stavku (3) istoga članka Pravilnika.

Prema tome, navedeno izuzimanje se primjenjuje samo u slučaju kada obveznik, u svrhu unaprjeđivanja poslovne djelatnosti, daje na dar dobra pojedinačne tržišne vrijednosti manje od 20,00 KM poslovnim partnerima, odnosno predstavnicima poslovnih partnera, i to najviše jednog poklona istoj osobi u poreznom razdoblju.

Obzirom da se, u slučaju iz predmetnog akta, radi o poklanjanju dobara čija je pojedinačna tržišna vrijednost veća od 20,00 KM, isto se smatra prometom dobara koji, u smislu članka 3. Zakona, podliježe oporezivanju.

Člankom 32. stavak 1. Zakona propisano je da je ulazni porez, u svezi s poreznim obveznikom, iznos PDV-a koji mu je obračunat na promet dobara ili usluga i PDV koji plati, ili treba platiti, prilikom uvoza dobara, gdje se (u oba slučaja) radi o dobrima ili uslugama koje koristi ili treba koristiti u svrhu poslovanja koje vrši.

Prema odredbama članka 32. stavak 2. Zakona, obveznik ima pravo odbiti PDV koji je obvezan platiti, ili ga je platio, prilikom kupovine dobara ili usluga od drugog obveznika ili prilikom uvoza dobara, pod uvjetom da ta dobra, odnosno usluge koristi za promet dobara i usluga koje podliježu plaćanju PDV-a.

Obzirom da je pojedinačna tržišna vrijednost dobara koja se poklanjanju u svrhu unaprjeđenja poslovanja poreznog obveznika veća od 20,00 KM, to se isto smatra prometom koji podliježe oporezivanju porezom na dodanu vrijednost, te, u smislu naprijed navedenog, obveznik ima pravo na odbitak ulaznog poreza na dodanu vrijednost koji je platio prilikom nabave istih.

Naime, porezni obveznici iz prethodnog stavka imaju pravo na odbitak ulaznog poreza ako su ispunjeni slijedeći uvjeti:

a) da je na računu za primljena dobra ili obavljene usluge iskazan PDV sukladno članku 55. Zakona,

b) da je isporuka dobara ili usluga primljena od drugog PDV obveznika,

c) da za primljene isporuke prema članku 32. Zakona, nije isključeno pravo na odbitak ulaznog poreza, te

d) da je isporuka obavljena poreznom obvezniku u poslovne svrhe.

Člankom 32. stavak 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 9/05, 35/05 i 100/08) propisano je da je ulazni porez, u svezi s poreznim obveznikom, iznos PDV-a koji mu je obračunat na promet dobara ili usluga i PDV koji plati ili treba platiti prilikom uvoza dobara, gdje se (u oba slučaja) radi o dobrima ili uslugama koje koristi ili treba koristiti u svrhu poslovanja koje vrši.

U stavku 2. istoga članka Zakona propisano je da obveznik ima pravo odbiti PDV koji je obvezan platiti ili ga je platio prilikom kupovine dobara ili usluga od drugog obveznika ili prilikom uvoza dobara, pod uvjetom da ta dobra, odnosno usluge koristi za promet dobara i usluga koji podliježe plaćanju PDV-a.

Člankom 68. stavak (1) Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08) propisano je da gospodarska ili druga poduzetnička oporeziva djelatnost započinje s pripremnim radnjama koje se poduzimaju radi početka obavljanja te djelatnosti. Ulazni porez sadržan u primljenim isporukama za početak rada može se odbiti ako su ispunjeni svi ostali uvjeti za odbitak ulaznog poreza. Ne može se ostvariti pravo na odbitak ulaznog poreza koji je zaračunat na primljene isporuke kao što su privatno motivirana ulaganja, pripremna ulaganja i slično koje ne dovode do poduzetniočkog statusa i poduzetničkog poslovanja.

Sukladno prethodno navedenom, porezni obveznik ima pravo na odbitak ulaznog poreza obračunatog prilikom nabave dobara i usluga, koje je izvršio prije početka obavljanja oporezivih djelatnosti (prije registracije kod UNO) uz ispunjenje i ostalih uvjeta propisanih člankom 32. Zakona i člankom 63. Pravilnika.

Člankom 32. stavak 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 9/05, 35/05 i 100/08) propisano je da je ulazni porez, u svezi s poreznim obveznikom, iznos PDV-a koji mu je obračunat na promet dobara ili usluga i PDV koji plati ili treba platiti prilikom uvoza dobara, gdje se radi o dobrima ili uslugama koje koristi ili treba da koristi u svrhu poslovanja koje obavlja.

U smislu stavka 2. članka 32. Zakona, obveznik ima pravo odbiti porez na dodanu vrijednost koji je obvezan platiti ili ga je platio prilikom kupovine dobara ili usluga od drugog obveznika ili prilikom uvoza dobara, pod uvjetom da ta dobra, odnosno usluge koristi za promet dobara i usluga koji podliježu plaćanju poreza na dodanu vrijednost.

Člankom 63. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 93/05, 21/06, 60/06, 06/07, 100/07 i 35/08), propisano je ko ima pravo na odbitak ulaznog poreza.

Točkom 1. istoga članka propisano je da porezni obveznici koji obavljaju oporezive isporuke dobara i usluga imaju pravo na odbitak ulaznog poreza ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

• da je na računu za primljena dobra ili obavljene usluge iskazan PDV sukladno članku 55. Zakona,
• da je isporuka dobara ili usluga primljena od drugog PDV obveznika,
• da za primljene isporuke prema članku 32. Zakona, nije isključeno pravo na odbitak ulaznog poreza,
• da je isporuka obavljena poreznom obvezniku u poslovne svrhe.

Sukladno prethodno navedenom, porezni obveznik ima pravo na odbitak ulaznog poreza koji mu je iskazan na računima za usluge vezane za unaprjeđivanje prodaje, uz ispunjenje uvjeta propisanih člankom 32. Zakona i člankom 63. Pravilnika.

Člankom 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH”, br. 9/05, 35/05 i 100/08) propisano je da se PDV plaća na promet dobara i usluga koje porezni obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na teritoriji Bosne i Hercegovine uz naknadu i uvoz dobara u Bosnu i Hercegovinu.

Sukladno odredbama članka 60. stavka 3. Zakona, prava i obveze koje imaju obveznici u BiH, sukladno ovom zakonu, odnose se i na punomoćnika.

Člankom 32. stavkom 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, propisano je da je ulazni porez, u svezi s poreznim obveznikom iznos PDV koji mu je obračunat na promet dobara ili usluga i PDV koji plati ili treba da plati prilikom uvoza dobara, gdje se radi o dobrima ili uslugama koje koristi ili treba da koristi u svrhu poslovanja koje vrši.

U smislu odredaba stavka dva istoga članka obveznik ima pravo odbiti PDV koji je obvezan platiti ili ga je platio prilikom kupovine dobara ili usluga od drugog obveznika ili prilikom uvoza dobara, pod uvjetom da ta dobra, odnosno usluge koristi za promet dobara i usluga koji podliježe plaćanju PDV.

Prema odredbama članka 63. stavak 1. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08), porezni obveznici koji obavljaju oporezive isporuke dobara i usluga imaju pravo na odbitak ulaznog poreza ako su ispunjeni slijedeći uvjeti:

• da je na računu za primljena dobra ili obavljene usluge iskazan PDV sukladno članku 55. Zakona,
• da je isporuka dobara ili usluga primljena od drugog PDV obveznika,
• da za primljene isporuke prema članku 32. Zakona, nije isključeno pravo na odbitak ulaznog poreza,
• da je isporuka obavljena poreznom obvezniku u poslovne svrhe.

Prema tome, registracijom kod poreznog punomoćnika, osoba iz inozemstva stiče sva prava i obveze kao i drugi porezni obveznici u BiH, te sukladno tome može ostvariti i pravo na odbitak ulaznog PDV-a za isporučena dobra i izvršene usluge, od poreznih obveznika iz BiH, uz ispunjenje uvjeta iz članka 32. Zakona i članka 63. Pravilnika.

Člankom 32. stavkom 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 9/05, 35/05 i 100/08), propisano je da je ulazni porez, u svezi s poreznim obveznikom iznos PDV koji mu je obračunat na promet dobara ili usluga i PDV koji plati ili treba platiti prilikom uvoza dobara, gdje se radi o dobrima ili uslugama koje koristi ili treba da koristi u svrhu poslovanja koje vrši.

U smislu odredaba stavka dva istoga članka obveznik ima pravo odbiti PDV koji je obvezan platiti ili ga je platio prilikom kupovine dobara ili usluga od drugog obveznika ili prilikom uvoza dobara, pod uvjetom da ta dobra, odnosno usluge koristi za promet dobara i usluga koji podliježe plaćanju PDV.

Stavkom 6. točkom 2. navedenog članka, propisano je da obveznik ne može ostvariti pravo na odbitak ulaznog poreza na izdatke za poslovne zabave i smještaj.

Prema odredbama članka 63. stavak 1. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08), porezni obveznici koji obavljaju oporezive isporuke dobara i usluga imaju pravo na odbitak ulaznog poreza ako su ispunjeni slijedeći uvjeti:

• da je na računu za primljena dobra ili obavljene usluge iskazan PDV sukladno članku 55. Zakona,
• da je isporuka dobara ili usluga primljena od drugog PDV obveznika,
• da za primljene isporuke prema članku 32. Zakona, nije isključeno pravo na odbitak ulaznog poreza,
• da je isporuka obavljena poreznom obvezniku u poslovne svrhe.

Sukladno stavku 9. istoga članka Pravilnika smještaj, u smislu članka 32. stavka 6. točke 2. Zakona, odnosi se samo na smještaj za poslovne zabave.

Obzirom da se u konkretnom slučaju ne radi o uslugama smještaja za poslovne zabave, nego o uslugama smještaja poslovnih partnera iz inozemstva u BiH, pri čemu je račun o izvršenoj usluzi ispostavljena na ime poreznog obveznika iz BiH, to isti može ostvariti pravo na odbitak ulaznog PDV-a uz ispunjenje uvjeta iz članka 32. Zakona i članka 63. Pravilnika.

Pravo na odbitak ulaznog poreza na dobra na zalihama prilikom početka obavljanja oporezivih djelatnosti propisano je člankom 37. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, broj: 9/05, 35/05 i 100/08), a bliže je regulirano člankom 77. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, broj: 93/05, 21/06, 60/06, 6/07,100/07 i 35/08).

Svaka osoba koje se registruje kao obveznik poreza na dodanu vrijednost, u smislu članka 77. Pravilnika, ima pravo na odbitak ulaznog poreza na dobra na zalihama koja su stečena ili uvezena prije registracije za porez na dodanu vrijednost razmjerno prometu istih nakon što je osoba postala registrirani obveznik poreza na dodanu vrijednost.

Razmjerni odbitak, u smislu članka 37. Zakona, kao i ovog članka Pravilnika, znači da odbitak iz stavka (1) ovoga članka ne može biti veći od iznosa uobičajene porezne obveze u danom poreznom razdoblju. Uobičajena porezna obveza predstavlja razliku između izlaznog i ulaznog poreza koji se može odbiti u datom poreznom razdoblju. Ukoliko se desi da iznos iz stavka (1) ovoga članka bude veći od uobičajene porezne obveze, isti se prenosi na sljedeća porezna razdoblja, sukladno članku 77. stavak (2) Pravilnika.

Nakon što postane obveznik poreza na dodanu vrijednost, osoba je, u smislu članka 77. stavak (3) Pravilnika, dužna osigurati odvojenu evidenciju o prometu dobara iz stavka (1) ovoga članka.

Porez na dodanu vrijednost se može odbiti sukladno stavku (1) ovoga članka pod uvjetom da su dobra na zalihi:

a) bila isporučena od strane registriranog obveznika poreza na dodanu vrijednost osobi koja postaje registrirani obveznik poreza na dodanu vrijednost ili uvezena od strane osobe koja postaje registrirani obveznik poreza na dodanu vrijednost,

b) bila isporučena ili uvezena, ali ne više od 1 (jedne) godine prije nego što je osoba postala registrirani obveznik poreza na dodanu vrijednost, sukladno članku 77. stavak (4) Pravilnika.

Člankom 77. stavak (5) Pravilnika propisano je da osobe iz stavka (1) ovoga članka dostavljaju Upravi za neizravno oporezivanje popis dobara na zalihi koja zadovoljavaju uvjete iz naprijed navedenog stavka (4) članka 77. Pravilnika, s tim da popis mora sadržavati najmanje podatke o:

(a) vrsti,

(b) količinama,

(c) nabavnim cijenama,

(d) obračunatom porezu na dodanu vrijednost od strane dobavljača,

(e) dobavljačima, uključujući broj i datume račun po kojima su dobra nabavljena.

Izuzetno od stavka (5) pod (d) i (e), ukoliko se radi o dobrima na zalihi koja su uvezena od strane osobe koja postaje registrirani obveznik poreza na dodanu vrijednost u popisu je potrebno osigurati podatke o obračunatom porezu na dodanu vrijednost pri uvozu, te broju i datumu jedinstvenih carinskih isprava, sukladno stavku (6) istoga članka Pravilnika.

Osoba koja se registrira kao obveznik poreza na dodanu vrijednost, u smislu stavka (7) navedenog članka Pravilnika, neće imati pravo na odbitak ulaznog poreza u slučaju bilo kojih drugih prometa osim onih definiranih stavkom (1) ovoga članka Pravilnika.

Člankom 32. stavak 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH”,br. 9/05, 35/05 i 100/08) propisano je da je ulazni porez, u svezi s poreznim obveznikom, iznos poreza na dodanu vrijednost koji mu je obračunat na promet dobara ili usluga i porez na dodanu vrijednost koji plati, ili treba platiti prilikom uvoza dobara, gdje se radi o dobrima ili uslugama koje koristi, ili treba koristiti u svrhu poslovanja koje vrši.

U smislu stavka 2. članka 32. Zakona, obveznik ima pravo da odbije porez na dodanu vrijednost koji je obvezan platiti, ili ga je platio prilikom kupovine dobara ili usluga od drugog obveznika, ili prilikom uvoza dobara, pod uvjetom da ta dobra, odnosno usluge, koristi za promet dobara i usluga koji podliježu plaćanju poreza na dodanu vrijednost.

Člankom 63. stavak 1. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08), propisani su uvjeti koje bi porezni obveznik morao ispunjavati da bi ostvario pravo na odbitak ulaznog poreza, a to su:

• da je na računu za primljena dobra ili obavljene usluge iskazan PDV, sukladno članku 55. Zakona,
• da je porezni račun primljen od drugog PDV obveznika,
• da za primljene isporuke, prema članku 32. Zakona, nije isključeno pravo na odbitak ulaznog poreza,
• da je isporuka obavljena poreznom obvezniku u poslovne svrhe.

Člankom 3. stavak 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, broj: 9/05, 35/05 i 100/08) propisano je da se PDV plaća na promet dobara i usluga koje porezni obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na teritoriju Bosne i Hercegovine uz naknadu i uvoz dobara u Bosnu i Hercegovinu.

Prema članku 4. stavak 3. točka 4. Zakona, prometom dobara, u smislu Zakona smatra se i prijenos prava raspolaganja na novosagrađenim građevinskim objektima ili ekonomski djeljivim cjelinama u okviru tih objekata.

Prema odredbama članka 25. stavak 1. točka 2. Zakona, promet nepokretne imovine oslobođen je plaćanja PDV-a, izuzev prvog prijenosa prava svojine ili prava raspolaganja novosagrađenom nepokretnom imovinom.

Pod novosagrađenom nepokretnom imovinom smatraju se objekti koji još nisu upotrebljavani, sukladno članku 8. stavak 1. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodanu vrijednost (”Službeni glasnik BiH” br. 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08).

Člankom 32. stavak 4. točka 1. Zakona propisano je da obveznik ne može ostvariti pravo na odbitak ulaznoga poreza na promet dobara i usluga koje su oslobođene od plaćanja PDV-a, osim ako ovim zakonom nije drugačije propisano.

Prema navedenom, prodaja nabavljenih stanova odnosno drugi prijenos prava raspolaganja nepokretne imovine je oslobođen obračuna PDV-a sukladno odredbama članka 25. stavak 2. Zakona, a pravo na odbitak ulaznog PDV-a ne možete ostvariti za promet dobara i usluga koje su oslobođene plaćanja PDV-a, sukladno članku 32. stavak 4. Zakona.

Člankom 32. stavak 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 9/05, 35/05, 100/08.) propisano je, da je ulazni porez, u vezi s poreznim obveznikom, iznos poreza na dodanu vrijednost koji mu je obračunat na promet dobara ili usluga i porez na dodanu vrijednost koji plati, ili treba platiti prilikom uvoza dobara, gdje se radi o dobrima ili uslugama koje koristi, ili treba da koristi u svrhe poslovanja koje vrši.

U smislu stavka 2. članka 32. Zakona, obveznik ima pravo odbiti porez na dodanu vrijednost koji je obvezan platiti, ili ga je platio prilikom kupovine dobara ili usluga od drugog obveznika, ili prilikom uvoza dobara, pod uvjetom da ta dobra, odnosno usluge koristi za promet dobara i usluga koji podliježu plaćanju poreza na dodanu vrijednost.

Člankom 63. stavak 1. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 93/5, 21/06, 60/06, 6/07, 100/7 i 35/08), propisani su uvjeti koje bi porezni obveznik morao ispunjavati da bi ostvario pravo na odbitak ulaznog poreza, a to su:

• da je na računu za primljena dobra ili obavljene usluge iskazan PDV sukladno članku 55. Zakona,
• da je porezni račun primljen od drugog PDV obveznika,
• da za primljene isporuke, prema članku 32. Zakona, nije isključeno pravo na odbitak ulaznog poreza,
• da je isporuka obavljena poreznom obvezniku u poslovne svrhe.

Člankom 32. stavak 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, broj: 9/05, 35/05 i 100/08) propisano je da je ulazni porez, u svezi s poreznim obveznikom, iznos PDV-a koji mu je obračunat na promet dobara ili usluga i PDV koji plati, ili treba platiti, prilikom uvoza dobara, gdje se (u oba slučaja) radi o dobrima ili uslugama koje koristi ili treba da koristi u svrhu poslovanja koje vrši.

Prema odredbama članka 32. stavak 2. Zakona, obveznik ima pravo da odbije PDV koji je obvezan platiti, ili ga je platio, prilikom kupovine dobara ili usluga od drugog obveznika ili prilikom uvoza dobara, pod uvjetom da ta dobra, odnosno usluge koristi za promet dobara i usluga koje podliježu plaćanju PDV-a.

Sukladno članku 63. stavak (1) Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, broj: 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08), porezni obveznici koji obavljaju oporezive isporuke dobara i usluga imaju pravo na odbitak ulaznog poreza ako su ispunjeni slijedeći uvjeti:

• da je na računu za primljena dobra ili obavljene usluge iskazan PDV sukladno članku 55. Zakona,
• da je isporuka dobara ili usluga primljena od drugog PDV obveznika,
• da za primljene isporuke prema članku 32. Zakona, nije isključeno pravo na odbitak ulaznog poreza, te
• da je isporuka obavljena poreznom obvezniku u poslovne svrhe.

Člankom 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 9/05, 35/05, 100/08.) propisano je da se PDV, sukladno odredbama ovog zakona, plaća na promet dobara i usluga koje porezni obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na teritoriji Bosne i Hercegovine uz naknadu, kao i na uvoz dobra u Bosnu i Hercegovinu.

Člankom 17. Zakona utvrđen je trenutak nastanka porezne obveze, odnosno da PDV obveza nastaje u trnutku kada se izvrši jedna od sljedećih radnji koja god bude najranija: isporuka dobara ili vršenja usluga, izdavanje računa, plaćanje ili djelomično plaćanje prije izdavanja računa, nastanak obveze plaćanja carinskog duga kod uvoza dobara, a ako te obveze nema, u trenutku kada bi nastala obveza plaćanja tog duga.

Razdoblje obračunavanja PDV-a je propisano člankom 38. Zakona, koji utvrđuje da je porezno razdoblje za koje se obračunava PDV jedan kalendarski mjesec.

Obveznici su, u smislu članka 39. stavak 1, 2 i 3) Zakona, dužni da svoju PDV obvezu obračunatu za određeno porezno razdoblje navedu u mjesečnoj PDV prijavi, koja se podnosi do 10-og u mjesecu, a obveznik podnosi PDV prijavu u navedenom roku, bez obzira da li je obvezan platiti PDV u razdoblju za koje se prijava podnosi.

Sukladno navedenom, porezno razdoblje je vezano za obračun, a ne za plaćanje PDV-a, odnosno u PDV prijavi koja se odnosi na jedno obračunsko razdoblje (kalendarski mjesec), obveznik PDV-a je dužan da obračunati iznos PDV-a iskaže u prijavi za to obračunsko razdoblje, bez obzira da li postoji obveza plaćanja PDV-a u razdoblju za koje se ista podnosi.

Kod uvoza dobara, PDV koji dospijeva na njih obračunava se, naplaćuje i plaća sukladno propisima zakona koji se odnose na naplatu carinskih i drugih pristojbi koje dospijevaju prilikom uvoza, sukladno članku 39. stavak 6. Zakona.

Člankom 32. stavak 8. Zakona propisano je da porezni obveznik može odbiti porez od izlaznog PDV-a ako ga ima, u poreznom razdoblju u kojem je PDV obračunat sukladno članku 17, i 38. Zakona.

Kod uvoza dobara, nastanak porezne obveze vezan je za nastanak obveze plaćanja carinskog duga, sukladno članku 17. stavak 1. točka 4. Zakona.

U smislu odredaba stavka 1. članka 53. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 9/05, 35/05i 100/08), svaki obveznik koji nema uspostavljeno poslovanje u Bosni i Hercegovini ima pravo na povrat ulaznog poreza koji mu je obračunat na promet dobara i usluga izvršenih od strane obveznika iz Bosne i Hercegovine ili koji je obračunat na uvezenu robu u Bosnu i Hercegovinu, pod uvjetom i na način propisan ovim zakonom.

Pravo na povrat ulaznog PDV-a, obveznik iz stavka 1. ovoga članka ima ako:

1. dobra kupi ili uveze, odnosno primi usluge u svrhu obavljanja djelatnosti koju strani obveznik obavlja u inozemstvu, pod uvjetom da bi strani obveznik imao pravo na odbitak ulaznog poreza na tu djelatnost da je obavlja u Bosni i Hercegovini;

2. u toku razdoblja u kojem se priznaje pravo na povrat ulaznog poreza, ne vrši promet dobara i usluga koji bi se smatrao prometom izvršenim u Bosni i Hercegovini, osim:

a) usluga u svezi s uvozom dobara povezanim s člankom 21. stavak 2. točka 2. ovoga zakona;
b) usluga u svezi s uvozom sukladno članku 26. i izvozom sukladno članku 27. ovoga zakona;
c) usluga na koje je PDV plaćen od strane osobe za koju su te usluge izvršene.

3. Obveznici imaju pravo na povrat ulaznog poreza u određenom razdoblju na temelju zahtjeva koji podnesu UNO.

Prema članku 93. stavku 1. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08), strane pravne osobe koje nemaju registrirano poslovanje u BiH (prijevoznici, osobe koje izlažu robu na sajmovima, avio-prijevoznici i slično) su osobe koje kupe dobra i prime usluge od poreznih obveznika s područja BiH, a vezano za obavljanje djelatnosti u inozemstvu, imaju pravo na povrat PDV-a na teemlju zahtjeva kojeg podnose Upravi za kumulativni promet u razdoblju od najmanje tri mjeseca, a može i kraće ako je ostatak godine.

Uz zahtjev za povrat PDV-a, prema članku 94. Pravilnika, strana osoba je dužna dostaviti slijedeću dokumentaciju:

a) presliku potvrde o registraciji obveznika PDV-a i prijevod potvrde o registraciji ukoliko ona nije na jednom od tri službena jezika u BiH,

b) originale ili ovjerene preslike računa o nabavi dobara i usluga u BiH po kojima je obračunat i plaćen PDV,

c) original ili ovjerene preslike računa koji se prilažu uz zahtjev moraju glasiti na podnositelja zahtjeva i

d) dokaz o izvozu dobara.

Prema tome, a u smislu citiranih odredaba, porezni obveznik - prijevoznik iz inozemstva, može ostvariti pravo na povrat ulaznog poreza obračunatog na uslugu popravke transportovanih automobila, ukoliko ispunjava uvjete iz članka 53. Zakona.

Sukladno odredbama članka 95. Pravilnika, UNO će, osobama iz članka 53. stavka 1. Zakona, nakon izvršene provjere ispunjenosti uvjeta za povrat PDV-a, rješenjem utvrditi pravo na povrat u roku od šest mjeseci od dana podnošenja zahtjeva, ako isti u roku od 14. mjeseci od dana izdavanja računa od strane prodavca kod koga je kupljeno dobro ili izvršena usluga dostavi UNO ovjeren original obrazac „PDV-SL1“, uz priloženu dokumentaciju iz članka 94. Pravilnika.

Navedeno rješenje dostavlja se zastupniku sa sjedištem u BiH, dok se povrat PDV-a vrši sa jedinstvenog računa na račun zastupnika ili podnositelja zahtjeva otvoren u BiH.

Zahtjev se podnosi za razdoblje koji obuhvata najmanje 3 mjeseca, a najviše 12 mjeseci. Za svako razdoblje podnosi se samo jedan zahtjev.

U smislu odredaba članka 53. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BIH“, br. 9/05, 35/05i 100/08), svaki obveznik koji nema uspostavljeno poslovanje u Bosni i Hercegovini ima pravo na povrat ulaznog poreza koji mu je obračunat na promet dobara i usluga izvršenih od strane obveznika iz Bosne i Hercegovine ili koji je obračunat na uvezenu robu u Bosnu i Hercegovinu, pod uvjetom i na način propisan ovim zakonom.

Obveznik iz stavka 1. ovoga članka ima pravo na povrat ulaznog poreza ako:

1. dobra kupi ili uveze, odnosno primi usluge u svrhu obavljanja djelatnosti koju strani obveznik obavlja u inozemstvu, pod uvjetom da bi strani obveznik imao pravo na odbitak ulaznog poreza na tu djelatnost da je obavlja u Bosni i Hercegovini;

2. u toku razdoblja u kojem se priznaje pravo na povrat ulaznog poreza, ne vrši promet dobara i usluga koji bi se smatrao prometom izvršenim u Bosni i Hercegovini, osim:

a) usluga u svezi s uvozom dobara povezanim s člankom 21. stavak 2. točka 2. ovoga zakona;
b) usluga u svezi s uvozom sukladno članku 26. i izvozom sukladno članku 27. ovoga zakona;
c) usluga na koje je PDV plaćen od strane osobe za koju su te usluge izvršene.

3. Obveznici imaju pravo na povrat ulaznog poreza u određenom razdoblju na temelju zahtjeva koji podnesu UNO.

Člankom 93. stavkom 1. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08), propisano je da strane pravne osobe koje nemaju registrirano poslovanje u BiH (prijevoznici, osobe koea izlažu robu na sajmovima, avio-prijevoznici i slično) su osobe koje kupe dobra i prime usluge od poreznih obveznika s područja BiH, a vezano za obavljanje djelatnosti u inozemstvu, imaju pravo na povrat PDV-a na temelju zahtjeva kojeg podnose Upravi za kumulativni promet u razdoblju od najmanje tri mjeseca, a može i kraće ako ja ostatak godine.

Uz zahtjev za povrat PDV-a, prema članku 94. Pravilnika, strana osoba je dužna dostaviti slijedeću dokumentaciju:

a) presliku potvrde o registraciji obveznika PDV-a i prijevod potvrde o registraciji ukoliko ona nije na jednom od tri službena jezika u BiH,

b) orginale ili ovjerene preslike računa o nabavi dobara i usluga u BiH po kojima je obračunat i plaćen PDV,

c) dokaz o plaćanju dobara i

d) dokaz o izvozu dobara.

Znači, a sukladno citiranim odredbama Zakona i Pravilnika, prijevoznik koji ima sjedište u inozemstvu nema pravo povrata ulaznog poreza za gorivo koje toči u transportna sredstva na benzinskim crpkama u BiH. Osoba ne može ostvariti pravo na povrat jer ista ne ispunjava uvjete iz članka 94. stavka 1. Pravilnika. Kako prijevoznik, u navedenom slučaju ne može osigurati i dokaz o izvozu dobara (gorivo je u rezervoaru vozila, a ne npr. u buradima i sl.) to ne može ostvariti ni pravo na povrat PDV-a.

Člankom 55. stavak 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 9/05, 35/05 i 100/08) propisano ja da je obveznik dužan klijentu izdati račun, ili drugi dokument koji služi kao račun, za svaki promet dobara i usluga, izuzev za onaj promet koji je oslobođen u svrhe PDV-a u smislu članka 24 i 25. ovoga zakona.

Pod poreznim računom, u smislu članka 106. stavak (2) Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08), smatra se i svaki drugi dokument koji sadrži sve propisane elemente.

Elementi koje mora sadržavati porezni račun propisani su člankom 107. stavak (1) Pravilnika.

Navedenim člankom Pravilnika nije propisano da račun mora sadržavati pečat i potpis, što znači da isti ne mora biti potpisan i ovjeren.

Sukladno navedenom, obveznik može izdavati porezni račun i u elektronskoj formi, sa skeniranim potpisom i pečatom, pod uvjetom da isti sadrži sve elemente propisane člankom 107. Pravilnika.