Ovdje možete pronaći odgovore na više pitanja i specifičnih situacija s kojima se susreću poduzetnici i špediteri prilikom uvoza a koja se odnose na primjenu Zakona o porezu na dodatu vrijednost, jednostavnim klikom na probleme koji su navedeni u nastavku. Pitanja su razmatrana na sastanku između predstavnika Vanjskotrgovinske komore BiH, Sektora za carine i Sektora za poreze Uprave za indirektno oporezivanje.

PROBLEMI

1. U svim regionalni centrima UIO, a čak i u različitim carinskim ispostavama u okviru istog regionalnog centra, različito se primjenjuju odredbe člana 26. stav 1. tačka 7. ZPDV-a, a koje se odnose na oslobađanja od PDV-a na usluge povezane sa uvozom dobara, pod uslovom da je vrijednost takvih usluga uključena u osnovicu, u skladu s članom 21. stav 2. tačka 2. ZPDV-a.
2. Prisutna je neusaglašenost terminologije ZPDV-a i ZCP, što unosi zabunu u provedbi ZPDV-a. Odredbom člana 30. stav 1. tačka 2. ZPDV-a oslobođen je domaći promet prema slobodnim zonama. Međutim, za domaći promet prema slobodnim zonama, roba ulazi u slobodnu zonu na osnovu računa ili otpremnice, te za ovaj unos u slobodnu zonu nema JCI-a, čije je obezbjeđivanje predviđeno kao obavezno u članu 60. stav 2. tačka 2. podtačka d) Pravilnika o primjeni ZPDV za predmetno oslobađanje od PDV-a.
   Zbog ovoga treba hitno pokrenuti inicijativu za izmjenu odredbe člana 60. stav 2. podtačka d) Pravilnika koji treba da glasi: "kopiju jedinstvene carinske isprave ili račun/otpremnica kojim se dokazuje da su dobra unešena u slobodnu zonu, u skladu sa carinskim propisima".
3. Podnošenje carinskih dokumenta i primjena člana 21. Zakona o PDV-u.
4. U posebnim oslobađanjima, propisanim u članu 30. ZPDV-a, predviđeni su slučajevi oslobađanja PDV-a na unos dobara u slobodnu zonu (dakle, pored uvoza, obuhvaćen je i domaći promet prema slobodnim zonama). Odredbe člana 60. Pravilnika o primjeni ZPDV-a, za oslobađanje od PDV-a predviđaju obezbjeđivanje dokumenta koji je nemoguće obezbjediti, kada je u pitanju domaći promet prema slobodnim zonama.
5. Član 21. stav 2. tačka 2 ZPDV
6. Član 26. stav 1. tačka 7
7. Uputstvo o popunjavanju carinske prijave izdate od strane direktora UIO.
8. Ograničenje ASYCUDA programa prilikom uvoza na 20 naimenovanja.
9. Roba koja se stavlja u slobodan promet za projekte obnove I rekonstrukcije po članu 176. Stav 3.
10. Strana tvrtka - porezni obveznik ili ne; faktura prema stranoj tvrtki od strane ŽFBH; paritet DDU/CPT-vezano za fakture ŽFBH; paritet FCA-vezano za fakture ŽFBH.
11. Sistem Asycuda kod pariteta EXW, FCA, CPT obavezno traži da se unesu troškovi osiguranja, a po izjavi kupca roba nije osigurana u međunarodnom transportu. Trenutno sada u carinskim ispostavama se uglavnom od špeditera traži da napravi specifikaciju troškova i da se predloži koliki su troškovi osiguranja i tako naznačeni troškovi osiguranja se obično uvaže od strane carinskog radnika i ulaze u carinsku osnovicu ili u nekim ispostavama se dozvoljava špediteru da vara sistem Asycuda i da unese troškove osiguranja u dodacima 1 KM i u odbicima 1 KM. Opšte poznato je da masa robe koja se uvozi u BIH nije osigurana.
12. Troškovi terminala (Carinici uglavnom , ali ne i u svim CI ( na osnovu naših saznanja) traže da špediter mora da unese troškove terminala u PDV osovnicu pa i onda kad je račun za troškove terminala izdan sa obračunom PDV -a po stopi od 17% i naplaćen od prevoznika bilo domaćeg ili stranog);
    Poseban problem je: Računi za terminal (Izdaju se stari računi u kojima nije naznačen PDV, bez naznake za oslobađanje od PDV-a i bez blagajničkog računa ili računa po zakonu o PDV-u. Naknada za parking prostor odnosno terminal (Orašje) uplate se vrše virmanom, a ne izdaje se račun. Predlažemo da se izda odgovarajući račun. Organizatori parking prostora tvrde da nisu obavezni obračunavati PDV i izdavati račune);
    Gdje je vlasnik terminala UIO ne izdaju se računi. Špediteri uplaćuju terminale za prevoznike i onda naplaćuju od prevoznika gotovinu i izdaju primitke za prijem novca, a u prilogu je uplatnica. Ta uplatnica se prilaže kao dokaz za zavisni trošak prevoza koji ulazi u PDV osnovicu. Uvoznici traže od špeditera račun, a ne uplatnicu za trošak terminala.
13. Uglavnom se trenutno različito postupa u carinskim ispostavama. U najvećem broju carinici insistiraju da špediteri moraju prije carinjenja izdati fakturu uvozniku i takvu fakturu uvrste u PDV osnovicu, čak se u velikom broju slučajeva prihvata specifikacija zavisnih troškova koju ovjeravaju špediteri gdje je naznačena i visina špediterskih troškova. U slučaju gdje su špediteri uložili specifikacije obračuna zavisnih troškova, kad dostave uvozniku dokumentaciju o završenom carinjenju, uvoznik neće da prihvati takav dokument sa izjavom da takvu specifikaciju ne može unijeti u knjigu ulaznih faktura I da će im se dva puta pojaviti ulazni troškovi, jer je špediter poslije završenog carinjenja izdao svoju fakturu. Specifikacija troškova, ili izjave sa naznakom ovih troškova se od strane carine prihvata kao troškovi koji ulaze u PDV osnovicu, a špediteri ovo rade jer carinici neće da završe uvozno carinjenje dok se ne unesu zavisni troškovi koji ulaze u PDV osnovicu. Ima slučajeva gdje špediteri izdaju svoju fakturu samo za špediterske usluge I unose kao trošak u PDV osnovicu, a poslije završenog carinjenja izdaju konačnu fakturu pod istim brojem koja se razlikuje po sadržaju od one fakture koja je uračunata u PDV osnovicu kod registrovanja uvozne deklaracije. Kad špediter izda konačnu fakturu po završenom carinjenju i dostavi je svom klijentu zajedno sa kopijom fakture, koju je predao carini, uvoznici to uglavnom ne prihvataju i vraćaju takve dvije fakture izdane sa istim brojem sa obrazloženjem da ne prihvataju pravu fakturu koja je uložena carini jer na njoj nisu navedeni svi elementi po Zakonu o PDV-u.
    Ima CI gdje se ne uslovaljava završetak carinjenja ako nije priložena špediterska faktura koja je ušla u PDV osnovicu i špediteri izdaju fakturu uvozniku sa obračunom PDV-a sa 17%.
14. Pogrešno se tumače pariteti po Incotermsu. Carinici kod carinjenja zahtijevaju da se podnose zahtjevi za ispravku registrovanih deklaracija i da se u poresku osnovicu uvrste troškovi terminala, fakturu špeditera izdanu na granici iako su izdani prevozniku sa obračunom PDV sa stopom 17% (bio prevoznik domaći ili inostrani) što znači da će vlasnik terminala i špediter platiti 17% PDV-a na svoje izdane fakture a i uvoznik kad se ovakve fakture unesu u PDV osnovicu kod uvoza jer to zahtijevaju carinici i neće drugačije da završe carinjenje, pa čak i kad se radi o DDU paritetu. Ne uvažava se često paritet koji je naznačen na fakturi, ako se ne priloži ugovor o kupoprodaji ili prevozu gdje je ugovoren paritet za isporuku robe, pa čak se traži da u ugovoru bude naznačeno jesu li u cijenu prevoza uračunati troškovi terminala i špediterske usluge na granici. Carinici ne priznaju paritet iskazan na borderou kod zbirnih pošiljki.
15. Kad se radi o uvozu robe preko uvoznika za tačno određenog korisnika, račun za carinu i PDV glasi na uvoznika bez naznake korisnika koji može biti registrovani PDV obveznik ili da nije registrovani PDV obveznik.
16. Ukoliko je odobrenje za unutrašnju obradu doneseno u 2005. godini sa rokom važenja 31.12.2005.god., s tim da se kompenzirajući proizvod mora izvesti do 30.06.2006 godine, a otpad za uvezeni repromaterijal se carini u 2006-oj godini do 30.06.2006 godini, da li se na taj otpad obračunava PDV. Napominjem da je u odobrenju odobren ciklus obrade u trajanju 9 mjeseci, što znači da repromaterijal koji je uvezen od 01.10.2005 do 31.12.2005 godine, otpad se carini do 30.06.2006 godine.
17. Često na izlaznoj carinskoj ispostavi carinici odbijaju da ovjere primjerak 3/8 iako je Zakonom o carinskoj politici regulisano da carinik mora ovjeriti onoliko primjeraka JCI koliko ih se podnese.
18. Ovjera primjeraka JCI koji će služiti kao dokaz šta je u PDV osnovicu uračunato kod carinjenja robe.
19. Da li se špediterska faktura za izvozno carinjenje mora izdati sa obračunom 0% PDV-a, ili se može izdati sa obračunom 17% PDV-a jer špediter nije siguran da će obezbjediti primjerak JCI-a koji je carina ovjerila na izlazu iz BIH?
20. Ako je roba uvezena u 2005 godini i reklamirana isporučiocu u garantnom roku, carina odobri vraćanje reklamirane robe, pri čemu će se kupcu vratiti isporučena roba na koju se ne plaća carina, da li se plaća PDV kad se roba ponovo vrati u BIH?
21. Da li je oporeziva stavka - garancija banke na špediterskoj fakturi sa stopom 17% koju nakandno fakturiše klijentu?
22. Da li se kod izvoza uz fakturu za robu mora prilagati faktura za prevoz i špediterska faktura na kojima je naznačeno da je PDV 0%?
23. Kad se EUR ili izjava šalju na provjeru zalaže se garancija pa kada CI dobije rezultat odmah pokreće naknadnu naplatu iz garancije, a u međuvremenu se u Upravnom postupku donosi Rješenje, pa kad se donese opet se traži plaćanje po istom osnovu.
24. Da se donese instrukcija carinjenja električne energije jer je interna kontrola dala primjedbu da se el. energija carini i dalje po entitetskim propisima.
25. Na terenu je prisutno različito plaćanje administrativne takse (npr: na graničnom prelazu se plaća 5,00 KM a kada se ta granična prijava razdužuje u CI ponovo se plaća 5 KM, a u nekim CI samo 5,00 KM).
26. Da se donese orijentaciona lista vrijednosti za sezonske robe, za kinesku, tursku robu..., jer je u praksi prisutno razlišito postupanje kod utvrđivanja vrijednosti ovakvih roba, što ima za posljedicu "šetanje" uvoznika od ispostave do ispostave tamo gdje je " jeftinije" cariniti robu pa čak je prisutno da uvoznici prolaze pored CI ili Regionalnog centra gdje im je sjedište firme i upućuju robe u druge Regionalne centre i CI i tim prave veće troškove transporta da bi robu jeftinije ocarinili.
27. Član 116. stav 1. tačka 1. Pravilnika o primjeni ZPDV a odnosi se na priznavanje blagajničkih računa kao osnov za priznavanje ulaznog poreza do 100,00 KM. Prilikom kupovine goriva D-2, nijedan distributer (prodavac) ne obezbjeđuje poresku fakturu u rasponu od 100,00 - 2.000,00 KM, čime su prevoznici - kupci goriva uskračeni za povrat propisanog PDV-a. Ovim se stvaraju mogućnosti značajne zarade distributera goriva za povrat PDV-a, lično sebi ili nekim drugim korisnicima goriva.
28. Oslobođene su od plaćanja PDV-a špediterske usluge povezane s uvozom dobara, pod uslovom da je vrijednost takvih usluga uključena u PDV osnovicu prilikom uvoznog carinjenja robe, u skladu s članom 21. stav 2. tačka 2. ovog zakona. Kada se račun za obavljenu predmetnu uslugu izdaje na uvoznika, nema nikakvih dilema oko primjene odredbi člana 26. stav 1. tačka 7. ZPDV-a.
    Međutim, kako uglavnom uslugu carinskog zastupstva, koja nastaje na graničnom prelazu u vezi sa prijavljivanjem robe za carinski postupak provoza, špediteru plaća angažovani domaći vozar od strane kupca robe (uvoznika), te špediter izdaje račun za izvršenu uslugu na ime vozara.
    Kada iz ugovorene "Incoterms" klauzule o paritetu proizilazi, da će na kraju i ovu uslugu snositi kupac robe, da li se i u ovom slučaju može primjeniti oslobađanje od PDV-a, u smislu odredbi člana 26. stav 1. tačka 7. ZPDV-a, pod uslovom da iznos usluge graničnog špeditera bude uključen u PDV osnovicu robe pri uvoznom carinjenju predmetne robe kod odredišnog carinarnskog ureda?
29. Kada se na ulasku u carinsko područje BiH od strane špeditera, usluga prijavljivanja provoza vrši na zahtjev stranog vozara, te račun za izvršenu uslugu izdaje stranom vozaru, da li se mora obračunati PDV na izvršenu uslugu bez obzira da li će ove troškove na kraju snositi dobavljač ili kupac robe?
30. Da li se naknade za usluge (kao npr. naknada za terminal, usluga graničnog špeditera, itd), koje su plaćene uz uredno izdat račun sa obarčunatim PDV-om, moraju uvrstiti u poreznu osnovicu robe prilikom carinjenja?
31. Odredbom člana 27. stav 1. tačka 2. ZPDV, predviđeno je oslobađaje od PDV-a (oporezuju se nultom stopom) pružanje usluga, uključujući i prijevoz i druge pomoćne usluge, koje su direktno povezane sa izvozom ili uvozom dobara, u skladu s članom 11. stav 3. ovog zakona;
    Koji su oblici uvoza, u vezi sa kojim se pružene usluge špeditera oslobađaju od PDV-a po ovom osnovu?
32. U odredbi člana 22. stav (8) Pravilnika o primjeni ZPDV-a navedeno je: "Administrativne takse i naknade inspekcijama i drugim javnim organima koji vrše izvršnu vlast ne uključuju se u poresku osnovicu za PDV kod uvoza."
    Međutim, neki dijelovi naknade kontrolno-inspekcijskim organima, kao npr. naknade tržnoj inspekciji, koje se sastoje od takse i naknade za izvršenu uslugu kontrole kvaliteta, nemaju utemeljenje u ZPDV-u kad je u pitanju oslobađanje od plaćanja PDV-a.
33. Kod ovjere dokumenata dešava se da pojedine ispostave traže za ovjeru zahtjeva 5 KM i dokumenata po 5KM za svaki predmet. Kod dosadašnje prakse ni na jednom dokumentu se ne može vidjeti šta je ušlo u PDV osnovicu.
34. Kod poštanskih pošiljaka (naročito onih koje se kataloški kupuju) često paritet nije iskazan. Paritet na računu koji prati robu ili ga kupac dostavi, pa CR pošta po nalogu revizije u carinsku osnovicu traži da se unesu troškovi prijevoza koje im PT po svojim cijenama da, i na tako utvrđenu carinsku osnovicu se naplati carina, a sada sve to kad uđe u PDV osnovicu i PDV se naplati, što smatramo da nije ispravno.
35. Kod redovnog izvoza roba za uslugu špedicije i prijevoza smo oslobođeni plaćanja PDV-a po članu 27. Zakona,ali nije nam jasno da li se na recimo: obrasce,razne zahtjeve za izdavanje obrasca EUR-a ... naplaćuje PDV pošto to nije dio carinskog posredovanja.
36. Kod privremenog izvoza roba PDV na uslugu špedicije u kompletnom iznosu se treba naplatiti ili ne? Isto tako kod vraćanja privremeno izvezene robe iz inostranstva na koju se prema odredbama ZOCP BiH ne naplaćuje carina a ni PDV na našu uslugu u kompletnom iznosu da li se PDV obračunava ili ne?
37. Kod utvrdjivanja poreske osnovice u nju se uvrstava: vrijednost robe, carinske dazbine i akciza, taksa, zavisni troskovi (terminali,usluge spedicije,tr.transporta u unutrasnjosti). Stvarno u sistemu ASYCUDA: vrijednost robe, troskovi prevoza i osiguranja (dio koji se obavi u inostranstvu), carinske dazbine, akciza, taksa, zavisni troskovi (...). Iz gore navedenog proizilazi da se PDV naplacuje na prevoz obavljen u inostranstvu sto nije u skladu sa propisima.
38. JCI-IM7 - postupak carinskog skladištenja.
39. JCI-IM4 + JCI-IM7 - popunjavanje polja 40.
40. JCI-EX1 + JCI-EX3 - polje 20.
41. Poreska osnovica kod uvoza dobara - tumačenje člana 109. Pravilnika o primjeni ZPDV.
42. Članom 100. stav 1. Pravilnika o primjeni PDV-a, koji glasi " Prije ovjere obrasca PDV-SL-2 Uprava je dužna da utvrdi da li a) su podaci iz putne isprave istovjetni sa podacima .". Takođe sličnu formulaciju, koja se odnosi na pravo povrata PDV-a stranom državljanu, možemo naći i u Instrukciji o uslovima i načinu povrata PDV-a stranim državljanima. Sporan je termin putna isprava, gdje nije definirano koja je to putna isprava. Logično bi bilo da je za strane državljane jedina validna putna isprava osobni pasoš, no međutim, međunarodnim sporazumima sa pojedinim državama, dozvoljen je prelazak granice sa osobnom kartom.
    Dakle, potrebno je definirati pojam putne isprave, jer ne podrazumjeva isto za svakog stranog državljana.